TEME
Odluku Ustavnog suda izlobirao je prof dr Šaćir Filandra preko Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, koji je izravno utjecao na Mirsada Ćemana, kojeg je SDA i kandidirala na tu funkciju.
FOTO: (TBT)
Velika afera kriminalnih aktivnosti grupe profesora Fakulteta političkih nauka (FPN) na čelu sa dekanom prof. Dr. Šaćirom Filandrom koja se mjeri u milionskim iznosima završila je na Ustavnom sudu BiH kada je ovaj sud donio Odluku o privremenoj mjeri po kojoj je usvojen zahtjev okrivljenih profesora FPN da se odloži mjera izvršenja ranijih presuda i osuda po svim osnovama i na svim instancama.
Ovakvu odluku Ustavnog suda izlobirao je prof dr Šaćir Filandra preko Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, koji je izravno utjecao na Mirsada Ćemana, kojeg je SDA i kandidirala na tu funkciju.
To tvrdi jedan od studenata koji je pokrenuo prve tužbe protiv navedenih profesora. Navodno je Filandra o tome razgovarao sa Izetbegovićem u haremu Begove džamije, a nakon dženaze jednog uglednog profesora kojoj su obojica prisustvovali, gdje su dogovorili angažiranje (pro)esdeavog advokata Nedima Ademovića koji je “preuzeo slučaj”.
IZJAŠNJENJE O DOLUCI USTAVNOG SUDA
U svojstvu punomoćnika zainteresiranih osoba Hadžiahmetović Teufika, Hadžiahmetović Aide, Softić Lejle, Duhaček Mirne i Katana Arijane, advokat Haris Kanjiža podnio je IZJAŠNJENJE Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine koji je donio Odluku o privremenoj mjeri kojom je usvojio zahtjev za donošenje privremene mjere i odložio izvršenje rješenja Inspektorata rada, zaštite na radu, socijalne zaštite i obrazovanja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo.
Tekst izjašnjenja objvaljujemo u cijelosti:
“Ustavni sud Bosne i Hercegovine je donio Odluku o privremenoj mjeri broj: AP-4749/15 od 10.11.2015. godine kojom je usvojio zahtjev za donošenje privremene mjere i odložio izvršenje rješenja Inspektorata rada, zaštite na radu, socijalne zaštite i obrazovanja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo broj 14-09/10-38-11999-4/10 od 7. oktobra 2010. godine.
U obrazloženju ove odluke navedeno je:
– da je JU Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 011329 15 Uvp od 6. oktobra 2015. godine,
– da je apelant podneskom od 28. oktobra 2015. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Inspektorata rada, zaštite na radu, socijalne zaštite i obrazovanja Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Kantona Sarajevo broj 14-09/10-38-11999-4/10 od 7. oktobra 2010. godine,
– da je Rješenjem Inspektorata rada broj 14-09/10-38-11999-4/10 od 7. oktobra 2010. godine apelantu naloženo da dodjelu zvanja studentima nakon završetka magistarskog studija 4+1 koji je organizovan na osnovu konkursa od 12. novembra 2009. godine i konkursa od 4. decembra 2009. godine, izvrši u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i Pravilnikom o korištenju akademskih titula i sticanja naučnih i stručnih zvanja na visokoškolskim ustanovama u Kantonu Sarajevo, zatim da naplatu cijene studija na ovom studiju izvrši u skladu sa Odlukom Vlade KS o davanju saglasnosti na visinu participacije cijena usluga, upisnina i drugih troškova studija Univerziteta u Sarajevu, te fakulteta i akademija u njegovom sastavu,
– da je Rješenjem Ministarstva obrazovanja i nauke Vlade KS broj 11-05-38-4981/10 od 17. novembra 2010. godine odbijena kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Inspektorata rada,
– da je Kantonalni sud u Sarajevu, odlučujući o tužbi apelanta, donio presudu kojom je tužbu odbio i sve prigovore apelanta cijenio neosnovanim o čemu se detaljnije izjasnio na str. 4. do 11. obrazloženja,
– da je isti sud, odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje, donio presudu kojom je zahtjev odbijen kao neosnovan, utvrđujući da je apelant postupao suprotno odredbama člana 9. tačka i) i člana 81. stav 1. Zakona o visokom obrazovanju, budući da je apelant objavio konkurs za prijem kandidata na magistarski studij 4+1 iako je nesporno da je apelant školske 2005/2006 godine uspostavio model 3+2+3, pri čemu su tvrdnje apelanta da se radi o zajedničkom studiju u smislu člana 44. Zakona o visokom obrazovanju ocijenjene neosnovanim jer je u tom slučaju trebala saglasnost nadležnog ministarstva koja nije pribavljena,
– da je Kantonalni sud pojasnio da apelant nije proveo pojedinačni postupak ekvivalencije ranije stečenih akademskih titula, pa je na taj način omogućeno nezakonito dodjeljivanje akademskih zvanja magistar, suprotno relevantnom zakonskom okviru, te da je utvrđeno da je apelant nezakonito utvrdio cijenu studija u iznosu od 5.500,00KM jer je ista utvrđena u suprotnosti sa odlukom i bez prethodno dobijene saglasnosti od strane nadležnog ministarstva obrazovanja,
– da apelant u svojoj apelaciji ukazuje da je aktima koji su doneseni u postupku inspekcijskog nadzora povrijeđeno njegovo pravo na imovinu, a u navodima se između ostalog ističe da se predmetni slučaj tiče zakonskog prava apelanta da sam organizuje nastavu drugog ciklusa obrazovanja, uz korištenje prava na određivanje realne cijene koštanja takvog studija, kao i da ima pravo da organizuje jednogodišnji multidisciplinarni studij, pri čemu to pravo uključuje i pravo da učestvuje u kreiranju cijene takvog studija,
– da u zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant naglašava da bi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda mogle nastupiti nesagledive i nenadoknadive posljedice koje se ne bi mogle sanirati, da je ministar obrazovanja u svojim javnim istupima najavio da će krenuti sa poništenjem diploma, ukidanjem magistarskih studija i poništavanjem akademskih zvanja i da će istovremeno krenuti i sa iniciranjem krivične odgovornosti, kao i da je inspektorat rada već podnio krivičnu prijavu, da su pojedini studenti pokrenuli parnične postupke za proglašavanje pojedinačnih ugovora o magistarskom studiju ništavim, te da postoje opravdani razlozi da se usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere,
– da Ustavni sud smatra da dostavljena dokumentacija opravdava zahtjev za usvajanje privremene mjere i da je prilikom odlučivanja uzeo u obzir okolnost da donošenje privremene mjere nije isključivo u interesu apelanta, već i drugih koji su pogođeni ovom situacijom, prije svega studenata koji su okončali studij i stekli zvanje magistra čija bi stečena prava bila ugrožena, te da bi na taj način mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati.
Zainteresirane stranke Hadžiahmetović Teufik, Hadžiahmetović Aida, Softić Lejla, Duhaček Mirna i Katana Arijana, smatraju da je odluka o privremenoj mjeri donesena na nezakonit, nepravilan, proizvoljan i paušalan način, bez adekvatnog obrazloženja razloga na osnovu kojih je odluka donesena.
U skladu sa navedenim, zainteresirane stranke dostavljaju izjašnjenje na navedenu odluku i traže da Ustavni sud preispita razloge njenog donošenja, te da je nakon toga ukine i stavi van snage.
U ovom izjašnjenu pozivamo se na presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 011329 15 Uvp od 06.10.2015. godine i presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 011329 11 U od 13.05.2014. godine, kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje, odnosno kojom je odbijena tužba apelanta kao neosnovana.
Ovim presudama Kantonalni sud u Sarajevu je na zakonit i pravilan način ocijenio zahtjev za vanredno preispitivanje i tužbu apelanta i u obrazloženju svojih presuda precizno utvrdio da je apelant sporni studij organizovao na nezakonit i nepravilan način, pa se ovom prilikom pozivamo u cijelosti na obrazloženje ovih sudskih presuda, a što je Ustavni sud u odgovarajućem dijelu odluke o privremenoj mjeri već jednim dijelom i naveo, mada se u ocjeni zahtjeva za donošenje privremene mjere nijednom riječju nije osvrnuo na ove presude i iznijete stavove i zaključke.
Na taj način, Ustavni sud je u potpunosti ignorisao odluke Kantonalnog suda u Sarajevu, potpuno je ignorisao njegove iscrpne stavove i zaključke, a što nije nikako smio učiniti.
Kada analiziramo i pogledamo presude Kantonalnog suda jasno možemo utvrditi da su one donesene uz sveobuhvatno sagledavanje svih činjenica i okolnosti vezanih za inspekcijski nadzor, za razliku od Ustavnog suda koji to nije učinio na takav način.
Zainteresirane strane se pozivaju na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 168847 10 Pr od 20.03.2013. godine kojim je okrivljeni Pejanović Mirko kao odgovorno lice kod apelanta oglašen odgovornim što je dana 17.11. i 04.12.2009. godine objavio bez pribavljene prethodne saglasnosti Ministarstva obrazovanja i nauke konkurs za upis studenata na magistarski studij 4+1, čime je počinio prekršaj iz člana 83. stav 4. Zakona o visokom obrazovanju, zbog čega mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00KM, te što je istom prilikom konstatovano od strane inspektora da je utvrđena i naplaćena cijena za magistarski studij 4+1 suprotno odluci Vlade Kantona Sarajevo o davanju saglasnosti na visinu participacije cijene usluga upisnina i drugih troškova studija Univerziteta u Sarajevu, te fakulteta i akademija u njegovom sastavu broj 02-5-19288-9/09 od 11.06.2009. godine, čime je počinio prekršaj iz člana 138., a u vezi sa članom 143. Zakona o visokom obrazovanju, zbog čega mu se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00KM, te izriče uvjetna osuda kojom se okrivljenom Pejanović Mirku kao odogovrnom licu utvrđuje jedinstvena novčana kazna u iznosu od 1.100,00KM a koja kazna se neće izvršiti ako okrivljeni u vremenskom periodu od šest mjeseci ne izvrši novi prekršaj.
Zainteresirane strane se također pozivaju na rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 165839 10 Pr od 04.04.2011. godine kojim je okrivljeno pravno lice JU Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu (apelant) oglašen odgovornim po prekršajnom nalogu od 07.10.2010. godine koji je izdat od Kantonalne uprave za inspekcijske poslove zbog prekršaja iz člana 83., 138. i 143. Zakona o visokom obrazovanju, a kojim je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 KM.
Iz ovih rješenja donesenih u prekršajnim postupcima može se sasvim nesporno zaključiti da je apelant sporni studij organizovao i provodio na nezakonit i nepravilan način, a što Ustavni sud prilikom donošenja odluke o privremenoj mjeri nije uzeo u obzir, a imajući u vidu da mu je apelant, po svemu sudeći, prešutio činjenice i okolnosti koje se odnose na ove prekršajne postupke i izrečene sankcije.
Zainteresirane strane se isto tako pozivaju na presudu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 220172 11 P od 22.04.2013. godine kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev Hadžiahmetović Teufika i Hadžiahmetović Aide u postupku protiv apelanta i koji je utvrdio da su ništavi ugovori o magistarskom studiju 4+1 zaključeni između Hadžiahmetović Teufika i apelanta, kao i između Hadžiahmetović Aide i apelanta, te je naloženo apelantu da ovim tužiteljima vrate uplaćene iznose cijene studija, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
I u ovoj presudi utvrđena je ništavost, nezakonitost i nepravilnost spornog studija, kao i cijena tog studija, te zvanja koja su obećana prilikom upisa studija.
U odnosu na navedeno, zainteresirane strane Softić Lejla, Duhaček Mirna i Katana Arijana su također podnijele tužbe radi utvrđivanja nisštavosti zaključenih ugovora i postupak po njihovoj tužbi je u toku, a od parničnog suda se očekuje donošenje presude kojom će se tužbeni zahtjevi usvojiti.
Dakle, sudovi su u upravnom, prekršajnom i parničnom postupku, na jasan, precizan i nedvosmislen način, a u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, već utvrdili opravdanost i osnovanost rada i djelovanja Inspektorata rada, Ministarstva obrazovanja Vlade Kantona Sarajevo, zatim osnovanost i opravdanost zahtjeva i navoda zainteresiranih studenata i polaznika ovog nezakonitog studija, ali i neosnovanost i neopravdanost prigovora i navoda apelanta i njegovih odgovornih lica, pa je sasvim nejasno na osnovu čega je Ustavni sud donio odluku o privremenoj mjeri, pored svih navedenih sudskih odluka.
Zainteresirane strane se pozivaju i na obavijest Državne agencije za istrage i zaštitu Ministarstva sigurnosti BiH od 20.10.2010. godine gdje je utvrđeno da se u konkretnom slučaju nedvosmisleno radi o nezkonitostima u radu koje su počinjene od apelanta, navodeći da iz navedenog proizilazi da je opisanim postupanjima apelanta počinjeno djelo/a kažnjivo/a po Krivičnom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine. Ova Agencija je dalje navela da se aplenat u svom radu nije pridržavao kantonalnih zakonskih i podzakonskih propisa, te da agencija cijeni da nema nadležnost za postupanje u konkretnom slučaju i predlaže da se pored organa i institucija kojima je dostavljena navedena informacija (Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo i Finansijska policija FBiH), prema ocjeni eventualno dostavi Federalnoj upravi policije i/ili Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo na upoznavanje i dalje postupanje.
Zainteresirane strane se pozivaju i na zaključak Komisije za pravdu, ljudska prava i građanske slobode Skupštine Kantona Sarajevo u kojem je izražen stav da ova Komisija smatra da su studentima postdiplomskog studija 4+1 kod apelanta narušena ljudska prava od strane apelanta u smislu nemogućnosti sticanja validnih diploma i naplati cijene studija u iznosu od 5.500,00KM, što je u suprotnosti sa odlukom Vlade Kantona Sarajevo, te da se od tužilaštva Kantona Sarajevo traži podatak u kojoj je fazi istraga vezana za konkretni slučaj.
Zainteresirane strane upoznavaju Ustavni sud da Tužilaštvo Kantona Sarajevo po pitanju spornog studija i njegovog nezakoitog organizovanja vodi istragu u kojoj su već provedene određene istražne radnje, što znači da postoji opravdano očekivanje da će ova konkretna situacija dobiti i krivičnopravne posljedice.
U skladu sa svim navedenim, očito je da je Inspektorat rada izvršio zakonit i pravilan inspekcijski nadzor i pregled, da su o tome sačinjeni adekvatni zapisnici, data osnovana i opravdana obavještenja i izjašnjenja, te da je Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo s pravom odbilo žalbu apelanta, a što je kasnije potvrdio i Kantonalni sud u Sarajevu.
Ovom prilikom pridružujemo se navodima iz odgovora na apelaciju koje je Ustavnom sudu dostavilo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade pod brojem 11-05-38-sl/15 od 12.11.2015. godine i smatramo da su navodi ministarstva iz ovog odgovora u cijelosti osnovani i opravdani.
Naime, apelant svjesno prikriva činjenično i pravno stanje, te selektivnim prezentiranjem činjenica koje istovremeno proizvoljno i neosnovano interpretira, apelant pokušava dovesti u zabludu Ustavni sud BiH.
Apelant uopće nije naveo niti spomenuo da je u sudskim postupcima njegovo postupanje za koje u podnesenoj apelaciji traži pravnu zaštitu, već kvalificirano teškim oblikom kršenja pravnog poretka i napadom na objektivnu zakonitost, te da su rezultati takvog postupanja oglašeni ništavim, nezakonitim i nepravilnim.
S tim u vezi, nisu osnovani navodi apelanta da mu je u postupku inspekcijskog nadzora povrijeđeno pravo na imovinu, niti navodi da je u ovom postupku diskriminiran. Nisu tačni navodi da apelant može organizovati nastavu drugog ciklusa obrazovanja i određivati cijenu koštanja takvog studija kako on želi i hoće, već je u takvim slučajevima ograničen pozitivnim zakonskim propisima koje je apelant očito grubo prekršio i povrijedio, pa se sada ne može pozivati na nezakonitosti i nepravilnosti koje je počinio prilikom organizovanja i provođenja konkretnog studija, niti je Ustavni sud nadležan da legalizuje sve navedene nezakonitosti i nepravilnosti.
Također nisu tačni navodi da inspekcijski organ nezakonito provodi nadzore i da vrši zloupotrebu inspekcijske kontrole, niti su ovi navodi argumentirani na bilo koji način.
U tom smislu, kao što je navedeno, nekoliko sudskih, upravnih, i sigurnosnih organa su utvrdili i potvrdili da je apelant na nezakonit način organizovao jednogodišnji studij, da je na nezakonit način kreirao cijenu takvog studija i da je obećao zvanja koja ne može i ne smije dodijeliti, a koja je ipak dodijeljivao (znajući da postupa nezakonito i nesavjesno).
Imajući u vidu sve navedeno, može se jasno zaključiti da je upravo apelant svojim nezakonitim i nepravilnim djelovanjem počinio ogromnu štetu zainteresiranim stranama i drugim polaznicima konkretnog studija, pa se apelant nikako ne može pozivati da bi on sada mogao pretrpiti nesagledive posljedice koje se ne bi mogle sanirati, jer je apelant odgovoran za svoje nezakonito postupanje i nastalo stanje, a ne studenti i polaznici ovog studija.
Apelant je kriv i odgovoran što je organizovao nezakonit studij, a ne Inspektorat rada koji je u zakonitom postupku i na zakonit način utvrdio nepravilnosti koje je počinio apelant, i nikako ne sudski organi koji su potvrdili u svojim presudama pravilnost rada inspekcije, odnosno nepravilnost rada apelanta.
S tim u vezi, apelant je odgovoran i za one koji su diplomirali na nezakonit način i za one koji su stekli zvanje magistra na nezakonit način, kao i za one koji to nisu mogli učiniti, kao i za sve negativne i štetne posljedice koje bi mogle nastati osobama koje su upisale ovaj studij.
Obzirom na navedene nezakonitosti kojima se služio apelant, od nadležnog ministarstva i nadležne inspekcije, pravni poredak i javno mnijenje mogu samo očekivati da ovi upravni organi rade svoj posao u skladu sa zakonom i drugim podzakonskim propisima, da su oni dužni da nakon svega ponište diplome i akademska zvanja, te da su dužni da iniciraju pokretanje krivičnih postupaka i utvrđivanje krivične odgovornosti odgovornih osoba kod apelanta, pa u tom smislu ne može nikako biti argument Ustavnom sudu za donošenje privremene mjere činjenica da u našem pravnom i državnom sistemu određene institucije rade svoj posao i utvrđuju i sankcionišu počinjene nezakonitosti.
Apelant je odgovoran što su određeni studenti saznali za njegov nezakonit rad i što su počeli pokretati parnice, kao i za to što će biti ugrožena stečena prava bazirana na nezakonitim diplomama.
Slijedom navedenog, ne postoje opravdani razlozi u interesu zaštite apelanta jer je apelant sam doprinio situaciji svojim nezakonitim i nepravilnim djelovanjem, ali ni opravdani razlozi drugih koji ne mogu sada tražiti legalizaciju nezkonitog djelovanja i rada apelanta, pa Ustavni sud nije imao niti jedan razlog da donese odluku o privremenoj mjeri.
Naime, pored svih navedenih činjenica i okolnosti, privremena mjera nema smisla i nema opravdanje, a obzirom na to da šteta na koju se poziva apelant ne mora biti spriječena ili ograničena, štaviše, štetno djelovanje apelanta mora se sankcionirati, a apelant je dužan da nadoknadi štetu koju je počinio prema onim osobama koje su upisale nezakonit studij, te nema smisla da Ustavni sud takvu situaciju sprječava donošenjem odluke o privremenoj mjeri.
Odlukom o privremenoj mjeri štiti se nezakonit i nepravilan rad apelanta, a ne štiti se zakonit i pravilan rad inspekcije, sudskih organa te očekivanje zainteresiranih strana i njihova prava na naknadu štete od apelanta.
Smatramo da apelant iz dostavljene dokumentacije nije argumentovao svoje navode, kao i da dostavljeni dokazi ne opravdavaju zahtjev za usvajanje privremene mjere, pa je usvojena mjera donijeta isključivo u interesu apelanta, što je apsurdno, jer Ustavni sud nije mogao u konkretnom slučaju štititi interese apelanta čije je djelovanje utvrđeno kao nezakonito i nepravilno, a apelant je odgovoran što bi nečija nezakonito stečena prava mogla biti ugrožena.
Stoga Ustavni sud nije mogao donijeti zaključak da predočene okolnosti s pravom ukazuju da bi izvršenje spornog rješenja za apelanta mogle nastupiti nenadoknadive štetne posljedice koje bi se teško mogle sanirati.
Ovakvim nepravilnim zaključkom Ustavni sud pokušava da ustvari sanira štetne posljedice za koje je jedino i isključivo odgovoran apelant, a što nikako nije mogao i nije smio učiniti.
Pored navedenog, zainteresirane strane ističu da svoja prava moraju ostvarivati godinama, da im se pred sudovima i drugim upravnim organima ostvarivanje i zaštita njihovih prava oteže u nedogled, a kada je u pitanju apelant, njegov zahtjev za donošenje privremene mjere donosi se u roku od samo nekoliko dana, pa se može zaključiti da su oni koji su upisali nezakonit studij diskriminirani, a ne apelant.
Kako razumijeti odluku Ustavnog suda pored svih navedenih sudskih odluka, pored svih spomenutih odluka i utvrđenja nadležnih upravnih i inspekcijskih organa?!
Kako razumijeti da se jednom paušalnom odlukom Ustavnog suda sruše kao kula od karata svi zakoniti postupci provedeni u slučaju apelanta?!
Kako shvatiti odluku o privremenoj mjeri u kojoj se govori samo o nekoj navodnoj šteti za apelanta, a pri tome se prešućuje i ignoriše šteta koju je apelant svojim nezakonitim i štetnim djelovanjem nanio zainteresiranim stranama i drugim polaznicima ovog studija?!
I ovi drugi polaznici studija su oštećeni upravo od apelanta, a ne od inspekcije, pa nije logično i smisleno da se isti štite donošenjem privremene mjere, nego je opravdano i smisleno da se njhova prava ostvare onako kako propisuje zakonski okvir, a ne onako kako želi i traži apelant.
Sve su ovo razlozi koji u svojoj suštini pokazuju i dokazuju da nije bilo razloga za donošenje privremene mjere, pa se ovim putem traži njeno stavljanje van snage i njeno ukidanje.
U prilogu ovog izjašnjenja dostavljaju se svi dokumenti na koje se u njemu pozivamo i koji su navedeni u odgovarajućem dijelu, kao i punomoći za zastupanje.”
(The Bosnia Times)
