ANALIZA
Veliki je blagoslov to što je naš
Svemilosni, Samilosni Gospodar Blag i što je Zaštitnik svojih robova
Piše: Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Jedna od najvažnijih osobina po kojima se
vjernici razlikuju od nevjernika jeste to što se vjernici često kaju, što je i
oblik molitve.
S obzirom da nevjernici sebe smatraju
bezgrješnima, ne osjećaju ni potrebu da se pokaju. Vjernici, s druge strane, ne
žele činiti nikakve grijehe. Međutim, po svojoj prirodi, ljudi mogu povremeno
zgriještiti zbog svog ega. Mogu postati nemarni u izvršavanju Allahovih
naredbi. Ali se poslije pokaju i okrenu se Allahu, tražeći oprost svog
Gospodara. Allah je ljude stvorio kao vrlo slaba bića. Ljudi zapadaju u nemar
zbog neukosti ili nesavjesnosti, pa im se može dogoditi da pogriješe čak i u
vezi onoga sa čim su najbolje upoznati, a mogu i razmišljati na pogrešan način,
donijeti pogrešnu odluku ili se nerazumno ponašati. Razlog tome je što ljudi
imaju opakog neprijatelja poput šejtana, koji ih pokušava navesti na
buntovništvo i odvratiti ih od pravog puta zavaravajući ih. Ego također ponekad
daje zle naredbe ljudima. Ljudi mogu zaslužiti Allahovo zadovoljstvo do te
mjere da im on pruži zaštitu od ove dvije negativne sile.
Veliki je blagoslov to što je naš
Svemilosni, Samilosni Gospodar Blag i što je Zaštitnik svojih robova.
Allah uvijek daje ljudima šansu da zatraže
oprost i da se pokaju za greške i grijehe. Allah u mnogim ajetima Kur’ana
obznanjuje ljudima da je On “Onaj koji prašta,” “Milostivi,” “Zaštitnik” i
“Samilosni,” Allahova imena “At-Tawwab” što znači “Onaj koji prima pokajanje” i
“Al-Gaffar” što znači “Onaj koji prašta” te “Ar-Rahman” značenja “Svemilosni” manifestuju
se u svima koji se pokaju i zatraže oprost. U jednom ajetu Allah daje radosnu
vijest robovima riječima “Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji
prašta i da sam milostiv.” (Sura Al-Hijr, 49).
Vjernici moraju shvatiti svoje greške, kako one koje su počinili svjesno, tako
i one koje su napravili iz nemara ili povlađujući svom egu. Moraju se pokajati
za svoje greške i vratiti se ispravnom putu, te se okrenuti našem Gospodaru što
je prije moguće, ali i potruditi se da ne naprave te greške ponovo.
Često kajanje je znak vjernikove poniznosti
i svijesti slabosti u odnosu na Allaha. To je ponašanje kojim je Allah
zadovoljan. U zamijenu za ovaj vid obožavanja Allah daje olakšanje, diže teret
sa savjesti i otvara umove onih koji se često kaju.
Vrijednost pokajanja je u tome što se
vjernik zaista pokaje za učinjeno, te se bez odlaganja okreće Allahu i trudi se
ne napraviti takvu grešku ponovo. Dakle, kaje se iskreno i istinski. S obzirom
da se kaje, obećava da će ostati na pravom putu do kraja života. U Kur’anu,
gledište nekoga ko se iskreno kaje je opisano u slijedećem ajetu: “Allah prima
pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkomislenosti, i
koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je…”
(Sura An-Nisa’17). U drugom ajetu Allah objavljuje kako bi vjernici trebalo da
se ponašaju: “i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi
ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti
grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Sura Al Imran,
135).
Pokoravanje Allahu odmah nakon što
pogriješimo i neodlaganje pokajanja je važno. Naravno, čak i kada osoba koja se
iskreno pokaje pažljivo teži da ponovo ne pogriješi, opet joj se može dogoditi
da zapadne u istu grešku. Ta situacija ne bi trebalo da uzrokuje da osoba
izgubi samopouzdanje. Za svakoga postoje prilika da se pokaje i da se iskreno
pokori Allahu sve do smrti.
Ipak, osobu ne bi smjelo zavarati vrijeme
koje joj je dato. Trebalo bi da se ponaša tako da ne zloupotrijebljava Allahovu
milost, oprost i blagodati. Trebalo bi da koristi vrijeme koje joj Allah daje da
pronađe vodstvo i pokaje se, te da zatraži oprost, dok još ima vremena. Razlog
za to je što pokajanje i izražavanje vjere u samom trenutku nastupanja smrti
Allah možda neće prihvatiti. Zbog toga se treba ponašati kao da ćemo umrijeti
već slijedećeg momenta i težiti da budemo među onima koji su poučeni.
Ne treba zaboraviti da je moguće da svako
pravi manje ili veće greške kroz život, ali da se, samo ako se iskreno pokaje i
pokori Allahu, Onome koji oprašta i prihvata pokajanje i koji pretvara zlo u
dobro, može nadati da će te greške biti oproštene. Allah uvijek odgovara na
pokajanje. Allah oprašta greške i pretvara ih u nešto dobro, te nagrađuje dobra
djela najboljom nagradom.
Greške daju veću vrijednost vjernicima na Vječnom
svijetu, ukoliko se odmah pokaju za svoje greške i pokušaju se za njih iskupiti
ponašajući se onako kako Kur’an nalaže. Greške također čine da ljudi sazrijiu i
da postanu svjesni da su tek Božiji robovi – vrlo slabi i bespomoćni. Važno je
iskazati žaljenje i pokajati se, a ne
ustrajati u griješenju. U ajetima, naš Gospodar objavljuje da će On oprostiti
onima koji čine dobra djela, daju milostinju i žive u skladu s moralom Kur’ana,
te ih uzeti u svoju zaštitu:
“Ja ću sigurno oprostiti onome koji se
pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.”
(Sura Ta-Ha, 82)
Jedan od razloga koji ljude ometa u
življenju po vjerskom moralu jeste to što sebe vide kao “kompulsivne i one koji
su nepopravljivi” kao rezultat krivice koju osjećaju zbog svojih grijeha.
Šejtan konstantno provocira te ljude koji zaboravljaju Allahova imena Ar-Rahman
i Ar-Rahim, te da je Allah Onaj koji prihvata pokajanje i beskrajno je Milostiv,
pa im govori “da su već nepopravljivi griješnici, da je nemoguće da se oporave,
da private to kao konačno stanje.” Šejtan ih tako povlači u još veći ponor
zabludama poput “već si jednom zgriješio, možeš ti to ponovo.” Ali ovo je tek
još jedan od slabašnih šejtanovih trikova jer, kad osoba zgriješi, to ne znači
da ne može ponovo pronaći pravi put. Allah objavljuje u Kur’anu da će On
oprostiti svima koji se iskreno pokaju za svoje grijehe, zatraže oprost i
potrude se da takav grijeh ne počine ponovo:
“A onome ko se poslije nedjela svoga pokaje
i popravi se – Allah će, sigurno, oprostiti. Allah doista prašta i samilostan
je.” (Sura Al-Ma’ida, 39)
Autor je napisao više od 300 knjiga koje su
prevedene na 73 jezika, na teme iz politike, religije i
nauke.
(The Bosnia Times)
