Piše: Olga Zirojević, thebosniatimes.ba
Ova arapska riječ svoje današnje značenje prvobitno nije imala. Al-kuhl je najprije bio prašak za oči (sa srodnim riječima u drugim semitskim jezicima). Još u 2. stoljeću prije naše ere u akadskom i asirskom jeziku javlja se riječ quhlu, za skupocjeno kozmetičko sredstvo za bojenje očiju, vjerovatno crnom bojom. Ovo sredstvo bilo je u starom stoljeću veoma rašireno; pod drugim imenima pominje se kod Egipćana, Grka, Rimljana i Indusa (kajal). Sastojalo se iz fino isitnjenih minerala kao što su antimonov sulfid ili olovni sulfid, a u Egiptu i malahit (karbonat bakra zelene boje) kojima se dodavao i čađ. Koristio se, također, i kao lijek protiv očnih bolesti.
Kod Arapa je ovo sredstvo bilo poznato još u preislamskom vremenu. Pridjevom akhal (pl. kuhl) – (plavo) crn, crnook opisivala se, prije svega, boja očiju gazele koja je, možda, bila uzor za uobičajeno crnjenje kapaka i uglova očiju kod žena. A od sredine 9. stoljeća ljekari ga prepisuju kao ljekovito sredstvo za oči.
U Evropi se riječ alkool, alcohol (srednjovjekovni latinski) u značenju prah antimona prvi put pominje u jednoj zbirci recepata iz vizantijsko-latinskih, ali i arapskih izvora, koja je nastala u Španiji i datira se negdje u 12. stoljeće. Sa medicinskim značenjem riječ kohol, ili alcohol kao „arapska riječ“ javlja se u jednom srednjovjekovnom latinskom kontekstu oko 1290. u Italiji, a 1336. godine alcohol se objašnjava kao „najfiniji prah za oči“. Riječ se nikad ne spominje u značenju „sredstva za uljepšavanje očiju“ budući da običaj korištenja ovog praha za isticanje očiju nije preuzet u kršćanskoj Evropi. To će se dogoditi tek početkom 20. stoljeća, pri čemu su emancipacija žena kao i filmska industrija igrale izvjesnu ulogu.
Alkohol u smislu „čisti špiritus“ vjerovatno je otkriven u 12. stoljeću zahvaljujući poboljšanom postupku destilacije u okviru alhemičarskih eksperimenata u južnoj Italiji. A Fernan Brodel pretpostavlja da je to moglo biti početkom 12. stoljeća, tu gdje je medicinska škola u Salernu bila najznačajniji hemijski istraživački centar toga vremena. Oko 1300. godine pod imenom aqua vitae (voda života) i aqua ardens (voda koja gori) preporučuje ga jedan katalonski ljekar kao lijek. Kasnije će u njemu neki vidjeti čak i eliksir (opet jedan arabizam). U 17. stoljeću u apotekama se proizvodio i prodavao alcohol vini odnosno rakija (od arap. znoj, vlaga, jako isparenje, poznata u Evropi od početka 16 stoljeća, kod nas znatno ranije; Konstantin Filozof nazvat će je „vino žeženo“). A u sljedećem vijeku, vjerovatno po francuskom uzoru, počinje da se upotrebljava samo riječ alkohol. Otkriće alkoholu srodnih organskih jedinjenja u narednom stoljeću dovelo je u hemiji do toga da se termin alkohol počeo koristiti za čitavu grupu srodnih jedinjenja, među kojima je bio i špiritus (najvažniji član grupe alkohola), sada nazvan etilalkohol (danas etanol). Ovo novo značenje alkohola prihvata i svakodnevni jezik.
U savremenom arapskom riječ kuhl (pl. ahkal) znači: surma, antimon, lijek za oči, veliko bogatstvo. Surma (riječ je preuzeta iz turskog) se u Bosni (ali i drugdje) i danas koristi. „Surmu donose hadžije iz Arabije u malim zašivenim platnenim paketićima“, čitamo u Turcizmima Abdulaha Škaljića. Postoji i izvedenica surmedan (surmedanluk) za „bočicu od kovine, ili posudicu od kože ili slonove kosti u kojoj se drži surma; na bočici ili posudici je pričvršćen štapić kojim se surma podvlači“.
(TBT, Peščanik.net)
