PLANET
Muhamed Kahrimanović iz Kozarca, koji živi
i radi u Austriji, u Sanici je napravio, za prostore Bosne i Hercegovine
neobično uzgajalište. Na svom, kako ga zove “ranču” Kahrimanović
uzgaja alpske ili crvene jelene.
FOTO: (AA)
Muhamed Kahrimanović iz Kozarca, koji živi
i radi u Austriji, u Sanici je napravio, za prostore Bosne i Hercegovine
neobično uzgajalište. Na svom, kako ga zove “ranču” Kahrimanović
uzgaja alpske ili crvene jelene.
Kahrimanović je ekipi AA na farmi jelena
ispričao kako se u ovaj posao upustio prije pet godina, a interes za njega
pojavio se i i ranije u Austriji gdje se zaljubio u to.
“Onda sam vidio da je naše podneblje
puno bolje nego u Austriji i klima i sve i radna snaga i hrana, sve živo je
bolje nego gore i onda sam mislio prebaciti to ovamo, a našao sam tada tržište
u Hrvatskoj za prodaju tih jelena. Međutim, šta se desilo u zadnje vrijeme,
Hrvatska je otišla u Evropsku uniju mi smo ostali, naša zemlja nažalost još ni
danas nije dobila taj veterinarski institut, pa to ne možemo prodati nigdje
nego samo ovdje i kako izgleda meni se polako bliži kraj s ovim uzgojem”,
kaže Kahrimanović.
Prema riječima ovog strastvenog lovca
“jelen je danas u Evropi kralj u lovu”, a u BiH ga nema.
“Šta mi lovimo ovdje? Fazane?! Lov na
jelene to je nešto, ja sam mislio na to i ekonomski mislio sam da ću imati
tržište dobro, a imati u lovištima jelena, znači imati kralja. Imamo lovišta
bez kralja. Hrvatska danas uvozi, garantujem vam životom, svake godine 50
komada prve klase jelena i to dobro plaća. Zašto? Zato što ih nemaju, e onda
što mi to ne bi uzgajali i imali. To je bio moj cilj, zato sam krenuo, a volim
imati. To je divota imati, hraniti i raditi pogotovo u ovoj božjoj blagodati
gdje mi živimo!, ističe Kahrimanović.
Na farmi koja obuhvata pet hektara
zemljišta, sa potokom koji protiče gotovo cijelom dužinom ograđenog prostora
trenutno se nalaze 54 jelena. Kahrimanović ih je uvezao u dva navrata, a počeli
su se i razmnožavati. Dva odrasla mužijaka redovno se bore za prevlast nad
krdom, a stari su po osam godina. Osim njih u krdu je i 19 mlađih mužjaka.
Dominantan je samo jedan mužjak, ali za
vrijeme parenja on pazeći na košute ne jede 21 dan, a rijetko pije i vodu, zbog
čega oslabi pa dolazi do učestalih borbi za prevlast. U prirodi jeleni se ne
bore toliko, ali u ovom zatvorenom prostoru zna biti i po 50 bitki u sezoni.
Mlađi jeleni naučili su pravilo da se prilikom susreta poklone glavnom, ali
ukoliko to ne urade bitka je neizbježna, pa slabiji iz bitke često izlaze
povrijeđeni.
Kahrimanoviću je žao što ne može proširiti
farmu jer je postojeći prostor premalen za toliki broj grla. Smatra da je ovo
posao budućnosti i da kada bi BiH mogla izvoziti jelene u Hrvatsku, pa i druge
zemlje, desetak uzgajivača moglo lijepo zarađivati.
U prethodnim godinama bilo je mnogo i
sretnih i nesretnih trenutaka na ovoj neobičnoj farmi. Prošle godine u
poplavama je uništena ograda pa su jeleni izašli, ali su se vratili zbog hranilišta
na koja su navikli. Kao jedan od najvećih problema Kahrimanović je naveo pse
lutalice koji su mu rastrgli šest jelena. Sada je taj problem riješio tako što
je sa vanjske strane ograde sproveo žicu sa strujom.
Na pitanje kakvi su jeleni da li se mogu
pripitomiti Kahrimanović je rekao da su kao i druge životinje.
“Oni mene ne poznaju, ja sam ovdje
gost, ali čovjek koji ih hrani jedu mu iz ruke. Pruži mu ljubav i dobićeš
ljubav”, pričao je Kahrimanović.
S obzirom da on živi u Austriji, farmu u
protekle tri godine održava Safet Selman iz Gornje Sanice. Životinje reaguju na
njegovu i pojavu i glas, a rado mu jedu iz ruke.
“Tu ima i lijepih trenutaka i malo
težih, zavisi od vremenskih nepogoda, i godišnjeg doba. Što se tiče jelena
zahtijevaju veliku ljubav, ako želite da postignete cilj, velika se ljubav
njima treba priuštiti da bi oni bili u urednom stanju i kvalitetni”,
smatra Selman.
Bez obzira što godinama vodi računa o ovim
životinjama i dalje nije siguran da zna sve o njima.
“Ipak je to divljač”, kaže on i
dodaje da je potrebno i puno ljubavi i rada.
Na pitanje da li prema njemu pokazuju
ikakve znake agresivnosti objasnio je da su se takve situacije dešavale na
početku.
“Oni su svjesni da ako mene nema da
nema ni njima života. Oni jednostavno očekuju mene s tom hranom i prilagodili
su se tome hranjenju. Iz dana u dan prihvatili su moju ljubav i stekli smo
povjerenje jedni prema drugima. Ako nema povjerenja ne možete raditi ovaj posao
i jako je opasan ovaj posao, da vam pravo kažem, ali eto ja sam se zaljubio
jednostavno u njih. Mada sam po profesiji stolar, ali eto tu sam došao, malo po
malo i tako sam ostao”, ističe Selman.
Objasnio je i da ih hrani najmanje dva puta
dnevno, te da hranu mora ostavljati na više lokacija, a hrana mora biti i
raznovrsne. Ispričao nam je i kako rado jedu orahe koji padnu na zemlju, pa
kada ih pokušava pokupiti uvijek se razočara jer brže jeleni pojedu nego što on
stigne pokupiti. Druga omiljena poslastica im je kupina, ali rado jedu i
sijeno, travu, lišće i slično.
“Jedu veliku količinu hrane jer troše
mnogo energije u toku dana, prave nagle i brze pokrete, a i prelaze puno”,
rekao je Selman.
Krug uz rubove farme dug je oko dva
kilometra, a smatra da ga jeleni dnevno obiđu bar stotinu puta.
Njegovo radno vrijeme nije fiksno, nekada
radi četiri sata, a nekada i 16.
“Zahtijevan je ovo posao, u početku ga
nisam shvatao, ali da bi uzgojili na ovako malom prostoru ovakvo stado, vrlo je
zahtjevno. Ovako nešto nemate u Evropi da vam ovako iz ruke jedu i mirno
ponašaju”.
(The Bosnia Times, AA)
