Iz jame Lanište ekshumirana je zajedno s majkom, u njenom naručju, čvrsto je držala flašicu s mlijekom. Jedna od rijetkih muških glava koja je preživjela golgotu Biljana bio je Amilin otac Šemsudin kojem su osim supruge i kćerke, ubili i sina.
U Biljanima je danas boravila bh. rediteljka Nejra Latić- Hulusić, objavivši na društvenim mrežama dirljiv status sjećanja na stravični zločin.
Moja mama je iz Biljana, kod Ključa. Na današnji dan, 10.07.1992. godine u Biljanima je mučki ubijeno 264 civila. Među njima šestero djece. Među njima Amila Džaferagić, rođena 29.02.1995. U obdukcijkom zapisniku petomjesečne bebe pronađene u masovnovnoj grobnici Lanište, petnaest godina kasnije piše da je likvidirana pucnjem u glavu. Ukopana je pored četverogodišnjeg brata. Mamin djed, Hase Kujundžić, živ je zapaljen u svojoj kući u Pudin Hanu. Mamin dajžda, Šaban Kujundžić odveden i likvidiran, skoro mu je pronađen dio ostataka. Mamin učitelj, Marko Samardžija je bio komandir treće čete saničkog bataljona srpske vojske koji je naredio i učestvovao u masakru. Cijelu noć je u osnovnoj školi strijeljao svoje učenike, njihovu djecu, roditelje. Genocid koji je počeo 10.07. 1992. u Biljanima bio je prvi takt zločinačke simfonije. Da ih je neko spriječio tada ovaj monstrumski orkestar, možda 11.07.1995. ne bi odsvirali krvavi kraj u Srebrenici. Da se svi pogledamo u ogledalo u julu, ova bi zemlja drugačije izgledala. Kada bi tražili oprost možda bi ga i dobili. Ali, blagodetu zaborava se ne smiju nadati! Moja rahmetli majka Zejna i moje ujne su do kraja 1993. bile zatvorene u kući i sistematski maltretirane. Neke od najzlogasnijih su dobro znale. Rosinog Dragana, koji je živio preko vode, su othranile. Na slici je moj dido, Ale Ćehić. Preživio je sa sinovima jer su radili u Austriji i nisu se zatekli u Biljanima tog ljeta. Dido ima kompleks preživjelog. Ni dan danas ne dozvoljava da se u kući u Biljanima pušta muzika.
FOTO: (Facebook)
(TBT)
