Informacije o kriminalu unutar Islamske zajednice u BiH (IZ) koje se posljednjih mjeseci pojavljuju u javnosti povod su sve češćih javljanja uposlenika ove institucije, članova odbora džemata i mnogih koji su involvirani u rad IZ našoj redakciji. Razlog vjerovatno leži u činjenici da se ranije mi u TBT nismo libili baviti ovakvim temama koje itekako zanimaju milione Bošnjaka koji IZ kao svoju najvažniju instituciju i finansiraju.
Ovo je jedna od priča a koju je insajder i bivši visokopozicionirani službenik IZ poslao The Bosnia Timesu. Tiče se dešavanja na području Tuzle kojima su kumovali isti akteri iz samog vrha IZ koji se povezuju sa aferom prodaje vakufskog zemljišta u Banjoj Luci. Prenosimo je djelimično uz redakcijsku obradu skraćenog teksta.
“Centar za rehabilitaciju ovisnika Smoluća (CROPS) je ustanova u vlasništvu Islamske zajednice. Dugogodišnji direktor ove ustanove je bio Šekib Čokić koji je smijenjen zbog kriminala i korupcije te je osuđen zbog toga. (O njemu ću kasnije). Šticenici ovog centra, tako smo zvali momke koji gore borave, su izgleda bili samo jeftina, odnosno poslana radna snaga za privatne potrebe. Centar se najvećim dijelom finansirao donacijama i sredstvima dobivenim od Vlade TK.
U neposrednoj blizini centra postojala je u to vrijeme velika površina zemljišta, bivši površinski kop rudnika Šikulje. Eksploatacija je bila završena, a rudnik ju je po zakonu trebao rekultivirati. Pošto je rekultivacija jako skupa rudnici je uglavnom i nisu radili. To zemljište rudnik je dao na korištenje Centru, odnosno Islamskoj zajednici. Mislim da je ugovor potpisan sa islamskom zajednicom a ne direktno sa Centrom. To zemljište je Centar rekultivisao i zasađen je na njemu voćnjak od deset hiljada sadnica (šljiva, jabuka, kruška i orah).
Centar je rekultivisao puno više zemljišta od samog voćnjaka na kojem je sijao krompir, kukuruz i pšenicu. Kada je direktor Čokić smijenjen doveden je novi direktor koji je do tada bio sekretar muftije tuzlanskog. Novi direktor Nermin Mujkanović od prvog dana nije pokazivao apsolutno nikakav interes za voćnjak kao ni za ostale radne jedinice gdje se izvodila “radna terapija”.
Ja sam naravno maknut iz Centra jer sam bio ključni svjedok na sudu protiv direktora. Sve poslove oko rekultivacije, sadnje voća i ostalih kultura radili su štićenici jer je to bilo u programu radno-okupacione terapije. Nakon izvjesnog vremena od smjene direktora (ne znam tačno period jer više nisam bio gore), voćnjak je predat bivšem direktoru Čokiću. Prema mojim informacijama navodno kada je istekao Ugovor o korištenju zemljišta, a novi direktor “zaboravio” da ga produži, voćnjak i cijelo zemljište preuzima Čokić privatno.
Također, prema mojim informacijama, sa njim u ovom poslu saučesnik i partner je i jedan od prvih ljudi u Islamskoj zajednici Razim Čolić.
Sad dolazi ono najvažnije. Vrijednost uloženih sredstava u rekultivaciju i voćnjak premašuje cijenu samog zemljišta, ali to nije smetalo da se zemljište uzme od Islamske zajednice. Radi usporedbe ću navesti ovo. Rudnik kada uzima zemlju od građana za eksploataciju, ukoliko se na istoj nalazi voćka, plaća 500 KM po komadu. Dakle, sam voćnjak vrijedi jako puno (10 000 x 500 = 5 000 000). Dakle, oko 5 miliona maraka. Ako je ugovor i istekao a nije produžen, kako je moguće da sa tim ugovorom ode i tih minimalno 5 miliona koje pripadaju IZ. Sad da se vratimo malo na osuđenog direktora.
Dakle, on je prethodno osuđen na tri mjeseca zatvora, i čini mi se dvije godine uvjetno. Naravno, on kao iskusni osuđenik, ovo mu nije prvi put, nije ležao tri mjeseca u zatvoru nego je to platio novcem jer to zakon dozvoljava. U to vrijeme on je imao kredit u tzv. švicarcima, a to je bio period kada je švicarski franak naglo rastao i sve fizičke osobe i pravna lica su imali ogromne probleme, osim Čokića. On nije imao nikakvih primanja, a kredit od 800 hiljada franaka je uredno servisirao i uspio platiti kaznu zatvora od cca. 100 hiljada KM (jedan mjesec košta oko 36 hiljada maraka). Po mojim saznanjima tu kaznu mu je platila ili IZ ili neko od ljudi u vrhu IZ. (Ovo je informacija od Čokićevog advokata).
Čokiću ovo nije bio prvi put da bude suđen i osusuđivan. Netom poslije rata je suđen za ratno profiterstvo. On je u Njemačkoj boravio tokom rata i taj kriminal se odnosi upravo na taj period. Bio sam prisutan u uredu muftije tuzlanskog a sadašnjeg reisa koji je iskazao toliko brige za Šekiba koji je bio tada u zatvoru da sam morao reagirati. Sve vrijeme boravka u Njemačkoj Čokić je imao vojnu knjižicu da je bio pripadnik jedinice „Crni labudovi“.
Kada sam saznao da je preuzeo voćnjak od Centra, interesirao sam se šta radi, kako i sa čime. Dobio sam informaciju da je dobio dva traktora koji vrijede preko sto hiljada maraka navodno od Federalnog ministarstva za izbjeglice i još pride da je dobio nepovratni kredit od Ministarstva za boračka pitanja.
Također, sve Čokićeve poslovne “uspjehe” prati njegov vrli prijatelj i ortak Razim Čolić. Zanimljivo je da je poslije Šekiba na mjesto direktora Centra došao Nermin Mujkanović i to sa mjesta muftijinog sekretara, a kada je i on smijenjen, valjda opet zbog kriminala koji je zataškan, taj isti se zapošljava, odnosno postavlja u Banjalučko muftijstvo! Koje li slučajnosti!?
Proteklih dana svjedočili smo hajci na Osmana ef. Kozlića. Iz svega ovog se da zaključiti da su glavni kriminalci u samom vrhu IZ i rijasetu na čelu sa vrhovnim poglavarom.“
(TBT)
