Odnos EU i Turske jedna je od ključnih je tema njemačkog predsjedavanja Evropskom unijom. “Potrebna nam je koherentna strategija za Tursku”, rekla je kancelarka Angela Merkel 1. jula u njemačkom parlamentu – Bundestagu. Politika EU prema Turskoj mora obuhvatiti spektar tema – od Sirije do pitanja Libije, od izbjegličkog problema do ljudskih prava. Kao posebnu “poteškoću” za postizanje trajnog dogovora između EU i Turske kancelarka je navela tursku eksploataciju nafte i plina uz obalu Kipra ali i uz obalu grčkog otoka Krete. Ovo prvo je počelo 2019. godine, dok je drugo najavljeno za jesen. Eksploatacija nafte i plina iz mora je jedno od najvažnijih pitanja.
Pozadina spora su turske pretenzije u istočnom Sredozemlju. Ankari je desetljećima trn u oku što brojni grčki otoci u neposrednoj blizini turske obale Egejskog mora Turskoj gotovo ne dopuštaju uspostavljanje Ekskluzivne ekonomske zone (EEZ). U intervjuu za list Süddeutsche Zeitung je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu nedavno nazvao “neprihvatljivim” da mali grčki otok Kastellorizo, koji je više od 500 kilometara udaljen od Atene, a nalazi se tri kilometra od turskog kopna, ima pravo na morsku zonu od po 200 nautičkih milja u svim pravcima.
Aspekt pravičnosti
Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pomorskom pravu iz 1982. godine, takva je tvrdnja “najprije” opravdana, kaže profesorica Nele Matz-Lück, direktorica Instituta za međunarodno pravo Waltera-Schücking pri Univerzitetu u Kielu. Matz-Lück međutim ukazuje na Francusku koja ima nekoliko malih otoka na jugu Pacifika i u Južnom polarnom moru s ogromnim morskim područjima oko njih. Slično kopnu, “pravi” dakle naseljeni otoci, za razliku od nenaseljenih stijena, mogu zahtijevati ekskluzivnu ekonomsku zonu (EEZ) od 200 nautičkih milja. Međutim, ako se ta zona preklapa s teritorijalnim vodama druge države, tada se dotične države moraju dogovoriti o liniji morske granice u skladu s Međunarodnom konvencijom o pomorskom pravu.
“Nije baš jasno regulirano, kako ovaj sporazum treba izgledati”, dodaje profesorica Matz-Lück. “Kad države postignu sporazum one imaju slobodu u odabiru metode koju će koristiti i rezultata do kojeg će doći. Ako se takav slučaj iznese pred Međunarodni sud o tome bi se trebalo odlučivati u skladu s aspektima pravičnosti.
“Takvo gledište važilo bi i u slučaju malih grčkih otoka uz tursku obalu, tvrdi ova stručnjakinja za pomorsko pravo: “Tako na primjer arbitražni sudovi i međunarodni sudovi prilikom razgraničenja i povlačenja granice u pojedinačnim slučajevima, iz razloga “fairnessa” i pravičnosti, ne uvažavaju male otoke, koja iskrivljuju situaciju.”
Kada je sporazum pravosnažan?
Iako još uvijek nema presude, turska vlada je najavila da u septembru počinje s bušenjem nafte i plina blizini Krete. Pri tome se pozvala na “Memorandum o razumijevanju” o podjeli morskih područja u istočnom Mediteranu, koji je potpisala u novembru 2019. s libijskom vladom priznatom od strane UN-a. Ne samo Grčka, nego i druge susjedne zemlje odbacile su ovaj sporazum, koji je Ankara prošle sedmice podnijela glavnom sekretaru UN-a.
Slično kao i Služba za naučna pitanja u Bundestagu (u svojoj ekspertizi iz januara 2020. godine) i profesorica Matz-Lück dolazi do zaključka da „čak i ako je sporazum stupio na snagu, ne može imati efekta na teret trećih zemalja”. Ugovor između Turske i Libije, koji ne uzima u obzir grčke pretenzije na morska područja, tako bi u najmanju ruku bio pravno nevažeći za Grčku.
Suprotno tome, pomorsko-pravni sporazum o raspodjeli Ekskluzivnih ekonomskih zona (EEZ) u Jonskom moru, koji su Italija i Grčka dogovorile u lipnju, ima pravni značaj.”Da li morate pitati susjedne zemlje, ovisi o tome preklapaju li vam se granica s njima. U načelu važi: sve dok dijelite područje na koje bilateralno polažete pravo, ne trebate uključivati druge zemlje”, kaže Nele Matz-Lück.
Ona se slično izjašnjava i po pitanju eksploatacije turske nafte i plina na obali Kipra: „Iako je status Sjevernog Kipra jako kontroverzan, bušenje turske nafte i plina u kiparskom uskom pojasu uz obalu nije zakonski osigurano”. Direktorica Instituta za međunarodno pravo u Kielu ne prihvaća zamjerku Turske da neko, ko nije pristupio Međunarodnoj konvenciji o pomorskom pravu, nju i ne mora poštivati.
Moguće rješenje
Grčka i Kipar za sada odbijaju pregovore o pitanju morske granice s Turskom. Oni smatraju da je to već regulirano međunarodnim ugovorima. Upitno je može li se ova pozicija održati. Međutim, ako bi Ankara, Atena i Nikozija odlučile pozvati nezavisnu instituciju kako bi postigle nagodbu, u obzir bi mogao doći Međunarodni sud pravde u Haagu ili Međunarodni arbitražni sud.
Dok ne padne presuda, prema mišljenju Nele Matz-Lück, moglo bi se “dogovoriti privremeno rješenje koje predviđa zajedničko ekonomsko korištenje (Joint Development) spornih morskih područja bez ikakvih pretenzija i bez utjecaja na kasniji sporazum. Dijelite dobitak sve do momenta kada se, jednog dana, dogovorite i povučete morsku granicu.” U praksi bi, prema mišljenju profesorice Nele Matz-Lück, ovo zajedničko korištenje morskih područja u konačnici moglo postati trajno rješenje.
(TBT, DW)
