NACIONAL
Na osnovu rezultata
referenduma o autonomiji Sandžaka, koji su dali neosporni legitimitet
Bošnjačkom nacionalnom vijeću (tada MNVS), bošnjački politički lideri su
uspjeli pitanje Sandžaka kao historijske regije, kao i pitanje statusa samih
Bošnjaka kao autohtonog naroda u Sandžaku (i Srbiji i Crnoj Gori), postaviti na
dnevni red svih važnih međunarodnih foruma i institucija.
Piše Harun Hadžić, thebosniatimes.ba
Ovih dana, tačnije 25., 26. i 27. oktobra, ove godine,
navršilo se 24 godine od referenduma „o potpunoj političkoj i teritorijalnoj
autonomiji Sandžaka, s pravom priključenja jednoj od republika SFRJ“. Tih
oktobarskih dana 1991.godine, tadašnja Skupština MNVS-a raspisala je
referendum, koji je sproveden na teritorijama tadašnjih sandžačkih opština, kao
i u dijaspori – inostranstvu gdje žive i rade pripadnici bošnjačkog (tada
muslimanskog naroda). Referendum su prihvatile i „dale mu legitimitet“ tadašnje
relevantne političke stranke koje su okupljale Bošnjake/muslimane u oba dijela
Sandžaka, tj. i u Srbiji i u Crnoj Gori. Prema izvještaju Centralne komisije za
sproveđenje referenduma (koji je ovih dana objavljen u nekim medijima),
referendum je uspio, i izazvao veliku pažnju domaće, a dobrim dijelom i pažnju
važnih stranih političkih faktora. Njegovi rezultati su bili (vjerujem i
ostali) značajan argument bošnjačkim-sandžačkim političkim liderima u razgovoru
sa domaćim i stranim činiocima koji su se bavili i još se bave rješavanjem
pitanja disolucije bivše SFRJ. Na osnovu ovih rezultata, koji su dali neosporni
legitimitet Bošnjačkom nacionalnom vijeću (tada MNVS), bošnjački politički
lideri su uspjeli da pitanje Sandžaka kao historijske regije, kao i pitanje
statusa samih Bošnjaka kao autohtonog naroda u Sandžaku (i Srbiji i Crnoj
Gori), postave na dnevni red važnih međunarodnih foruma – kao na primjer Grupe
za manjine pri Londonskoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Haškoj
konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, Ženevskoj konferenciji, raznim NVO, UNPO-u u
Hagu, organizacijama za zaštitu ljudskih prava, te da dovedu posmatračku misiju
OESC-a u Sandžak, i dr. Na osnovu tzv. Haškog dokumenta, koji je u stvari bio
prijedlog Evropske zajednice za rješenje JU krize, BNVS je sačinilo pisani akt
tzv. Memorandum, kao svoj prijedlog za rješavanje pitanja Sandžaka i dostavilo
ga vladama Srbije i Crne Gore, kao i svim važnijim međunarodnim organizacijama
i tijelima – UN, EZ, OESC, Organizaciji islamskih zemalja, te ambasadama i
vladama najvažnijih država svijeta.
Obzirom da je pisac ovih redova, kao tadašnji predsjednik i
poslanik SDA Crne Gore, i kasniji potpredsjednik BNVS-a, bio jedan od važnih
aktera tih događanja, i obzirom da je ovih dana bio „na udaru“ nekoliko poziva
od strane svojih bivših stranačkih kolega da kaže nešto u vezi godišnjice
referenduma, u ovom kratkom osvrtu podsjećamo na tadašnje veoma značajne
rezultate političkog djelovanja bošnjačkih političkih predstavnika na polju
rješavanja JU krize. Cilj je da se, ne samo izrazi poštovanje prema
zaboravljenim „pionirima“ bošnjačkog političkog buđenja na ovim prostorima, već
da se istovremeno barem donekle otrgne od zaborava onaj, tada dostignuti nivo
političkog i nacionalnog subjektiviteta bošnjačkog naroda, pa ovom prilikom
ukazujemo na par relevantnih, ali ne i najbitnijih činjenica o pomenutom
referendumu i nekim pratećim događanjima.
Uzgred je vrlo važno ukazati na činjenicu da su neke
„postreferendumske političke strukture“ bošnjačkog naroda sa ovih prostora,
neoprostivo degradirale postignute rezultate i svele Bošnjake oba dijela
Sandžaka (i Srbije i Crne Gore) na nivo ispod nacionalnog dostojanstva. I ne
samo to, nego su anulirale dostignuti nivo naciolnalne svijesti i ostvarenog
samoopredjeljenja Bošnjaka, naročito u Crnoj Gori, gdje su Bošnjake kao narod
potpuno politički ušutkale i vratile na novo tribalne-plemenske svijesti.
Naime, u nekoliko zadnjih godina primjetna su okupljanja u CG dijelu Sandžaka i
u dijaspori, raznih tzv. plemenskih i bratstveničkih skupština – plemena
Balota, Dacića, Ličina i dr., što je s jedne strane vapaj za opstankom, ali s
druge strane i veliko vraćanje nazad u odnosu na dostignuti nivo nacionalne
svijesti koji je ostvarila ondašnja SDA Crne Gore, i, naravno ondašnje MNVS.
Interesantno je spomenuti i to da ondašnje vlasti Srbije
nisu provodile takvu hajku i takvu policijsku raciju kao što su to činile
vlasti Crne Gore, koje su na svojoj teritoriji (u crnogorskom dijelu Sandžaka)
vršile pretrese kuća, privođenja, hapšenja, saslušanja, zapljenu glasačkog
materijala, pokretanja krivičnog postupka, mada su svi organi MNVS-a i glavni
protagonisti referenduma bili iz srbijanskog dijela Sandžaka.
Također je interesantno zapaziti da, na svečanostima koje su
ovih dana organizovane u Novom Pazaru povodom godišnjice održanog referenduma,
ni kao gostiju nije bilo predstavnika bošnjačkih struktura iz crnogorskog
dijela Sandžaka, niti su uopšte bili pozvani glavni nosioci i glavni branioci
referenduma kod ondašnjih državnih organa Crne Gore.
(The Bosnia Times)