Piše: Nedžad Latić, thebosnaitimes.ba
Iako je najavljena kao posebna hutba, jer će se reisul-ulema Husein ef. Kavazović zbog posebnih okolnosti, situacije i stanja obratiti sa minbera Gazi Husref-begove džamije i izreći posebne poruke bosanskim muslimanima, ništa od toga nije bilo. To je sve već viđeno i rečno. Sve je isuviše bilo ceremonijalno i protokolarno, od nošenja maski „protokola (reisovih) mudraca“ do snimanja same hutbe u praznoj džamiji kako bi se izazvala tuga i patetika. Ako izostavimo ajete i hadise, sadržaj hutbe je puka reciklaža već milijardu puta opetovanih mudrih izreka, sa vrlo prozaičnom vizijom i porukom da se vratimo u svoja polja i bašče jer „zemlja vapi za našim rukama“ itd. Tako je on samo podržao bošnjačke političke farizeje koji se u kriznim situacijama pokazuju kao dobrotvori.
KONZERVATIVNA IDOLATRIJA
Slobodna ocjena ove hutbe je da njena vrijednost ne prelazi nivo kolumne jednog urednika teološkog časopisa. U stvari to i jeste prava istina jer takvi neostvareni kolumnisti zamrlih islamskih vjerskih publikacija svoj intelektualni ego utoljuju pišući reisu ovakve hutbe.
Pošto sam nedavno odgledao serije „The Young Pope“, „Mladi Papa“ i „The New Pope“, „Novi Papa“ pod tim dojmom sam poželio da seriju odgleda i resul-ulema Husein ef. Kavazović. To mi je na um palo u trenutku kad sam očekivao da će reis Kavazović ponuditi džamije, koje su prazne, ali čiste, kao stacionare u slučaju masovne pandemije, bar u manjim mjestima gdje nema većih dvorana, kao što je to u seriji učinio makijavelistički Cardinal Angelo Voiello (Silvio Orlando) puštajući izbjeglice u vatikansku palatu.
Prije nego kažem zašto sam to poželio pokušat ću u kratki crtama reći o čemu se radi, koristeći se prikazima serije u medijima, jer je jako malo sarajevskih medija tretiralo ovu izvrsnu seriju.
Za početak, “The New Pope, Novi Papa” je, poput prethodnika “The Young Pope, Mladi Papa”, fikcija kreatora i režisera Paola Sorrentina. Likovi papa Pija XIII. i Ivana Pavla III. (kao i drugi) u seriji nisu stvarni kao u filmu (Benedikt XVI., Jorge Bergoglio).
U seriji su tretirane različite teme koje tište Katoličku Crkvu: seksualnost, žudnja i celibat, korupcija i misioniranje, droga, izobrazba svećenika u prizmi homoseksualnosti i pedofilije, izbjeglice i islamski terorizam.
“Naša mržnja je konkretna. Naš je neprijatelj očit. To je Iblis. To je kršćanin. Kao što Kur’an kaže: Ja ću zaista napuniti pakao svima onima od vas koji te budu slijedili,” uporno se opetuje video poruka nekog vođe islamske terorističke organizacije.
Na tragičnom kraju prve serije papa Pio XIII. (Jude Law – Lenny Belardo) pretrpio je srčani udar. Početak nove serije zatječe ga u komi nakon transplantacije srca, dok vjernici – poklonici mole za njega na Trgu svetog Petra i drugdje te slušaju kako diše (!) u direktnom prijenosu, svojevrsnom reality radio showu i oglednom primjeru ekstremne, konzervativne idolatrije, o čemu je “Mladi Papa” i govorio. Njemu je presađeno srce i to egipatskog muslimana!
Humor prednjači pred dramom i u tu crnu komediju dolijeću bijeli golubovi otimajući papire s govorom kardinalu Vigliettiju (Marcello Romolo), prvom papinskom nasljedniku komatozna Pija XIII. koji leži u Veneciji.
Idući izabranik je britanski aristokrat John Brannox (John Malkovich) i upoznajemo ga sa sjenilom na očima.
„Da li Sorrentino povlači paralelu između Berlusconijeva svijeta sa svijetom pape ili ne, to je, dakako, tek preludij ludnici koju je redatelj pustio u (mizan)scenu da uvrijedi dušebrižnike neozbiljno-ozbiljnim pristupom ozbiljnoj temi kao što je religija, premda se on ne ruga dobrom Bogu, već onima koji su korumpirani i loše djeluju u ime Božje“, pitaju se neki kolumnisti. Međutim, mene je, osim fascinacije glumom samog Malkovicha, fascinirala scena kad on, kao papa, krizira uslijed intervjua, kao ovisnik o heroinu.
“Već zvučite kao papa”, kažu mu dok on najavljuje da će napraviti “liječnički pregled” i “dijagnozu” crkve te otkriti “što je fiziološko, a što patološko”. Teške riječi, no Sorrentinov “touch” je većinski lagan i – samosvjestan. Voditeljica vatikanskog marketinga Sofia (Cecile De France) reći će Branoxu da je podsjeća na – pazite sad! – njezina omiljenog glumca Johna Malkovicha. “Nije mi nešto”, veli na to Branox kojeg, znači, glumi Malkovich.
Naravno da ne mogu zamisliti da neko snimi sličnu seriju o Reisu. Čak to ne bih ni poželio kad pomislim da bi tako nešto sigurno radili Haris Pašović, koji na vrlo ofiran način podilazi reisu Kavazoviću uspoređujući ga sa Papom Franjom samo zato što je, prema njegovoj političkoj ocjeni, „umjereni musliman“.
Umjesto Malkovicha u takvoj seriji bi se pojavio Emir Hadžihafizbegović, a producent bi bila vjerovatno TRT, koja bi dala autorska prava za emitiranje NTV Hayat, kako je to učinjeno i sa bijednom pet-paračkom serijom „Alija“.
NEMA BOSNE BEZ ISLAMA
I što je još gore reis Kavazović se drži nižeg stadija „konzervativne idolatrije“ reisa i Rijaseta, pa je bio odobrio Mensuru Brdarui Faruku Drini da po ko zna koji put organiziraju koncert ilahija i kasida povodom nekakve obljetnice Rijaseta, ali ih je pandemija korona virusa omela u tome.
Ja vapim i preklinjem da se bosanski muslimani počnu baviti Rijasetom na način kako se se to kršćanski savremeni um bavi Vatikanom i papom; a napravimo “liječnički pregled” i “dijagnozu” Islamske zajednice te otkrijemo “što je fiziološko, a što patološko” u njoj!
Jer pitanje islama je pitanje svih pitanja u Bosni i Hercegovini. Svi znaju šta će sa Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima, a ne znaju šta će sa islamom! A po mom dubokom uvjerenju Bosne i Hercegovine nema bez islama. I što je još opasnije sa ovakvim islamom u kojem dominira selefijski radikalizam i bošnjački politički šovinizam, nema Bosne i Hercegovine. Sve tragedije koje su zadesile narode Bosne i Hercegovine proizašle su, manje više, iz nesporazuma među njenim religijskim idejama. Da bismo to otklonili treba nam „Novi Reis“ a (stari) bosanski islam!
Ne vjerujem da je Sorrentina, koji je režirao “Veliku ljepotu”, “Mladost” i “Loro”, ponukao samo umjetnički instinkt da radi serije o Papi, u kojima poručuje da je “Brexit je jedan korak prema dekršćanizaciji Europe”, jer serija „The New Pope“ se predstavlja kao djelo Italije, Francuske, Španije, SAD i Velike Britanije.
(TBT)
