Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Duhovni identitet ima posebnu važnost za čovjeka i njegovu poziciju u svijetu. Naime, određuje mu smisao i svrhu života, a, prema Časnome Kur’anu, u najširem smislu, izvorište, uporište i ishodište ima još u predegzistentnom, ezelskom identitetu, odnosno u predegzistenciji ljudskih duša (ezel): I kad je izveo Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Svakako, mi svjedočimo’ – i to zato da ne reknete na Sudnjem danu: ‘Zaista mi o ovome nismo ništa znali!'’ (el-E‘araf, 172)
U komentarima Kur’ana ovaj ajet se naziva ājetu l-mīsāk (ajet o predegzistentnom, ezelskom zavjetu ili ugovoru ljudskih duša s njihovim Gospodarem). Prema vanjskom značenju ovog ajeta, kada je stvorio Adema, a.s., uzvišeni Allah je iz njegove kičme izveo, poput atoma, njegovo potomstvo, i od njih uzeo zavjet (misak) da je On njihov Gospodar, a oni su to potvrdili i prihvatili. Ovo značenje se prenosi od Vjerovjesnika, a.s., kroz mnoge predajne puteve, a zagovarala ga je skupina ashaba.
Dakle, dolaskom na ovaj svijet svaki čovjek u svome srcu nosi taj posebni duhovni identitet i zadatak mu je da ga se prisjeća, unaprjeđuje i ljubomorno čuva. Sa njim se rađa svaki čovjek na zemlji. Iz Svoje neizmjerne milosti, Allah je – znajući Svojim vječnim Božanskim znanjem da je čovjek zaboravno biće (insān) – slao podsjetnike čovječanstvu na Zemlji u odnosu na taj njihov zavjet, tj. vjerovjesnike s Objavama koje su podsjećale ljude na zavjet sa Stvoriteljem.
Otuda obavezne i dobrovoljne ibadete u islamu možemo promatrati kao znakove duhovnog identiteta koji nas vraćaju našoj primordijalnoj, izvornoj naravi i izvornom statusu – bića koja su predana i pokorna Stvoritelju (muslimūn).
Identitet prirodne vjere (fitret)
S još jednim identitetom rađa se svaki čovjek: onim prirodne vjere (fitret). Uzvišeni u Svojoj Knjizi kaže: Ti upravi lice svoje vjeri kao pravi vjernik Allahovoj prirodi (fitretellāh) na kojoj je On stvorio ljude. Nema izmjene Allahovog stvaranja! To je prava vjera (ed-dīnu l-kajjim), ali većina ljudi to ne zna (er-Rum, 30).
Tumačeći riječi: Nema izmjene Allahovog stvaranja! komentator Ibn Džuzejj objašnjava: “Pod Allahovim stvaranjem misli se na el-fitret, tj. Allahovu prirodu na kojoj je stvorio ljude kao vjernike. Značenje je da Allah, dž.š., to ne mijenja, tj. stvara ljude samo kao vjernike. Međutim, to mijenjaju šejtani od ljudi i džina nakon prvog stvaranja. Ili je značenje: Tu Allahovu prirodu ljudi ne bi trebali mijenjati. Prema ovome mišljenju, negacija je propis a ne izvještaj. Još se veli: Ovo se odnosi samo na vjernike, tj. nema izmjene Allahove prirode u slučaju onoga kome je Allah odredio da će biti postojan na imanu. Na kraju, pod ovim ajetom se misli na zabranu mijenjanja stvorenja, kao što je kastriranje devaca, sječenje ušiju životinjama itd.” (Teshīl, 3:122–23)
Posljednjom tumačenjskom mogućnošću koju navodi spomenuti komentator sugerira se zabrana mijenjanja identiteta po stvaranju. Drugim riječima, strogo je zabranjeno kloniranje ljudi i životinja, jer se time mijenja Allahovo stvaranje. Pod tu zabranu potpada i mijenjanje spolnog identiteta.
U poznatom hadisu stoji: “Svako dijete se rodi u prirodnoj vjeri (fitreh), pa ga njegovi roditelji učine jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom” (Buhari, 1359; Muslim, 2558).
(TBT)