ANALITIKA
Samo su institucije Bosne i Hercegovine
spremne „preći“ preko takvih djela koja, po Krivičnom zakonu Bosne i
Hercegovine, znače napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Krivično djelo
je također i odbijanje izvršenja odluke Ustavnog suda BiH.
Piše: Dr. sc. Enver Išerić, thebosniatimes.ba
Ukoliko bi u bilo kojoj državi svijeta
politički predstavnici regionalne zajednice donijeli odluku da neće provesti
odluku ustavnog suda, ili bi organi države odmah, bez odlaganja, djelovali
protiv takvih osoba ili bi državni organi bili u stalnom zasjedanju kako bi
našli izlaz iz takvog vrlo, vrlo opasnog stanja.
Samo su institucije Bosne i Hercegovine
spremne „preći“ preko takvih djela koja, po Krivičnom zakonu Bosne i
Hercegovine, znače napad na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Krivično djelo
je također i odbijanje izvršenja odluke Ustavnog suda BiH. Riječ je o sastanku
lidera politikih stranaka iz Republike Srpske koji su, raspravljajući o odluci Ustavnog
suda BiH, kojom su pojedine odredbe Zakona o praznicima RS-a proglašene
neusaglašenim s Ustavom BiH, potpisali zajedničku izjavu, u kojoj se odabacuje
ova odluka kao neprimjenjiva. Najavljeno je i da će RS veoma brzo predložiti
novi zakon o Ustavnom sudu BiH, u kojem će predvijeti da u većini za odluke
budu predstavnici entiteta, a da strane sudije ne budu više u toj pravosudnoj
instituciji.
Namjera je da se zakonom definira način
donošenja odluka u Ustavnom sudu BiH „kako bi se onemogućilo preglasavanje u
radu te pravosudne institucije“.
To znači da je napadnuta najvažnija
institucija Bosne i Hercegovine koja je „čuvar“ ustavnosti i zakonitosti u
Bosni i Hercegovini i čije su odluke konačne i obavezujuće.
Ako bi se upustili u diskusiju o ovom pitanju, ona bi morala
biti prekinuta odmah nakon čitanja ustavne odredbe kojom je utvrđen sastav
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a u toj odredbi jasno je propisano da
Ustavni sud ima devet članova i nije obavezna nikakva zastupljenost
konstitutivnih naroda. Naprotiv, članom 6.1. (b)utvrđeno je da će sudije biti
ugledni pravnici visokih moralnih kriterija i da svaki glasač koji ispunjava te
uslove može biti sudija Ustavnog suda.
Važno je istaći da u Bosni i Hercegovini
prilikom izbora sudija treba voditi računa o tome da su u Bosni i Hercegovini
Bošnjaci, Srbi i Hrvati, (zajedno sa ostalima), konstitutivni na cijelom
području Bosne i Hercegovine i da ustavna norma ni u kojem slučaju ne znači da
se sudije iz reda srpskog naroda moraju birati samo sa područja Republike
Srpske, odnosno od strane zakonodavnog tijela Republike Srpske, niti da se
sudije iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda moraju birati samo od strane
Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Ovi argumenti
jasno potvrđuju da uvođenje tzv. „nacionalnog veta“ u Ustavni sud Bosne i
Hercegovine niti je moguće, niti je normalno, jer bi poslije toga
ustavnosti bilo sve manje, što bi
predstavljalo vrlo opasnu prijetnju suverenitetu i teritorijalnom integritetu
BiH.
Također je važno naglasiti da zakonom o
Ustavnom sudu BiH iz Suda BiH nije moguće isključiti „strane“ sudije,kako se
predlaže, jer to jednostavno Ustav Bosne
i Hercegovine ne dozvoljava. Članom 6. Ustava Bosne i Hercegovine je propisano:
“(a) Četiri
člana bira Predstavnički dom Federacije, a dva člana Skupština Republike
Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava
nakon konsultacije sa Predsjedništvom.
(b) Sudije
će biti istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda. Svako ko udovoljava takvoj
kvalifikaciji i ima pravo glasa može biti imenovan za sudiju Ustavnog suda.
Sudije koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne mogu biti
državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje susjedne države.
(c) Mandat sudija imenovanih u prvom sazivu biće pet godina,
izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razriješeni na osnovu konsenzusa
ostalih sudija. Sudije koje su imenovani u prvom sazivu ne mogu biti
reimenovani. Sudije koje će biti imenovani nakon prvog saziva služiće do
navršenih 70 godina života, izuzev ako podnesu osvaku ili budu s razlogom
razriješeni na osnovu konsenzusa ostalih sudija.
(d) Za imenovanja koja se budu vršila nakon isteka perioda od
pet godina od prvih imenovanja, Parlamentarna skupština može zakonom
predvidjeti drugačiji način izbora troje sudija koje bira Predsjednik Evropskog
suda za ljudska prava.”
Dakle, nije tačno da je sudije, koje bira
predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon isteka mandata od pet
godina, a nakon prvog imenovanja sudija Ustavnog suda BiH, trebalo zamjeniti
“domaćim” sudijama.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine
zakonom može odrediti samo drugačiji metod biranja tri člana Ustavnog suda BiH
koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, a nikako ih nije moguće
isključiti iz sastava Ustavnog suda bez promjene Ustava Bosne i Hercegovine.
(The Bosnia Times)
