CIVILIZACIJA
Grad koji je Konstantin Veliki osnovao 324. godine na mjestu
starogrčkog Vizantiona, prijestonica Istočnog rimskog carstva koja je uspješno odolijevala
brojnim invazijama, postala je 1453. godine dio Osmanskog carstva
FOTO: (Reuters)
Grad koji je Konstantin Veliki osnovao 324. godine na mjestu
starogrčkog Vizantiona, prijestonica Istočnog rimskog carstva koja je uspješno odolijevala
brojnim invazijama, postala je 1453. godine dio Osmanskog carstva.
29. maja 1453. godine, poslije skoro dva mjeseca opsade,
vojska sultana Mehmeta II probila se u Carigrad.
Grad koji je Konstantin Veliki osnovao 324. godine na mjestu
starogrčkog Vizantiona, biser Bosfora, prijestonica Istočnog rimskog carstva
koja je uspješno odolijevala arapskim, persijskim i slovenskim opsadama, ognjem
i mačem osvojili su osmanski Turci. Ubrzo potom, Fatihove horde su osvojile i
Srbiju, Bosnu, Hercegovinu, Vlašku, Moldaviju, današnju Albaniju, Krim…
Još 674. godine je umajadski halifa Muavija pokušao osvojiti
Carigrad, ali mu to nije pošlo za rukom. Ni druga arapska opsada (717-18) nije
bolje prošla. Poslije katastrofe kod Manzikerta (1071), tadašnji car Vizantije
Manojlo I Komnin zatražio je pomoć sa Zapada protiv seldžučkih Turaka.„Pomoć“
je došla u vidu pritiska da Vizantija prihvati rimsko katoličanstvo – i
krstaških pohoda na Jerusalem i Siriju.
Krstaši su 1204. na prevaru napali sam Carigrad i
uspostavili uzurpatorsko Latinsko carstvo. Iako je Mihajlo VIII Paleolog
oslobodio grad 1261, od nekadašnje slavne Vizantije na ovom svijetu nije ostalo
mnogo. Suočen sa turskom najezdom, car Jovan VIII Paleolog prihvatio je poziv
rimskog episkopa (pape) Evgenija IV da pregovara o potčinjavanju Rimu. Iako je
carigradski patrijarh Josif II u julu 1439. prihvatio sporazum u Ferari, umro
je dva dana kasnije – a njegov potpis odbacili su pravoslavni episkopi
predvođeni Markom iz Efesa, za koje su katolici bili i ostali jeretici.
Kada su 25 godina kasnije Fatihove trupe stigle pred zidine – izvori tog vremena tvrde
da ih je bilo od sto do trista hiljada – spram nje je Carigrad branilo najviše
deset hiljada ratnika: Grka, Venecijanaca, Đenovljana i drugih.
Skoro dva mjeseca su branioci uspijevali da osujete sve
turske pokušaje da probiju drevne Teodosijeve bedeme. Turski topovi nisu mogli
da dovoljno uruše zidove jer bi ih branioci popravljali. Turci su probali da
prokopaju tunele ispod zidina, ali su ih branioci otkrili i urušili.
Fatih je čak naredio da se turski brodovi prenesu preko
improviziranog druma od dasaka premazanih lojem, kako bi zaobišli lanac koji je
branio ulaz u carigradsku luku Zlatni rog. Šta je tačno omogućilo Turcima da
nadvladaju odbranu Carigrada ni danas se pouzdano ne zna. Dok turski historičari
pišu o Allahovoj volji koja im je omogućila da pobjede „nevjernike“, preživjeli
grčki, venecijanski i đenoveški izvori krive ove ili one izdajnike: admirala
Lukasa Notarasa (Gertuku) ili nekog turskog uhodu koji je tog jutra navodno
ostavio otvorenu Kerkoportu, malu kapiju na sjevernom zidu grada.
Turci su svakako iskoristili privremenu pometnju koju je
među braniocima izazvalo ranjavanje hrabrog venecijanskog kapetana
Đustinijanija (Giovanni Giustiniani Longo) i svim silama jurnuli na zidine.
Priča se da je u borbi kod Romanove kapije poginuo posljednji vizantijski car
Konstantin XI Dragaš Paleolog. Ubrzo potom, u grad su ušli Turci.
Sveta Sofija, koju su krstaši svojevremeno „preverili“ u
katedralu, postala je džamija. Civile koji su u njoj potražili utočište Turci
su što odveli u ropstvo što pobili.
FOTO:(AP)
Ranije spomenuti admiral Notaras bio je zapovjednik lučkog
zida, koji je izdržao napade Zagan-pašinih brodova dovučenih u Zlatni rog. Prije
toga je bio carski blagajnik i posrednik u pregovorima što sa Turcima što sa
Rimom. Pripisuje mu se izjava da bi „u Gradu radije vidio turski turban nego
latinsku mitru.“
Zarobljen u osvajanju Carigrada, poslije nekoliko dana je
pogubljen. Jedan od grčkih hroničara iz tog vremena Mihajlo Dukas (kojeg citira
engleski istoričar Ransimen) pisao je da je Notaras posječen zato što je odbio
Fatihov zahtjev preda svog sina.
Ali Jorgos Frances, Konstantinov ministar i Notarosov
neprijatelj na dvoru, optužio je admirala da je poslije zarobljavanja pokušao
da podmiti sulatana Mehmeda carskim zlatom, zbog čega ga je uvrijeđeni Turčin
pogubio.
Kako god bilo, drevni Carigrad postao je turski Istanbul, a
centar pravoslavnog svijeta preselio se iz Konstantinopolja u “Treći
Rim”, odnosno Moskvu.
(The Bosnia Times, newsweek.rs)