Nema sumnje da su naredni lokalni izbori po mnogo čemu važniji od gotovo svih prethodnih izbornih ciklusa. Turbulencije u aktuelnim koalicijama i najave novih naslućuju da će se na političkoj sceni Bosne i Hercegovine mnogi politički odnosi okrenuti naglavačke. Za konkretne promjene u društvu zaista će presudno biti to da li se opozicione partije i koalicije mogu izdići iznad svojih slabosti i konačno oboriti režim na lokalnim izborima? To će biti važan pokazatelj sazrijevanja i opozicije, ali i svijesti građana. Konačno, i spremnosti da se u BiH konačno održe pošteni izbori gdje će odlučiti glasači, a ne brojači.
Uoči svakih izbora i političari i analitičari prognoziraju kako će „ovo biti najprljaviji izbori dosad.“ I zaista, svaki izborni krug bivao je sve prljaviji i prljaviji u kampanji, izbornim prevarama, koalicijama i kasnijim prevarama… i partnera u vlasti, i građana. Procjenjuje se da u Federaciji Bosne i Hercegovine najviše strahuje SDA od lošeg izbornog rezultata. Rasklimana ekipaBakira Izetbegovića bila je i najzainteresiranija da se izbori odgode. U toj činjenici leži i najveća prijetnja za legalnost izbora tj. opasnost od novih prevara.
Moralni kapital SDP-a
U Federaciji Bosne i Hercegovine suština borbe za vlast, posebno u dijelovima sa bošnjačkim stanovništvom, sadržana je u konfliktu nacionalno-vjerskog i lijevo-građanskog i sekularnog koncepta društva.
SDA je, shvativši da je socijaldemokratija jedina prava prepreka konceptu tronacionalne podjele Bosne, u posljednje bar dvije i po decenije raznim političkim manevrima uspjela fragmentirati i oslabiti SDP BiH, kako propagandom izvana, tako i „diverzijama“ iznutra preko lidera koji su se vremenom razotkrivali kao „krtice“ i saveznici SDA sa zadatkom da „rašarafe“ socijaldemokratiju, kakav je bio npr. Zlatko Lagumdžija. Međutim, SDP je opstao i uz oscilacije povremeno bio i dio vlasti. Za opstanak građanskog, sekularnog i nenacionalnog koncepta Bosne bitno da SDP nikad nije gurnut sasvim na političku marginu.
Nedavno ozvaničavanje zajedničkog nastupa „četvorke“ dosad je najjasnije artikuliranje koncepta jedinstvene politike i kandidata. Jedinstveni ciljevi, zajednički kandidati i uglavnom unisoni medijski istupi o aktuelnim problemima društva doimaju se kao stisnuta pesnica, iako i kod njih ima povremenih samostalnih izleta, posebno Dine Konakovića koji se nameće kao nezvanični lider „četvorke“.
Socijaldemokratska partija BiH u lokalne izbore ulazi sa kapitalom i imageom dosljednje principijelnosti ne-koaliranja sa nacionalnim strankama svjesno plativši to izostankom iz vlasti. Ovaj „ulog“ sad bi im se mogao pozitivno vratiti. Iz ove naizgled apstraktne, parolaške i nelogične principijelnosti vremenom je izrasla sasvim opipljiva moralna dimenzija, koju je biračko tijelo primijetilo. SDP nije učestvovala, niti se kompromitirala u korupcijskim aferama sa SDA kao ni u sumnjivim političkim aranžmanima SDA sa HDZ-om i SNSD-om na štetu države.
Neučestvovanje u korupcijskim aferama, posebno u skandaloznim nabavkama tokom pandemije spasilo je Partiju opasne kompromitacije, a upravo to je jedna od tema kojom neprestano svi mlate po ušima SDA i njihove koalicione privjeske.
U posljednje vrijeme SDP BiH nisu potresale niti afere, niti odliv kadrova, dok općinske organizacije bilježe lagano omasovljavanje prilaskom novih i povratkom (iz DF-a i drugih partija) ranije odmetnutih članova. Ali, isto tako SDP-u budući glasači mogu zamjeriti izvjesnu pasivnost posljednjih mjeseci kada je izostala kritička i aktivnija uloga Partije prema kriminalnom orgijanju režima pa je to i putokaz za predizborni angažman narednih mjeseci.
“Ukoliko smatrate da „četvorki“ treba dati povjerenje, onda ćete dobiti i gradonačelnika Sarajeva. Ja spadam u red onih ljudi koji vide po rezultatima entitetskih i kantonalnih vlada da osim ove nesreće koja je pogodila cijeli svijet, pandemije, imamo i elementarnu nepogodu, a to je trenutna vlast”, rekao je Nikšić na promociji koalicije najavljujući pravac kampanje.
DF i GS – „politički kurbani“ SDA
Kakvu blamažu je moguće doživjeti koaliranjem sa SDA zorno nam je demonstrirao DF na državnom, pa na kantonalnom nivou. Gubitak članstva, raspad općinskih odbora i odlazak uglednih članova slika su stanja u DF-u, a strmoglavi pad Fronte će se na lokalnim izborima samo verificirati. Vidljive posljedice su i gubitak imagea „lijeve“ partije i ugleda u javnosti nakon što su se profilirali tek kao „zelena ljevica“ pod skutima i kontrolom SDA. Politička važnost zasnovana na ANP- u i NATO putu te Komšićevoj brizi o državi i obrazu se prilično istopila. Tako su istaknuti prioriteti Željka Komšića danas tek neubjedljive i nepotvrđene fraze, a dosad objavljene koalicije na lokalnom nivou nastavak su strmoglavog pada.
FOTO: Ilustracija (Klix)
Najavljena koalicija DF-a i SB-a, novih socijaldemokrata odmetnutih od SDP-a, u Tuzli doživljava se u javnosti dvojako: kao pokušaj povratka posrnulih kadrova i kao novi projekat potkopavanja ljevice u režiji SDA. U svakom slučaju ovakva koalicija u startu je opterećena političkom potrošenošću Željka Komšića i aferaškom hipotekom Envera Bijedića. Sliku stvarnog i nezavidnog stanja u DF-u najbolje je nedavno prezentirao bivši generalni sekretar Zlatko Miletić otkrivajući delikatne podatke o unutrašnjim konfliktima i stepenu ovisnosti DF-a od volje i politike SDA.
Socijaldemokrati (SD) kao sasvim novi politički subjekt ne može sam očekivati poseban rezultat, a niti naslonjen na DF u Tuzli. Mora se reći da SD nije pobrao simpatije široke javnosti, budući da su nastali iz konflikta sa SDP-om na pitanju koaliranju sa SDA, te su se etablirali kao pristalice ulaska u vlast po svaku cijenu i sa bilo kim.
Građanski savez posebna je priča. Afera sa (ne)održanim kongresom GS-a na kojem je navodno smijenjen Nihad Čolpa, a inauguriran bivši evrovizijski predstavnik BiH Muhamed Fazlagić Fazla vjerovatno je posljednji čin javnog postojanja ove male stranke. Želi li opstati, jedna ili druga frakcija, najprije će morati razjasniti javnosti koja je od njih legalna – Čolpina ili Fazlina. Međutim, važnije od sudbine GS-a u ovoj aferi je pozadina njenog nastanka.
Naime, režimskoj SDA je uz DF, kao partnera iz „ljevice“, potreban i bilo kakav partner tzv. građanske opcije, a to bi trebao biti GS. Međutim, iako je Nihad Čolpa mlađahni lider bez mnogo iskustva, ipak je shvatio da ga u zagrljaj pokušava uvući „režimski udav“ SDA preko DF-a samo kako bi bio ikebana u Izetbegovićevom nasilu sklepanom „patriotskom bloku“. Kada je Čolpa odbio biti privjesak, uslijedio je unutarstranački „puč“ po Bakirovoj naredbi, a u Željkovoj izvedbi. O tom puču su posljednjih dana javno progovorili Čolpa i Abdulah Sidran pa se čini da je ta frakcija ipak legalno jezgro stranke.
Međutim, prilikom objave izbornih lista i koalicija SDA, DF te „Fazlin GS“ ponašaju se kao da je fantomski kongres i smjena u GS-u gotova stvar, tako da će se tu još trebati raščistiti ko je ko i s kime je ko u koaliciji.
No, bez obzira na to, GS se od osnivanja do danas nije uspio etablirati kao samoodrživa stranka. Naprotiv, na političkoj sceni je figurirao kao stranka kreativnih i snažnih individualaca koji su se vremenom sve manje slagali i stoga razilazili, tako da je GS postao primjer kako se stranka ne treba voditi te da nije politika za umjetnike. Zbog toga je od većih partnera (SDA) konačno i vrednovana tek kao simboličan privjesak u lažnoj kulti-multi koaliciji.
Antikorupcijska akcija?
Narod i pravda (NiP) doživljava brz uspon zahvaljujući glasnom i agresivnom nastupu Elmedina Konakovića koji plasira težišno antikoruptivni narativ. Dolazak Erica Larsona, američkog izaslanika za borbu protiv korupcije za Konakovića je „kec na desetku,“ jer će svoje antikorupcijsko djelovanje, ako zaista misli ono što govori, moći staviti u funkciju Larsonove misije te tako amortizirati negativni image desničara, antisemita i (Zukorlićevog) radikala što mu se spočitava iz SAD.
Konaković će morati otkloniti i sumnju koja postoji u javnosti, a to je da je i NiP projekat SDA, tj. baza koja treba prikupiti glasove razočaranih glasača SDA, a što bi se objelodanilo u postizbornim mirenjima i koalicijama. Međutim, s obzirom da je Konaković u narativu protiv SDA, porodice Izetbegović i niza njihovih pristalica iz prvog safa otišao preko tačke sa koje nema povratka. To se posebno odnosi na najavu rušenja Vlade KS i vrlo agresivno bacanje rukavice u lice Izetbegoviću. Ima u tome izvjesne osvete za Izetbegovićevo nipodaštavanje „šestorke“ prilikom februarskog rušenja prethodne Vlade. Konaković trenutno igra toliko agresivno da je teško povjerovati da samo fingira sukob.
“Tamo gdje ima i korektnih načelnika mreža u kojoj su Fadil Novalić, Sebija Izetbegović, Asim Sarajlić i Fahrudin Solak čine sve da oni ostanu na vrhu i to je najveća kriminalna mreža. I uvjeren sam da će i oni sada nakon ovoga ubrzo u penziju,“ zaprijetio je Konaković na promociji kandidata „četvorke“. No, i dosad su se mnogi verbalni konflikti znali izgladiti. Konkretne antikoruptivne inicijative NiP-a će otkloniti sve dileme, što bi drastično podiglo njegov rejting i potvrdilo ga kao lidera opozicije.
Naša stranka (NS) u tišini se raspada i prema izjavama nekolicine bivših istaknutih članova, poput Damira Marjanovića, svela se na interesnu grupu uskog kruga oko dvojca Kojović – Čudić. Oni su, ipak, kao nosilac građanskog i urbanog karaktera „četvorke“ i u takvom stanju vrlo bitni za ovu koaliciju na lokalnom nivou (kao što je GS bitan kao patner SDA-u). Do lokalnih izbora, NS će morati ozbiljno poraditi na rekonstrukciji organizacije, članstva i jasnijem re-artikuliranju političkog koncepta i ciljeva. Birači danas ne znaju za šta se ustvari Naša stranka zalaže.
Nezavisna bosanskohercegovačka lista (NBL) Ibrahima Hadžibajrića je ubjedljivo najlokalnija partija bez velike ambicije lidera za probitkom u više nivoe vlasti. Istovremeno, NBL je kao najefikasnija lokalna partija, i Hadžibajrić kao lider, vrlo značajna za općinski (i kasnije kantonalni) nivo koji će u Sarajevu biti nezamislivi bez NBL-a. Bez visoke filozofije, pragmatična i praktična politika oko lokalnih problema zapravo je ono što građani već u nekoliko izbornih ciklusa prepoznaju i biraju.
SBB konačno napušta SDA (?)
Konačnim izlaskom (?) iz koalicije sa SDA na državnom i federalnom nivou, a uskoro i kantonalnom (?) SBB se možda ponovo uspio vratiti u politički život na stranu koju je dosta neprincipijelno napustio prije nekoliko mjeseci. U tu svrhu Fahro Radončićje doletio sa jahte u Porto Montenegru kako bi na press konferenciji u Sarajevu objavio da se povlači iz koalicije. Povod je bio banalniji od helikoptera i Zukorlića kao kad je napustio „šestorku“. Dvije glupave izjave ministra sigurnosti Selme Cikotića bile su dovoljne da Radončić zaključi kako „nema smisla biti u koaliciji sa strankom koja postavlja kadrove poput Cikotića“. Tako da se Fahro ponovo otresao Bakira i dosta efektno sebi izborio startnu poziciju za izbore.
Radončić je počeo popravljati rejting principijelnim stavovima u vezi sa konceptom rješavanja problema migranata javno preferirajući interes BiH, nasuprot režimskoj servilnosti SDA prema npr. Pakistanu. Što je u javnosti bilo više indikatora (novog) razlaza sa SDA, to su Radončić i SBB sve bolje kotirali. Vrlo bitne poene Radončić je nedavno dobio imenovanjem Prof.dr. Ismeta Gavrankapetanovića za v.d. direktora Opće bolnice. Sada je preostalo još samo da na zasjedanju Skupštine KS njegov SBB dizanjem ruku pokaže na kojoj su (opet) strani. Šta može očekivati SBB na izborima?
FOTO: Radončić, Konaković, Hadžibajrić, Kojović, Nikšić, Komšić (Graphic/TBT)
Radi se o jedinoj stranci izrazito političkog centra, sekularne, proevropske orjentacije i tehnokratskog principa u vršenju vlasti tako da SBB ima svoje stalno biračko tijelo tog profila. Zato SBB ponovo najavljuje samostalni izborni nastup. Nastavi li se pozitivan trend djelovanja do izbora, SBB će biti relevantan partner na lokalnom nivou, ali poznajući Radončićev pragmatizam, ni sada nije moguće pretpostaviti – čiji će partner SBB biti. Bude li namigivao prema „četvorci“ dočekat će ga partneri koji su se već s njim opekli. To je suština Konakovićevog opreza kada je rekao: „U partnerstvo sa Radončićem ubuduće se može ići samo uz potpisane obaveze!“
A-SDA nakon početnog lokaliziranja u USK, nastala kao altrnativa i otpor stranačkom diktatu Centrale iz Sarajeva, kao stranka je postala faktor i izvan Bosanske krajine. Zbog toga je izvjesno da će na ruke zastupnika A-SDA računati veće stranke i koalicije koje same neće imati većinu u općinskim vijećima.
Nasuprot njima, PDA Mirsada Kukića nije uspjela razviti bitniju infrastrukturu izvan prostora Kukićevog lokalnog uticaja (Banovići i TK) tako da će on vjerovatno tražiti priliku za što bolju naplatu rezultata (i ruku) koji ostvari u koalicijama gdje će se rukovoditi isključivo motivom materijalnog interesa i uticaja.
Opozicija RS pod nogama Dodika
U bh. entitetu RS situacija je mnogo jednostavnija. SNSD i Milorad Dodik od općih izbora 2018. dodatno su učvrstili pozicije, preoteli neke bitne gradove (Bijeljina, Doboj) SDS-u bilo usisavanjem SDS-ovih kadrova, bilo razbijanjem općinskih i gradskih odbora čime su nastajale nove stranke. Izlazak bijeljinskog gradonačelnika Miće Mičića najveći je udarac SDS-u.
Opozicione snage predvođene dvojcem SDS-PDP teško će na lokalnom nivou nauditi SNSD-u, jer vladajuća se stranka kontrolom manjih partnerskih stranaka, kapitala i investicija na lokalnom nivou nameće kao monopolist kojem je teško oponirati. Opozicija ustvari nema šta ponuditi drugačije i bolje. Propagandno ustrajavanje opozicije na borbi protiv korupcije vlasti, i kompromitaciji SNSD-a kao zastupnika stranih interesa nema očekivanog odjeka u javnosti. Čini se da je javno mnijenje obeshrabreno da se tu išta može promijeniti pa se potezi poput kandidature Draška Stanivukovića u Banjaluci čine kao već izgubljene bitke.
U konceptualnom smislu vlast i opozicija u RS su na istim programskim načelima politike jačanja entiteta na štetu države BiH tako da se ovdje radi samo o tome ko će biti provoditelj tog koncepta tj. na vlasti. Dodik ovih dana ponovo demonstrira vlastitu važnost u odnosima RS i Srbije tako da je njegova i stranačka pozicija prilično „betonirana“, ako do izbora ne bude kakvih dramatičnih promjena…
U hrvatskom korpusu, stvar je još jednostavnija. Proteklih godina HDZ BiH je uspio demontirati ili privući k sebi svaku relevantnu opoziciju (HSP, HDZ 1990) okupivši hrvatske političke snage pod okrilje HNS-a kojeg skoro u potpunosti kontrolira. Povremeni otpori Čovićevoj dominaciji ili pojava novih stranaka poput Hrvatske stranke BiH (HS BiH) Bože Skopljakovića još nemaju dimenziju alternative HDZ-u BiH pa je ishod izbora u dominantno hrvatskim općinama vrlo predvidljiv.
Ko će biti gubitnici?
Najveći strah od izbora ima SDA. Još od prije općih izbora Stranku potresaju skandali i unutrašnji raskoli, a najveću štetu u javnosti pretrpjeće zbog afera „Respiratori“, „Asim“, „Osmicine diplome“, raspad zdravstvenog sistema vođenog zvanično i nezvanično od Prof.dr. Sebije Izetbegović. Sigurno je da će uoči izbora opozicija reaktuelizirati za Bakira Izetbegovića teške teme poput odgovornosti za propalu reviziju presude MSP-a protiv Srbije, prepuštanje ključnih upravljačkih pozicija u Parlamentu i Vijeću ministara HDZ-u i SNSD-u. Predstojeći udari tog tipa, uz očekivane i najavljene antikorupcijske istrage, zasigurno će odvratiti dio biračkog tijela SDA.
Da li će njihove slabosti te potencijal opozicije biti dovoljni da režim padne? Ili bar da se pokaže njegovo bitno slabljenje? Ovo su pitanja koja su mnogo važnija od toga ko će upravljati lokalnim zajednicama naredne četiri godine. Jer, radi se ustvari o sukobu koncepata, a u čijoj je suštini i pitanje opstanka BiH kao države!
(TBT, Tim za analitiku)