Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Vidim vas subotom uvečer na mostu rijeke Jarkon i na pješačkim mostovima koji vode ka parku Jarkon. Desetine dobrih ljudi koji stanuju u okolini, koji zvižde u pištaljke, udaraju u bubnjeve, mašu crnim zastavama i nose bijele transparente. Većina su stariji, ali ima i mladih, tu su i porodice koje su demonstracije pretvorile u redovan izlazak subotom uveče. Ovaj prizor raduje i ohrabruje. Politička svijest, empatija, uzorno građanstvo, protest – šta bi čovjek više poželio. Godinama su ovi dobri ljudi bili u političkoj komi, uspavani i na veštačkom disanju, slijepi i ravnodušni. I sada se izrodio protest – to jeste razlog za slavlje.
Protestanti žele da predsjednik vlade, optužen za krivična djela, ode sa funkcije, oni žele drugačiju političku kulturu i žele Bibija poslati kući. Njihovi zahtjevi su opravdani, ovako se ne može nastaviti, Izrael se urušio. Međutim, ja se ne zaustavljam i ne pridružujem im se.
Oni su moji dobri susjedi i drugari iz kraja, najbolji među Izraelcima, glasači ljevice i centra, graditelji zemlje, čitaoci Haaretza, umjereni i osvješćeni, oni koji hrane ulične mačke, oni koji stanu na svakom uličnom prelazu. Oni su lijepa prijetnja zlom i nasilnom društvu koje se stvara ovdje. I uprkos svemu moje srce nije sa njima. Most na kojem oni stoje je veoma uzak. Preuzak za mene.
Možemo i moramo pokrenuti proteste čiji je cilj da uklone lošu vlast, bilo da je u pitanju cio režim ili samo vladar. U svijetu je i sada puno takvih protesta, od Bjelorusije do Hong Konga. Ali potrebno nam je puno jarkonskih mostova, jer su zahtjevi protesta s tog mosta strašno uski.
Možemo prihvatiti tvrdnju da prije svega treba ukloniti zlo, Netanyahuovu vlast. Međutim, ovi protesti nemaju slijedeću fazu. U Bjelorusiji se bore kako bi Lukašenko otišao, kako bi se stvarnost pretvorila u bolju i pravedniju – tamo će se i režim promijeniti, neće samo vladar dati ostavku. U Izraelu, naprotiv, čak i da Netanyahu ode, stvarnost i režim se neće promijeniti u svojoj suštini.
Taj narativ laži i provokacije će zamijeniti iskreniji i pristojniji narativ, nekolicina nemilih političara će nestati iz naših života, slijedeći predsjednik vlade će biti manje gramziv, ali Izrael će ostati isti. Ne vidimo nijednog kandidata koji će predložiti drugačiji Izrael. Nema nijednog kandidata koji traži promjenu sistema. Ono što imamo jeste dogovor između pretendenata na krunu o nastavku jevrejske dominacije, socijalne ekskluzivnosti i diskriminacije nad izraelskim Arapima, i naravno nastavak okupacije. Čak i ako protesti na mostovima uspiju i Netanahu i njegova vlade se slome, Izrael se neće probuditi za zoru novog jutra, već će to biti staro jutro sa istom lošom stvarnošću.
Režim u Izraelu se neće promijeniti čak i ako ovaj protest uspije. Izrael je prestao biti demokratska zemlja u trenutku kada je okupacija postala konstanta. Okupacija je ta koja jasno definiše ovaj režim kao nedemokratski. Protesti na mostu također jasno to ignoriraju. Njihove crne zastave su usmjerene protiv Netanyahua, što je lahka meta, one nisu protiv režima, a to bi trebao biti pravi cilj. U ovoj stvarnosti imamo protestante koji samo hoće da vide „korumpiranog premijera iz Balfur ulice“ kako ide u zatvor ili kući – to nije ozbiljno.
Protestanti kažu da se bore za demokratiju, što je lijepo. Ali o kakvoj demokratiji vi govorite, komšije moje iz Ramat Aviva? Na sahat od nas žive ljudi slični nama pod brutalnom diktaturom. Čak i kada vaš protest ispuni svoj cilj i Izrael ponovo postane demokratija u vašim očima i vrati vam se onaj stari Izrael kojeg svi volite, ovi ljudi će nastaviti živjeti pod diktaturom. Ta diktatura onemogućava Izraelu da se smatra demokratijom, sa Netanyahuom ili bez njega. Protiv nje treba mahati crnim zastavama.
Svake subote uveče pitam sebe zašto se ne zaustavim i ne postanem dio vaše pravedne borbe. Zašto ja ne putujem do Jerusalema, do ulice Balfur, do Kesarije, do svih mjesta na kojima se protesti odvijaju, zašto ja nemam crnu zastavu u rukama. Ali Vaša zastava je plastična zastavica, dragi prijatelji. To nije prava zastava,
(TBT, Haaretz)