Stručnjaci polaze od toga da bi prosječna cijena za rusku naftu sorte ural u 2020. godini mogla iznositi 25 dolara. Već sada je cijena nafte pala ispod cijene 1998. godine i u drugom kvartalu će iznositi manje od 15 američkih dolara po barelu. Istovremeno postoji samo mala nada u povećanje cijena. To bi bilo moguće samo ako cestovni i zračni promet ponovo budu u potpunosti pokrenuti.
“Potražnja za naftom je pala za oko 30 posto”, kaže Oleg Vjugin s Više ekonomske škole u Moskvi. Upravo dogovoreno, do sada neviđeno, drastično smanjenje proizvodnje nije dovoljno. OPEC i njegovi partneri, među njima Rusija, su u nedjelju postigli sporazum o smanjenju proizvodnje nafte u svibnju za deset posto.
Odljev kapitala, izolacija i nesigurnost
Evsej Gurvič iz ruskog “Economic Expert Group” (EEG) osim pandemije i pada cijena nafte vidi još tri dodatna šoka s kojima se Rusija suočava. “U krizi se kapital uvijek odljeva u najrazvijenije svjetske ekonomije. Tako je bilo i 2009. godine. Iako su SAD tada bile epicentar krize kapital je otišao tamo”, objašnjava ekonomist ovaj princip.
Osim toga Rusija pada sve više u problematično izolirano stanje – izazvano globalno uvjetovanim ograničenjima u prometu robe i građana. “Jedan drugi šok moment za ekonomiju je velika nesigurnost jer preduzeća ne mogu planirati i od države praktično ne dobivaju pomoć”, kaže Gurvič.
U tom kontekstu Oleg Vjugin naglašava kako će SAD svojim građanima i preduzećima staviti na raspolaganje pomoć u visini od oko 20 posto BDP-a, EU i Japan u visini od deset, a Rusija samo u visini od dva do dva i pol posto. Rusko državno vodstvo očito ne želi previše koristiti rezerve Nacionalnog fonda blagostanja, fonda osnovanog za pomoć u kriznim slučajevima. “Naša država je naviknuta da uzima, a ne da daje”, žali se Vjugin.
Igor Nikolajev pretpostavlja da bi sredstva u Nacionalnom fondu blagostanja mogla biti već određena za druge ciljeve. “Čini se da se tajno formirao red podnositelja zahtjeva koji žele dobiti financijska sredstva”, navodi ovaj ekspert.
Istovremeno on kritizira činjenicu da je vlada pooštrila porezne zakone. Tako je porezna stopa od 15 posto uvedena za one koji dohodak u formi dividendi prebacuju na inozemne račune, a porezna stopa od 13 posto za one čiji bankovni depozit prelazi ukupno milion rublja.
“Kriza se koristi kako bi se progurale porezne promjene”, kaže Nikolajev. On smatra da bi se umjesto povećanja poreza trebala prije podržati gospodarstvo tako što se inicira i potiče potražnja.
Društvene i političke implikacije
Prema navodima ekonomista u Rusiji već sada više milijun građana treba pomoć. Aktualna politika će dovesti do velikih socijalnih problema, smatra Oleg Buklemišev iz Centra za ekonomsko-političke studije Državnog sveučilišta u Moskvi. “Bit će enormnih gubitaka radne snage i socijalnog kapitala. I nakon krize Rusija dugo neće pronaći put do svog prijašnjeg stanja”, upozorava on i dodaje da oni koji su dugo vremena nezaposleni se možda uopće više neće moći vratiti na tržište rada. Ova opasnost se, kako on kaže, podcjenjuje.
Buklemišev smatra da nedjelovanje ruske vlade pojačava nesigurnost u zemlji. “Sve odluke se donose kratkoročno. Ako se lanac proizvodnje zaustavi, poduzeća će odlučiti zatvoriti svoje pogone i otpustiti radnike”, kaže ovaj stručnjak. To će, kako dalje navodi, imati posljedice za politiku. “Uslijed socijalnog nezadovoljstva će na vlast doći populisti bez ekomoske i društvene odgovornosti. U političkom smislu ne očekujem ništa dobro”, kaže ovaj ekonomist.
(TBT, DW)