POP KULTURA
“Zamolio sam već da me spale i bace u
more ili negdje na planinu. Obavezivati neke unuke da mi održavaju grob, a ja
slučajno umrem u Parizu… Ko će to… Ali odnos prema smrti se mijenja s godinama.
Danas mislim da onaj ko zna živjeti, znat će i umrijeti”, smatra Bregović.
FOTO: Bregović (Screenshot: HRT)
Goran Bregović gostovao je kod Aleksandra
Stankovića u emisiji “Nedjeljom u 2”.
“Ako neko želi znati da li se carstvom
upravlja, odgovor će dati kvaliteta muzike koja se ondje sluša”, citirao
je Stanković Konfucija na početku emisije.
“Osim Isusa, mi ostali moramo polako
shvatiti što nam je posao na ovom svijetu. Ali tek sam na 4. godini fakulteta
snimio prvu ploču, tako da je malo nedostajalo da se ne bavim muzikom nego da
predajem marksizam”, rekao je Bregović.
Priznao je da je da se u početku muzikom
bavio zbog djevojčica, ali to se s vremenom promijenilo.
“Imam taj neki invaliditet iz rock and
rolla, moram biti uvijek u nekoj gužvi. Volim raditi s ljudima i vidjeti šta će
se dogoditi. Ako ne vjeruješ da će se toga dana dogoditi neko čudo, nema se ni
smisla probuditi”, kaže Bregović.
Muzika je kao so, bez nje bi život bio
bljutav
“Kad počnu da mi se znoje noge, kao
kad neko priča gluposti. To je stvar osjećaja, jer muzika nije ni zrak ni hrana
ni seks. Muzika je kao so, može i bez nje, ali bi bilo bljutavo”, pokušao
je objasniti Stankoviću što je za njega loša muzika. On sam, kaže, voli savremenu
muziku.
“Zamolio sam već da me spale i bace u
more ili negdje na planinu. Obavezivati neke unuke da mi održavaju grob, a ja
slučajno umrem u Parizu… Ko će to… Ali odnos prema smrti se mijenja s godinama.
Danas mislim da onaj ko zna živjeti, znat će i umrijeti”, smatra Bregović.
“Mislim da sada pišem najbolje, ali
još uvijek učim”, kaže. Priznaje da se i on i Bijelo dugme s godinama
mijenjaju pa ni muzika ni koncerti ne mogu biti kao nekad.
Zašto nema Željka Bebeka na koncertima
Dugmeta, pitao je Stanković, ali Bregović nije htio o tome.
Krađa koja “ne postoji”
“Kada stvarate muziku, da li
kradete?”, htio je znati Stanković, aludirajući na informaciju da je zbog
plagiranje pjesme Enricu Maciasu morao platiti milion eura.
“To je izmišljotina, ne postoji. Nisam
nikada imao sudski proces, a kamo li zbog muzike”, odgovorio je Bregović,
dodajući da je svaka muzika nastala u “sudaru” s drugom muzikom.
“Toga ima koliko hoćete i mislim da to
tako i treba biti. Većina dobro napisane muzike nastavlja neku tradiciju, nije
to namjera kompozitora”, odgovorio je Bregović na pitanje kada bi se
osjetio povrijeđenim ako bi čuo vlastitu muziku u tuđoj.
“Ja imam ciganski stav prema tome. Kod
njih je muzika kao zalazak sunca, svačija je. Nikad se ne bih uvrijedio da neko
od mene ukrade muziku, sviđa mi se ideja da mi je neko ukrade. To tako treba
biti”, tvrdi Bregović.
“Deset godina u kojima sam ja pisao
dobro, a on dobro režirao. Bila je to sretno složena ekipa”, komentarisao
je saradnju s Emirom Kusturicom, dodajući da je to vjerovatno najveći režiser
kojeg smo imali.
Počeo karijeru u striptiz baru
“Počeo sam karijeru svirajući u
striptiz baru sa 17 godina. Ima li veće sreće nego biti okružen golim ženama u
toj dobi? Onda sam se riješio predavanja, a prije rata sam već imao zlatne
ploče u 10 zemalja. Onda sam bio sretan što nisam bio zatvoren u Sarajevu tokom
rata”, pojasnio je Bregović zašto se smatra sretnim u životu.
“Samo čekam da neko svijetu pokaže
dalmatinsku muziku. Mislim da bi to trebali učiniti Gibonni ili Huljić, jer su
oni najtalentovaniji predstavnici te generacije”, osvrnuo se muzičar.
“Bijelo dugme je uvijek sviralo
pastirski rock. Čitavo vrijeme pritiskali smo tu istu tačku”, rekao je
Bregović, dodajući da mu ne smeta kada ga kritičari britko napadaju, ali ne i
kada ga “kolju tupim nožem”.
“Možete vi zamisliti da će neko na
svojoj svadbi puštati Labuđe jezero, ali nema toga. Svi ćemo na svojoj svadbi
zapjevati svoj narodnjak, zaplesati svoje kolo. Moj je otac bio vojno lice,
moja majka knjigovođa. Ja sam naslijedio ukus srednje klase, to je jedino što
znam”, objasnio je Bregović. Priznao je da da se ne osjeća kao zvijezda i
ne želi biti slavan.
Slava, žene i kokain
“U rock nad rollu uvijek ima previše i
slave i žena… Jedino sam uvijek pazio da nas ne ulove s drogom”, kaže
Bregović.
“Je li tačno da je Bijelo dugme imao
dogovor s Jugotonom da im dostavi određenu dozu kokaina?”, pitao je
Stanković.
“To je bilo u trošku studija, da. Imao
sam rokove koje je trebalo ispoštivati, u dvije sedmice sam morao napisati
određenu količinu muzike i to mi je pomagalo da ostanem budan. Ali ja sam s
drogom raskrstio”, kaže Bregović.
“Ja sam odrastao u starom dijelu
Sarajeva… Odjednom su se u Sarajevu religije vratile na velika vrata, ali s
obzirom da je taj mali grad preživio takav rat i nije se toliko promijenio. Ja
sam Sarajlija”, osvrnuo se na muzičar na grad iz djetinjstva.
Bregović je svoj albumu “Alkohol”
posvetio svojim roditeljima.
Huljić “talentovan kao đavo”
“Moji su se roditelji rastali, a on se
prijavio na liječenje i nije pio. Kada mi je mama obolila od leukemije, svaku
noć se iskradao i pušio… I nije pio sve dok nije zasadio vinograd i počeo
proizvoditi vino. Želio sam kroz taj album upozoriti da alkohol razdvaja velike
ljubavi, jer ljubav mojih roditelja je doista bila velika”, rekao je
Bregović. Dodao je i da u njegovim ugovorima za koncerte uvijek kao uvjet stoji
i boca Jack Daniel'sa, ali nikada ne popije više od čaše.
Bregović se osvrnuo i na Johnnyja Štulića
kojeg “ne bi trebalo zaboraviti, koliko god on to htio”, dok je za
Huljića rekao da je “talentovan kao đavo”.
“Niko ga ne može slijediti, to je
vražji talent. Sa Severinom sam dvije godine uživao snimati album. U zadnje
vrijeme se nismo čuli jer sam bio na putu, ali želim joj sve lijepo u životu.
Baš mi je bio žao što je imala taj problem s bivšim, najradije bih mu otišao na
vrata”, rekao je, dodajući da Severina naprosto razveseli sve u prostoriji
kada uđe.
“Imao sam sreću raditi s nekim
umjetnicima koje bih inače tražio autogram. Poput Iggyja Popa”, prisjetio
se Bregović saradnje s poznatim muzičarom.
“Najbolje što mi se dogodilo je moj
drugi početak. Sada radim na novoj ploči koja će se zvati “Tri pisma iz
Sarajeva”, jer ga ja danas više ne doživljavam kao grad, nego kao
metaforu. Mislim da je to dobra adresa za odaslati pisma”, zaključio je
Bregović.
(The Bosnia Times, Index.hr)
