Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nisu bosanski muslimani bili baš buntovan narod. Rijetko su se bunili protiv režima i vladara koji su bez izostanka bili okrutni. I te pobune koje su se desile završavale su tragično po pobunjenike, a posebno po vođe pobuna. U vojnom smislu svakako je najpoznatiji buntovnik Husein Gradaščević (1802 – 1834.), poznatiji kao Zmaj od Bosne, koji se borio za bosansku autonomiju u Osmanlijskom Carstvu. Nakon tri godine bezuspješnog ustanka Gradaščević je pobjegao u Habsburšku Monarhiju. Pošto mu nije bio dozvoljen povratak u Bosnu pokajnički je otišao u Istanbul gdje je i umro od kolere.
POKRETI ZA AUTONOMIJU
Vrlo sličnu sudbinu će doživjeti i Salih Vilajetović, poznat kao Hadži Lojo (1834. – 1887.) koji je bio bošnjački vođa u Sarajevu 1870-ih i jedan od glavnih zagovornika otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine. Nakon što je skršena pobuna on biva uhapšen i osuđen na zatvorsku kaznu koju izdržavao u Austrougarskoj, biva mu zabranjen povratak u Bosnu. On sa familijom seli u Meku gdje je i umro.
U intelektualnom smislu najpoznatija pobuna desila se koncem 19. stoljeća nakon pokrštavanja djevojčice Fate Omanović kada su mostarski Bošnjaci oformili odbor od 12 članova sa muftijom Ali Fehmijem Džabićem na čelu. Iz te pobune nastaje pokret za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Muftija Đabić biva pozvan u Istanbul odakle mu je zabranjen povratak u Bosnu.
Možda ovaj pokret i nije bio uzaludan jer je u njemu učestvovao i Ali-beg Firdus (1862. – 1910.) kao borac za prava bosanskih muslimana unutar pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju. On će 1906. osnovati Muslimansku narodnu organizaciju (MNO), što je prva politička organizacija bosanskih muslimana.
Možda se ovom nizu pobuna može dodati još Cazinska buna koja se odigrala 1950. na području Cazinske krajine. Kao povod ovom narodnom ustanku može se navesti nepravedan i prisilan način otkupa poljoprivrednih proizvoda. Pobuna je savladana policijsko-vojnim snagama. Komunisti su bili surovi i okrutni pa su petnaestak pobunjenika pogubili, a za odmazdu oko 1000 porodica raselili.
ŠTA SE HOĆE, ZABOGA?!
Postoji jedan buntovnik koji je više mitski junak nego stvarna historijska osoba. Radi se o Abdulvehabu Ilhamiji Žepčeviju (1773. – 1821.) seoskom hodži, siromašnom dervišu i pjesniku.
Njega je osmanski namjesnik Dželaluddin Ali-paša, poznatiji kao Dželalija, dao pogubit jer se nije htio odreći svoje buntovne pjesme „Čudan zeman nastade“. Ilhamija u ovoj svojoj pjesmi kritizira nepravednu tursku vlast kao i islamsku poltronsku inteligenciju.
„Čudan zeman nastade, Sve zlikovac postade, (…) Ovo trpit’ – teška muka, A još više turska bruka, (…) Krivda pravdu zamela, Pa se pravda omela; Šta se hoće, zaboga?“
Mada je pjesma napisana prilično arhaičnim bosanskim jezikom koji obiluje turcizmima ona je i dan danas vrlo aktuelna i razumljiva bosanskim muslimanima.
Sam Ilhami-baba, kako mu od milja tepaju derviši, postao više knjiški junak derviških hikjaja zbog njegove tragične smrti. Dakle, nakon što ga je pozvao Dželalija u Travnik, on se spremio iz Žepča sa svojim kljusetom krenuo da se susretne oči u oči sa svojim krvnikom. Dželalija je navodno naredio svojim dželatima da mu odrube glavu, a da mu tijelo zakopaju u bunište. Danas, kako pričaju Travničani, grob Dželalije, gdje je nekad bilo pašino turbe, pretvoren je u ruinu koju paščad zapišavaju, dok je turbe Ihlami-babe sačuvano i ima svog hizmečara derviša Esu, koji ga čisti. Mnogi pobožni muslimani svrate na njegovo turbe i prouče mu Fatihu pred dušu.
Iz ovog slučaja pouka je više nego jasna. Nju može shvatiti jednako istinoljubiv vjernik kao i ateista. A kako građaninu Bosne i Hercegovine može mu pripomoći neka mudra misao poput ove: «Malim narodima i onim koji žele postati veliki narodi, istina je “Bogom poklonjeno” oružje“. Zašto uopće prizivam Ilhamiju? Dat ću jednostavan odgovor; zato što još uvijek vjerujem u snagu duha i islamskog morala! To je u sebi sublimirao Ilahmija na veoma svestran način. Pobuna protiv sadašnjeg, također tursko-muslimanskog režima, koji je ogrezao u zulumu i nepravdi, može proisteći samo iz prsa tako skromnih i hrabrih bosanskih muslimana poput Ilhami-babe. To je opozicija od koje strahuje SDA i to je glas zbog kojeg režimski moćnici začipaju uši. Pa zato na njih pucikaju svoje medijske kerbere, stranačke batinaše i psihopate koji po društvenim mrežama bljuju laži i rigaju mržnju. Svi drugi opozicionari su, naprosto, politički simulanti ili režimske ikebane!
(TBT)