Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Ljudi koji su vidjeli i sreli Allahovoga Poslanika, alejhisselam, koji su povjerovali u njegov Poziv i u tom stanju umrli nazivaju se njegovim ashabima (drugovima ili savremenicima). Ova definicija obuhvata muškarce i žene (sahabijke). Dakle, riječ je o prvim ljudima koji su iskreno povjerovali u poslanstvo Muhammeda, a.s., i na tom putu svesrdno ga pomogli. Nadalje, riječ je o ljudima koji su prvi slušali Kur'an, Knjigu našega Gospodara, koji su bili svjedoci njegova objavljivanja, živjeli po njegovim propisima i snažno se nadahnuli duhovnom energijom vječne Božanske Riječi zahvaljujući kojoj su prvo izmijenili sebe, a potom i tok ljudske historije. To su ljudi koje je Uzvišeni Allah počastio Kur'anom, islamom i drugovanjem (sohbetom) sa Njegovim miljenikom Muhammedom, a.s.,; oni koji su prošli mubarek školu islama sa najboljim Učiteljem čovječanstva i sa njim dijelili mnoge životne prilike i neprilike, radosti i tuge. Oni su voljeli svoga Učitelja više od sebe samih, svoje čeljadi i svojih porodica. Ljudska historija nije zabilježila primjer takve ljubavi i takvog poštovanja. A njihov Učitelj, poput brižnog oca prema svome djetetu, prijateljski ih je savjetovao, obilazio, međusobno mirio, odlazio im na dženaze. Njih je Uzvišeni Allah odabrao kao najbolje ashabe jednog vjerovjesnika: u vjeri, znanju, pobožnosti… Oni su trajni primjer pokornosti i predanosti Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, a.s. Oni su sačuvali njegovo učenje i njegov život (Sunnet), pronijeli svjetlo islama širom ondašnjeg svijeta i, konačno, pripada im neizmjerna zasluga što je svjetlo islama osvijetlilo i naša srca. Među njima su četverica pravednih halifa; oni kojima je Džennet obećan za vrijeme njihova života; oni koji su obradovani Džennetom; oni koji su nesebično žrtvovali svoje živote i imetke na Allahovom Putu; oni koji su davali prednost gostu nad sobom i svojim porodicama; oni koji su bili prave gazije u ibadetu i na bojnom polju; oni zbog čije se smrti ”zatresao Arš”… Zapravo, nemoguće je nabrojati sve njihove vrline, odlike, vrijednosti i podvige. Uzvišeni Allah hvali ih u Svojoj Knjizi, hvali njihov iman, njihov ihsan, njihovu iskrenost i požrtvovanost na Njegovom Putu. Da, to su najbolji ljudi ovog ummeta – ashabi! Najodabranija stvorenja nakon vjerovjesnika! Oni su uzori ovog ummeta u vjeri i dobrim djelima! Oni su prvaci (sadati) ovoga ummeta – ashabi, neka je na njih Allahov mir i blagoslov!
Kur'an o ashabima
Mnogo je kur'anskih ajeta koji govore o vrlinama ili odlikama ashaba, koji ukazuju ili aludiraju na njihove osobine i visoke duhovne i moralne domete. Navođenje svih tih ajeta iziskivalo bi dosta prostora tako da ćemo ovdje navesti nekolicinu takvih ajeta uz kratki komentar, a iz kojih se jasno vidi njihova pozicija u vjeri i duhovnim vrlinama.
- Pohvala imana (vjerovanja) ashaba: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” I oni govore: “Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti” (el-Bekare, 285).
- Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su s njim strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajuči divljenje sijača – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku (el-Feth, 29). – U ovom ajetu izrečena je možda najveća počast spram ashaba, odn. svjedočanstvo njihove vjere i iskrenosti. Da sumiramo: strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom; oni su pokorni i klanjaju namaz – zbog toga su pohvaljeni u Tevratu i Indžilu; njihov rad za islam je poput zrna koje se pohrani u zemlju, a potom iznikne biljka islama koja izraste toliko da postane čvrsto drvo islama koje odolijeva svim olujama…
- Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod Drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom / i bogatim plijenom koji će uzeti, jer Allah je silan i mudar (el-Feth, 1-19). – Ova dva ajeta, smisaono povezana sa prethodno navedenim ajetom, objavljeni su na Hudejbiji, na kojoj je tada bilo 1400 ashaba. A o onima koji su se zakleli na vjernost ”pod Drvetom”, Allahov Poslanik, a.s., rekao: ”Niko neće ući u Vatru ko je se zakleo na vjernost pod Drvetom” (Ebu Davud: 12/257).
- Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kada se srca nekih od njih zamalo nisu pokolebala: On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv (et-Tevbe, 117). – Ovaj ajet objavljen je tokom pohoda na Tebuk, kada je sa Poslanikom, a.s., bilo trideset hiljada ashaba.
Također, u komentarima Kur'ana nailazimo na tumačenja ranih autoriteta koji su u određenim kur'anskim ajetima prepoznali značenjsko ukazivanje na ashabe ili njihove osobine.
Tako se od Ibn Abbasa prenosi se da je on o ajetu: Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!” (en-Neml, 59) rekao: ”To su ashabi Muhammeda, a.s., koje je Allah odabrao za Svoga vjerovjesnika”. Isto se prenosi i od Sufjana es-Sevrija (Taberi, Džami'u l-bejan, 8/6310). Od Mudžahida i Sufjana b. Ujejnea, Allah im se smilovao, prenosi se da su u ajetu: …one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju, prepoznali ”srca ashaba” (Taberi, Džami'u l-bejan, 6/4731). Od Vehba b. Munebbiha navodi se da je on ajete: …uzvišenim, čistim, / u rukama pisara (Abese, 14-15) protumačio riječima: ”To su ashabi Muhammeda, a.s.’’ (Ibn Kesir, Tefsiru l-Kur'ani l-‘azim, 4/606).
Katade je za kur'anske riječi: … koji čitaju Knjigu istinskim čitanjem… (el-Bekare, 121) rekao: ”To su ashabi Muhammeda, a.s. – koji su povjerovali u Allahov Kitab i postupali po onome što je u njemu” (Ševkani, Fethu l-Kadir, 90).
(Nastavit će se.)
(TBT)