Piše: Jakob Augstein, thebosniatimes.ba
Virus je nanio veliku štetu. Uništio je živote i unesrećio ljude. Ali uradio je još nešto: ogolio je naše slabosti. Pored lične preneraženosti, stvarnih žrtava i njihovih najmilijih, trajna poruka ove bolesti bit će: osjetljiviji smo nego što smo mislili.
Govori se o „najvećoj prijetnji poslije rata“, znači – ovo je navodno najmračniji čas čovječanstva. Ali ovo nije rat i čovjeku padaju na pamet još neki mračniji trenuci. Dramatična retorika ima prije svega za cilj da zbije redove. Najzad, mora se nekako opravdati zašto smo se svi preko noći odrekli velikog dijela naših građanskih prava, zašto je zamro javni život, zašto više ništa što sačinjava naše društvo ne funkcionira. Zatvorene su čak i crkve, sinagoge i džamije!
Realnost je otrežnjujuća. Na osnovu svega što znamo, Covid 19 je bolest koja ozbiljno ugrožava manjinu ljudi. Političari su zaključili da u ime te manjine većinu opterete veoma teškim bremenom. Da li je bilo drugačijih načina, ostaje otvoreno pitanje. I poslije svega sa čim čovjek mora računati, ostat će otvoreno. Jer može li se zaista zamisliti kako se po okončanju pandemije donosi opća presuda da je vlada prebrzo i preoštro reagirala? Ili ćemo prije biti prinuđeni da se i naknadno složimo sa svim jer je ulog isuviše veliki?
Postoji izraz za težnju ka jednoglasnosti koja postaje toliko moćna da potiskuje svaku realnu procjenu alternativa: „grupno mišljenje“.1 Pojam potiče iz psihologije 70-ih godina 20. vijeka. Kao u džinovskom eksperimentu, sada mu udahnjujemo život. Ima nekoliko izuzetaka: spisateljica Juli Ceh podsjetila je na naš Ustav, prema kome se prilikom zadiranja u osnovna ljudska prava uvijek mora izabrati najblaže moguće sredstvo – ali neophodne debate o tome nije bilo. Novinar Heribert Prantl napisao je da se moramo odlučno boriti ne samo protiv virusa već i protiv stava prema kome se osnovna ljudska i građanska prava u doba kriza vide kao balast, teret ili luksuz. Ali to su usamljeni glasovi, i ne uspijevaju da se čuju. A u parlamentu nedostaje opozicija.
Strah od bolesti pojeo je demokratiju, a da o bolesti ne znamo mnogo – ili baš zato što ne znamo mnogo. Medicinski statističar Gerd Antes, profesor u Frajburgu i svjetski priznati stručnjak u svojoj oblasti, izjavio je za Spiegel: „Postoje dva ogromna problema kada su brojevi u pitanju: ne znamo koliko je ljudi do sada zaraženo novim korona virusom niti koliko ih pristiže svakog dana. Pored toga, nejasno je koliko ljudi umire baš od infekcije.“
Ako je to tačno, onda pada čitava vladina korona-politika. Ali, prosto je iščezla izjava stručnjaka. Promakla je i nedosljednost osnovne kancelarkine argumentacije o tome koji uslovi moraju da se ispune da bi restrikcije bile ublažene. Merkel je najprije izjavila da je cilj da se broj zaraženih duplira za deset dana, pa je bila riječ o dvanaest, pa o četrnaest dana. Nisu ovdje problem brojevi koji se mijenjaju, za njih je kriva nesigurnost krize. Problem je argumentacija sama po sebi: mi uopće ne znamo stvarni broj zaraženih, već samo koliko je zaraženih među testiranima.
Ako je bolest već dostigla visok stepen prokuženosti,2 broj inficiranih prosto zavisi od broja testova – a to ništa ne govori o tome koliko je bolest opasna ili zdravstveni sistem preopterećen. Ljudi su požurili da se solidariziraju sa najslabijima, iako su za najveći broj njih mjere protiv bolesti veća prijetnja nego sama bolest. Sve altruisti tamo gdje smo do sad pogrešno vidjeli jedino samooptimizatore?3 Ili omamljenost vanrednim stanjem počiva upravo na tome da ljudi još uvijek precjenjuju stvarnu opasnost od bolesti? Svi smo mi zatočenici slika iz italijanskog grada Bergama: konvoj vojnih vozila koji dolazi da preuzme kovčege sa mrtvima. Patnju koju je prouzrokovala izolacija teže je predstaviti. Zanemelost usamljenih, bol žrtava porodičnog nasilja, teškoće onih koji su ostali bez posla, strah malih privrednika i preduzetnika. Socijalni radnici mogli bi da nam pričaju o tome. Ali ovo je trenutak samo za epidemiologe.
Korona-doživljaj ući će u naše udžbenike historije i zbog toga što je riječ o prvoj bolesti koja se prenosi preko interneta. Svi mehanizmi moderne medijske histerije ovdje su na djelu! A umjesto da gase, političari i mediji potpiruju požar. Da, u svakom pogledu nedostaje nam imunitet protiv virusa: zdravstveni i društveni. Ova bolest je ozbiljna. Mi smo, pak, od nje načinili katastrofu.
(TBT, Freitag)