Šta je kultura otkazivanja?
To je aktuelna navika savremenog društva da određene ličnosti istisne iz javnog života, namjernim bojkotom, s obzirom na određenu sekvencu njihove biografije, određeno nedolično ponašanje, ili drugačije (najčešće pogrešne) stavove.
Ta je kultura otkazivanja otpočela od pokreta #MeToo koji je s pravom uticao na rušenje kredibiliteta određenih javnih ličnosti. Nastavilo se dalje kroz odbranu prava različitih manjinskih grupa, da bi se posljednjih dana govorilo i o mijenjanju riječi američke himne, jer ih je pisao čovjek koji je bio robovlasnik u 18. vijeku.
Na popisu “žrtava” kulture otkazivanja su i Kevin Hart, Kevin Spacey, Erykah Badu, Taylor Swift, Bill Gates, Ryan Adams, Michael Jackson, Woody Allen…, piše Jutarnji list.
Razlog za pisanje otvorenog pisma upravo je to što se o tome ne govori dovoljno, a kada se i govori o tome, onaj koji tu temu pokrene, postaje nova žrtva “kultura otkazivanja”.
Strah od gušenja dijaloga i bilo kakve javne rasprave podstakao je brojne umjetnike, pisce, akademike da napišu to otvoreno pismo, a Chomsky objašnjava da je njegov najveći strah da je ljevica preuzela mehanizme desnice i time počela da isključuje ljude iz javnog života.
“Kultura otkazivanja je u širem smislu jedna tradicionalna metoda, gotovo mehanizam mainstream establishmenta, koja se, do zadnjih par godina jedva primijećivala i kojom se, do evo zadnjih nekoliko godina, uspješno branilo ljevici da učestvuje u javnim raspravama i javnom životu…”
Chomsky objašnjava i zbog čega je taj metod bio nevidljiv.
“Razlog je ustvari jednostavan. Dodaću, nažalost jednostavan. Jer se u dominantnoj, glavnoj ideologiji desnog centra smatralo legitimnim nametati granice lijevim idejama i inicijativama.”
Zbog toga, kaže, čak i ako bi ta strategija bila uspješna, ona ne može biti dobra.
“Takvo će prisvajanje desničarskih mehanizama gušenja dijaloga i javne rasprave za ljevicu biti pogubno, jeste pogubno i taktički je izuzetno autodestruktivno”, tvrdi Chomsky.
(TBT)
