U članku objavljenom u američkom političkom magazinu Foreign Policy navodi se da su Kina i Indija prije tri desetljeća uspostavile primirje kako bi izbjegle sukobe. Međutim, Peking je sada znatno jača sila, piše list, skrećući pažnju na tenzije prisutne između dvije strane.
Sumit Ganguly i Manjeet Pardesi, autori teksta objavljenog u američkom magazinu, dodaju kako napetosti između Indije i Kine nisu novost. Dvije zemlje su vodile rat na granici 1962. godine, i od tada su sukobi nastavljeni.
Nedavni događaji ukazuju na to da je eskalacija vrlo moguća. Obje strane imaju velike vojne snage koje se sve više razmještaju duž sporne granice. Prema tome, mir se više ne može uzimati zdravo za gotovo.
Dvojica autora spominju sukobe koji su se dogodili ranije ovog mjeseca i kažu kako većina tih sukoba očito proizilazi iz različitih procjena položaja takozvane linije stvarne kontrole, de facto međunarodne granice.
Granični prodori
Nakon dugog razdoblja relativnog zatišja uz kinesko-indijsku granicu, vojni okršaji ponovo dolaze u prvi plan. Prema indijskoj vladi, kineska vojska je prešla na indijski teritorij oko 1.025 puta u periodu između 2016. i 2018. godine. S obzirom na to da granice Kine i Indije još uvijek nisu definirane, takva kršenja vjerovatno mogu biti posljedica različitih percepcija Pekinga i New Delhija vezano za područje na kojem se prostiru njihove teritorije, stoji u tekstu.
Foreign Policy dodaje da su se indijske i kineske snage borile dva mjeseca u Doklamu 2017. i da je tada postojala velika vjerovatnoća za izbijanje ozbiljnog vojnog sukoba. Također, sukobi između dvije strane izbili su i 1988. godine, zbog čega je indijski premijer Rajiv Gandhi posjetio svog kolegu Denga Xiaopinga u Pekingu kako bi popravio odnose.
U članku se ističe kako su se dva čelnika složila uspostaviti odnose okrenute budućnosti i ostaviti važna pitanja, poput graničnog spora, privremeno po strani. Razlog za ovaj pragmatizam počiva u ekonomskim i strateškim faktorima, jer su i Kina i Indija imale potrebu za stabilnim vanjskim okruženjem radi jačanja domaćeg ekonomskog razvoja.
Autori pojašnjavaju da se materijalna ravnoteža snaga između Kine i Indije od tada drastično promijenila. Kineski BDP trenutno je uvećan za pet puta i dosegao je 13,6 biliona dolara u 2018. godini, u usporedbi sa 2,7 biliona dolara u Indiji. Kina je potrošila 261,1 milijardu dolara na troškove za odbranu u 2019. godini, što je gotovo četiri puta više od ukupne indijske potrošnje od 71,1 milijardu dolara. Iako je položaj Indije kao ekonomske i globalne sile ojačao u posljednja tri desetljeća, njena relativna snaga u odnosu na Kinu opala je u velikoj mjeri.
Ozbiljniji igrač
Autori smatraju da je Kina posljednjih godina postala znatno upornija u svojim vanjskim poslovima, od aktivnosti izgradnje umjetnih otoka u Južnom kineskom moru do snažne diplomatije u suočavanju s pandemijom korona virusa.
Dodaju kako su pojedini stručnjaci tvrdili da je u toku neminovna tranzicija moći između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, trenutnog globalnog hegemona. Iako je New Delhi postao ozbiljniji igrač u globalnoj politici, taj uspon ne izaziva veliku zabrinutost Sjedinjenih Američkih Država.
Posljednji sukobi Kine i Indije na granici sve više zabrinjavaju u kontekstu ove promjenjive dinamike snage, stoji u tekstu.
Autori zaključuju da se razvijanjem strateških partnerstva s drugim zemljama može spriječiti izbijanje dodatnih sukoba na granici, ali da se time se neće riješiti suštinska pitanja koja su otvorena u kinesko-indijskim odnosima, uključujući i granični spor.
(TBT, Mediji)
