Gotovo jedinstvena ocjena brojnih američkih književnih kritičara koji su se oglasili nakon nedavno objavljene knjige Dr. Amre Šabic-El-Rayess, ugledne profesorice sa Columbia Univerziteta u New Yortku, da je istinita , šokantna i poučna životna priča pod naslovom “Mačka kojoj nikad nisam dala ime: ” (The Cat I Never Named: A True Story of Love, War, and Survival) trebala biti duža, te da je , zbog svojih jedinstvenih poruka toplo preporučuju svim američkim univerzitetima .
Zbog toga i ne treba da čudi što je istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju, napisana na 400 stranica, u rekordnom roku roku postala bestseller na Amazon-u čime na najbolji način promoviše istinu o ratu u Bosni i Hercegovini .
U najavi intervjua za Kliker.info u kojem rođena Biščanka sa američkom adresom između ostalog govori i o tome zašto i kada je odlučila da ispriča svoju životnu priču , paralelama sa današnjom Amerikom , svom odnosu prema matičnoj domovini, New Yorku, na molbu naših brojnih čitalaca, objavljujemo i linkove na kojima Bosanci i Hercegovci širom svijeta mogu naručiti knjigu sa besplatnom isporukom. https://www.amazon.com/Cat-Never-Named-Story-Survival/dp/1547604530/ref=sr_1_1?dchild=1&keywords=the+cat+i+never+named&qid=1601860351&sr=8-1
https://www.bookdepository.com/Cat-I-Never-Named-Amra-Sabic-El-Rayess/9781547604531
Sada kada je njena životna priča već uveliko među čitaocima na svim kontinentima Amra Šabić-El-Rayess može sumirati reakcije i književne kritike: „Reakcije su zaista izuzetno pozitivne i ja sam duboko dirnuta naročito načinom na koji su književni kritičari reagirali na moju knjigu. Od toga da je klasificiraju “Nezaboravnom” do toga da je preporucuju kao “Neizostavnu za sve biblioteke” u SAD-u.
Kada sam pisala knjigu, nisam ni pomišljala na to kakve će reakcije biti nego sam željela priču koja je u meni godinama čekala jednostavno staviti na papir i ispričati šta nam se desilo u BiH, kakav genocid i tortura su bile klasične crte mog života kao i Bosanke i Bošnjakinje, a i 16-to godišnje djevojčice u okruženom Bihaću čija su ljubav prije rata bile matematika, fizika, pisanje i odbojka.
Pored ovih književnih kritika koje su nevjerovatno ohrabrujuće i koje svaki dan pristižu dolaze i mnoge druge reakcije od onih koji su pročitali knjigu. Mnoge su jako emotivne“.
Prijatelji i dobri poznavaoci Amre Šabić-El-Rayess kažu da je za nju samo nebo granica i da ništa ne radi bez dobrog motiva i cilja. Zbog toga je bilo neizostvano pitanje šta je bio osnovni motiv za pisanje ove knjige.
„Imam dvije kćerke koje su nadarena djeca rođene u New Yorku. Obje su preskočile godinu matematike u svojoj školi koju pohađaju. Bave se raznim aktivnostima, od umjetnosti do robotike. Međutim, bez obzira na sve to kakva su primjerna djeca moja mlađa kćerka me je jedne prilike, prije nekoliko godina, pitala: “Mama šta će se desiti ako e tebe i tatu neko odvede jer smo muslimani i mi ostanemo same?”
To me je presjeklo i podsjetilo na predratne dane u BiH kada sam se nadala da sve ružne stvari koje su se dešavale tada neće postati naša realnost – a onda su najgore noćne more postale naša svakodnevnica. Znači ovo pitanje od strane moje kćerke je imalo ključni uticaj na mene kao roditelja, ali i kao intelektualke jer sam shvatila da pored svog rada u SAD-u i širom svijeta na polju obrazovanja nisam ispričala svoju osobnu priču koja u sebi nosi mnoge lekcije za mlade u Americi, a i širom svijeta“, odgovorila je . Šabic-El-Rayess.
(TBT)