Rasim Ljajić, potpredsjednik Vlade i ministar trgovine, čovjek koji danima u Novom Pazaru koordinira između lokalne samouprave, bolnice i države, priznaje da, ukoliko preživi sve ovo, njegov mozak sigurno neće proći bez posljedica.
U ispovijesti za Kurir, Ljajić kaže da je ovo najteži dio njegovog života otkako je u politici i da je samo u posljednja tri dana išao u četiri porodice da izjavi saučešće.
Imam grozan osjećaj
“U Pazaru ima mnogo inficiranih, lakše je nabrojati one koji su zdravi. Imam grozan osjećaj. Ovdje je strašno. Sve je sivo, sve je stalo, život je stao. U psihološkom smislu je teško, ljudi su na ivici nerava”, kaže Ljajić na početku razgovora za Kurir i nadovezuje se:
“Ne spavam po cijelu noć. Ljudi zovu, traže da se neko prebaci u Kragujevac, Beograd, šta treba… Tako je 24 sahata. Ovo je najteži dio mog života u politici. Bilo je i ono sa Hagom (vodio je Kancelariju za saradnju sa Tribunalom, prim. aut.), ali ovo je teže u psihološkom smislu. Možda ću preživjeti koronu, ali ako preživim, moj mozak ovo neće da pregura bez posljedica. Nikad dosad se nisam pitao šta je meni ovo trebalo, a sad se pitam svaki dan.”
Ljajić dodaje i da se štreca na svaki zvuk telefona, jer zna da ne mogu biti dobre vijesti.
Strah, nemoć
“Počeo sam imati averziju prema telefonu. Imam strah od svake poruke. Kad čujem da zvoni, da stigne poruka, jer nemaš šta lijepo čuti – ko je umro, ko se razbolio, ko se treba prebaciti… Ko da sam baždaren na loše vijesti. Bio sam na četiri mjesta, u četiri porodice da izjavim saučešće, to su sve ljudi koje znam i koji su preminuli u posljednja tri, četiri dana. To nije samo – vi odete da izjavite saučešće nego i slušate od tih uplakanih ljudi pritužbe i žalbe zašto njihovi najmiliji nisu prebačeni ranije u bolnice u većim gradovima i slično. S jedne strane, ničim nisam doprinio tom stanju, ali s druge, znam da moram da budem adresa za sva njihova nezadovoljstva koja su razumljiva.” kaže Ljajić.
(TBT)
