Dok užurbano traju pripreme za zvaničnu kampanju i dok neumorno već traje nezvanična, a stranke analiziraju slabe tačke i realne šanse za glas više, zanimljivo je pratiti kako SDA bez ikakvog koncepta i osjećaja da su pred izborima, puštaju svoje kadrove da idu iz greške u grešku i pri tome ih ohrabruju. Jedan od brojnih primjera koji su se desili u zadnje vrijeme jeste slučaj ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića, piše PRES u svojoj analizi profila stranačkih kandidata.
SELMINA „PARADA PONOSA“
Još uvijek odzvanjaju njegove seksi ideje o migrantima i njihovo percipiranje kao spasa za turizam i sanaciju korona posljedica po ovu granu, i to u trenutku dok svi građani imaju opravdan strah, a naročito oni u Krajini gdje je situacija po ovom pitanju odavno alarmantna.
Njegove nedavne posjete Banjoj Luci i Zvorniku nisu ništa do parada na kojoj je ponosno prošetao crnu uniformu, koju do tada javnost u Bosni i Hercegovini nije imala priliku vidjeti – posljednja moda, inspirirana nekadašnjim JNA uniformama.
Takav mu je i Kabinet, podsjeća dosta na reprezentaciju bivše Jugoslavije – Saša Kecman iz Banja Luke, član i vrijedni aktivista SDA Banja Luke, potom savjetnici Amira Mašović, koja je zbog loše saradnje sa ministrom Edinom Ramićemutočište tražila kod Cikotića, te Omar Filipović koji je kao svršenik privatnog pravnog fakulteta iz Banja Luke zadužen u sklopu ministarstva za tajne podatke, ali i Davor Selak simpatizer i aktivista SDA, te na čelu ove reprezentacije vjerni pratilac Cikotića i njegov prijatelj, Senahid Godinjak, poznat po brojnim stranačkim transferima kao što su SDP 2010 kada je dobio i funkciju u preduzeću “ZOI 84”, pa Stranka za BiH ispred koje je bio i kandidat za načelnika općine Ilidža 2012. godine. Takve reference valjda su poželjne i učvrstile su Cikotića u odluci da mu upravo on, bude prvi saradnik.
PREVAZIĐEN MODEL
Kada ne pravi gafove, ovaj SDA ministar svu svoju snagu usmjerava na Banja Luku i hrvatsko biračko tijelo, vjerovatno a bi im pokazao da se HDZ bez potrebe usprotivio njegovom imenovanju.
Svakako, pripadnici svih naroda poželjni su u kabinetima ministara, ali samo ukoliko posjeduju profesionalne reference. Puka postavljenja iz prijateljskih razloga, Bošnjaka, Srba ili Hrvata samo da bi se nekome dokazalo nešto, nepoželjan je i davno prevaziđen model djelovanja.
(TBT)
