GLOBAL
Obaranjem ruskog borbenog aviona Su-24
Turska je počinila akt rata protiv Ruske Federacije. Ankara se bori da zadrži
interes u sirijskom konfliktu, i zaštiti uvoz nafte sa područja pod kontrolom tzv.
Islamske države
FOTO: Erdoan, Putin (WB)
Turski borbeni avion je oborio ruski, a
turkmenska milicija, pod turskom komandom je najvjerovatnije ubila oba pilota.
Vrlo je vjerovatno da je ova milicija, kao marionetska snaga pod direktnom
komandom Ankare, sprovela tu akciju sa prešutnom saglasnošću države. Turkmenska
milicija je imala pomoćnu ulogu u pružanju podrške ISIL-u na graničnim prijelazima
i njenim isporukama nafte u Tursku.
Turska tvrdi da je mlazni avion prekršio
vazdušni prostor, i da je stoga u pitanju agresija Rusije. U ovoj tvrdnji
postoje brojne rupe, što dovodi do zaključka da je ovo turski “akt
rata”.
Prvo pitanje je da li je vazdušni prostor
uopšte prekršen. Prethodni ruski odgovor na incident od 5. oktobra treba
smatrati kao kratkoročan diplomatski uspjeh, ali i strateški neuspjeh. Rusija
nije osporavala da je tada tehnički došlo do povrede, ali se oslanjala na
tehničko-pravne faktore kao što su stepen povrede zračnog prostora, namjeru
pilota (obim misije) i nepostojanje posljedica.
Povreda zračnog prostora je sama po sebi predmet međunarodnog prava i sporazuma
između država. Faktori koji moraju biti uvaženi u pravnim i diplomatskom
opravdanju odluke jedne države da obori avion, koji je navodno prekršio njen
zračni prostor, su način i stepen povrede, i vjerovatne namjere pilota. Stoga
su opravdani razlozi uglavnom oni koji sadrže dovoljno elemenata ili oni koji
svjedoče koje su početne namjere u pitanju. U vezi sa tim, pitanje je da li
stranka koja je prekršila pravila, ima otvoreni cilj u ovakvom činu.
Dakle, faktori koji navode do zaključka da
turski odgovor na ruske akcije nije odgovarajući su:
1.) Rusija nema formalne ili neformalne
ciljeve u Turskoj – i avion ne predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost
Turske, kada se tumači pravno ili vojno.
2.) Rusija nema geopolitičku dobit u
slučaju kršenja turskog zračnog prostora.
To znači da je čin Turske nije samo
reakcija, već on prelazi taj nivo i postaje djelo za sebe. Stoga se može
tumačiti kao čin rata.
Turska sprovodi zadatak NATO-a –
uspostavljanje zone zabrane letenja u sjevernoj Siriji
Cilj zone zabrane letova u sjevernoj Siriji
je da zaštiti linije snabdjevanja ISIL-a na sjeveru i sjeveroistoku,
uključujući i one u Iraku.
U odgovoru na tursku agresiju, Putin je
danas otvoreno izjavio da turska država podržava terorizam ISIL-a, i njegova
izjava ima za cilj da razriješi nedoumice.
Da li je turska akcije protiv Rusije
provokacija, ili odgovor? Analiza pokazuje oba razloga, ali sa tendencijom ka
odgovoru.
Turska se bori da zadrži interes u
sirijskom konfliktu, i zaštiti uvoz nafte sa područja pod kontrolom ISIL.
Rusija je nedavno zadala ozbiljan udarac ISIL-u, napadom na konvoj kamiona
nafte koji je išao u Tursku. Iz te perspektive, Turska je Rusiji uzvratila.
Erdoanov sin Bilal Erdoan je vlasnik oko 500 kamiona-cisterni koje koristi ISIL
za prevoz nafte u Tursku, i ti kamioni su zapaljeni tokom ruskih napada
protekle nedjelje.
Dakle, odluka Erdoana da obori ruski Su-24
je rezultat ukrštanja važnih ciljeva NATO-a, i sve nestabilnije vladavine Erdoanove
AKP. Ti ciljevi su:
1.) Stvranje NATO zone zabrane letova u sjevernoj
Siriji
2.) Otvoreno isticanje Turske kao pobornika
ISIL (da bi se umanjio uticaj ruske intervencije)
3.)
Izazivanje jake službene reakcije NATO, i moguće i pozivanje na član 5,
koji bi izuzetno teško mogao biti primjenjen samo za Francusku, ili čak za
zajednički akciju (i sa Rusijom) protiv ISIL- To bi također značilo otvoreno aktiviranje
njemačke protivzračne baterije koja se nalazi na turskoj granici.
4.) Izazvanje ruskog odgovora, koji bi, bez
obzira na prirodu odgovora, bio predvidljiv, što Turskoj donosi stratešku
prednost (znati vrijeme poteza je u strategiji veoma važno)
5.) Dalje ktiviranje anti-ruske, i
prozapadne opozicije u Rusiji. Unutar Rusije, peta i šesta kolona će upotrijebiti
ovaj incident protiv ruske države. Peta će reći da je on dokaz da ruske akcije
u Siriji proizvode neželjene posljedice. Šesta će reći da je to dokaz da Rusija
treba da nastavi intervenciju jačom snagom (i slijedi kurs slijepe
zapletenosti).
6.) Eliminiranje svih pozitivnih prijedloga
za gasovod “Turski tok” – i guranje Rusije ka drugom gasovodu do Njemačke (“Sjeverni
tok 2”) – kao jedinom rješenju, koji NATO kasnije može izdvojiti i napasti kroz
pritisak na Berlin
7.) Osveta i “snažan protest”
zbog toga što je na meti Rusije bio lični posao Bilala Erdoana.
8.) Marginalizovanje anti-Erdoanove
opozicije unutar Turske, i prebacivanje nacionalnog dijaloga sa unutrašnjih na
spoljašnja pitanja.
U ovom trenutku teško je sve ove razloge
poredati po značaju, ali su posljednja dva cilja vjerovatno sekundarni ili
tercijarni u široj geostrateškoj šemi
Ostale tačke sukoba Rusije i Turske –
recept za totalni rat
Rat bi koristio samo američkoj vladajućj
klasi, sigurnoj preko Atlantika, i potrebama i vojno-industrijskog kompleksa i
bankarskoj eliti londonskog Cityja i Wall Streeta. U tom smislu, treba
očekivati slijedeće:
1.) Povećana podrška Turske ekstremističkim
grupama Tatara na Krimu, što bi bio dvostruki napad na Krim nakon nedavnog
prekida snabdijevanjem strujom koje je izazvao Kijev. Ove ekstremističke grupe
postoje na osnovu turske podrške, i one bez strane pomoći ne mogu opstati.
Sadašnje umjereno rukovodstvo tatarske manjine podržava Krimsku vladu i, samim
tim, Rusiju.
2.) Povećana podrška Turske Azerbejdžanu –
podrška njegovim ciljevima u sukobu sa Jermenijom oko spornih pograničnih
regiona, i oživljavanje propalog projekta Nabuko, u svjetlu zamrzavanja
projekta Turski tok, što bi ublažilo uticaj zahlađenja rusko-turskih odnosa na
energetskim tržištima.
3.) Turska će u pružanju podrške ISIL i
dalje sarađivati sa Katarom i Saudijskom Arabijom u Horezmu i turkmenskim
regionima istočno od Kaspijskog mora, da bi se stvorila potpuna veza između
sukoba na Kavkazu i Bliskom istoku, dok bi mudžahedini pripadnici afganistanske
“Al Kaide” pokušali da se ubace u Uzbekistan i Turkmenistan.
4.) Završni kratkoročni cilj bi bio
ugrožavanje stabilnosti u pro-ruskom Kazahstanu, Uzbekistanu, i ruskim
republikama Dagestanu i Čečeniji.
(The Bosnia Times, Autor: Joaquim Flores/Fort
Russ – preveo Mladen Đorđević)