ANALIZA
Prema svim parametrima, godina na izmaku
bila je jedna od najgorih u historiji Evropske unije… Međutim, sljedeća bi
mogla biti još crnja, prije svega ukoliko Britanci budu glasali za izlazak iz
EU…
FOTO: Hollande, Merkel, Cameron (AP, Reuters)
Geopolitički temelji Starog kontinenta nisu
bili ovako uzdrmani još od pada Berlinskog zida i općeg kraha komunizma širom
istočne Evrope 1989. godine, piše “Reuters”.
Ali, za razliku od te 1989. godine, kada su
potresi išli u korist Evropskoj uniji i ojačali je kao takvu, ovi koji danas
drmaju Evropom prijete da učine upravo suprotno – razore Uniju i poruše sve ono
što se više od pola vijeka brižljivo stvaralo.
Pad gvozdene zavjese utro je put stvaranju
jedinstvene evropske valute, širenju unije na istok i jačanje NATO alijanse
koja je potpuno opkolila Rusiju.
Na neki način se potvrdilo predviđanje Jean
Monneta, prvog predsjednika Evropske zajednice za ugalj i čelik (preteče EU),
koji je rekao da će se ujedinjenje Evrope izroditi iz krize.
Međutim, događaji iz ove godine prijete da
razore Uniju: ekonomski šok izazvan migrantskim cunamijem, grčki (kratkotrajni)
prkos i finansijska kriza, teroristički napadi u srcu Evrope i širenje
islamističkog nasilja, i jačanje Rusije oličeno u vojnoj intervenciji u Siriji.
Sve ovo dovelo je do niza upravo onih
okolnosti protiv kojih se EU tako grčevito bori: povratak graničnih kontrola,
jačanje desničarskih i antievropskih stranaka i sve veća sumnja u same temelje
Unije.
Jean-Claude Juncker, predsjednik Evropske
komisije upozorio je da je šengenska zona ugrožena, te da bi zatvaranje granica
dovelo do domino efekta u kojem bi prvi na listi stradao euro. On je podsjetio
i da je ove godine Evropska unija održala čak 12 samita, što redovnih, što
vanrednih.
Razdor u EU oslikava se i u prkosu prema
Angeli Merkel, nekrunisanoj kraljici Unije. U kritikama i nepoštovanju njemačke
politike prema izbjeglicama redali su se Viktor Orban, Robert Fico, Miloš Zeman…koji
su kapije Mađarske, Slovačke i Češke dobro zakatančili i jasno stavili do
znanja migrantima da tu nisu poželjni.
Ta vrsta “pojačanog patriotizma”,
neki bi rekli i “nesolidarnosti začinjene nacionalizmom” su sve samo
ne vrijednosti koje propagira EU. Ovakva “izdaja” može se objasniti i
time što je nezadovoljstvo njemačkom dominacijom u Evropi konstantno tinjalo u
ostalim članicama, koje kao da su čekale trenutak da Merkelovoj kažu
“nein”.
Pored toga, Evropa Njemačku optužuje i za
licemjerje, prije svega zbog njene dvostruke igre sa Rusijom. Sa jedne strane,
Njemačka je uvela sankcije Rusiji i pozvala sve ostale zemlje da učine isto,
ali je sa Putinom nastavila sarađivati na energetskom nivou.
Čak je i Francuska, jedna od najvećih
saveznica Berlina, izrazila svoje neslaganje.
Kritici se priključio i premijer Italije Matteo
Renzi, koji je prije nekoliko dana poručio Merkelovoj da joj “niko nije
dao pravo da šefuje Evropom”.
Ipak, teško da bi Evropskoj uniji kao
takvoj išlo bolje bez “Mutti”, kako Angelu Merkel zovu kod kuće.
Dalje, vodeće zemlje EU i njihovi lideri
bore se sa padom popularnosti. Merkelovoj je humana politika prema izbjeglicama
donijela osjetan pad popularnosti u Njemačkoj, i osilila njene protivnike pa
čak i koalicione partnere da joj se otvoreno suprotstave.
Francuski predsjednik François Hollande odavno
je izgubio podršku koja ga je dovela na tu funkciju, prije svega zbog
ekonomskog posrtanja Francuske i očajnih sigurnosnih propusta koji su dozvolili
terorističko divljanje po Parizu, od “Charlie Hebdoa” do pokolja u
novembru.
Britanija sve više teži izlasku iz EU, koja
očigledno ne želi da ispuni uvjete koje je London postavio u želji da dobije povlašteniji
status u odnosu na ostale članice.
Ukoliko druga najveća ekonomska i vojna
sila Evrope prva napusti EU brod, to bi bio jak i bolan udarac koji bi odjeknuo
u svjetskim okvirima. Doduše, ima i onih koji smatraju da bi izlazak “nadmenih
Britanaca” iz EU doprinio većem zbližavanju i još čvršćem savezu
preostalih članica.
Imajući u vidu sve probleme koje je EU donijela
2015. godina, koji su ne samo neriješeni već i pogoršani, naredna 2016. može
biti godina borbe za očuvanje Evrope.
(The Bosnia Times, blic.rs)