„Šta čini direktorica jedne od zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevo?“, pita se Senad Avdić u svom tekstu koji je objavila „Slobodna Bosna“. „Krijući se iza zabrinutosti za zdravlje građana, reklamira sebe“, odgovara Avdić i obrazlaže: „Ne protežira ona čak ni kliniku na čijem je čelu već godinama i čije zaposlenike nije udostojila potpisati iza svog blještavog imena i omamljujućeg prezimena.”Diversificirala” je direktorica UKC Sebija Izetbegović svoju neukusnu, iritantnu, primitivnu, samoljubivu propagandu od početka užasa sa pandemijom korone, zatrpava svojim irelevantnim, nekopetentnim izjavljotinama novine i portale, stranačke i bolničke informativne kanale. Ona je osobno nabavila 150 hiljada testova (“jedan respirator za mog Bakira”) koje doduše još niko nije vidio, niti bi ih vidio da se ona baš o svemu pita i o svemu odlučuje. Jer, respiratori su prirodni neprijatelj njenoj seljačkoj propagandnoj strategiji koja bi se mogla ispostaviti kao omanji masovni zločin protiv civilnog stanovništva, prema kojoj je tamo gdje se ona pita odlučuje, kupuje, postavlja i smjenjuje, samo med i mlijeko teku, nema zaraženih, ima izliječenih, zdravih, sretnih, zadovoljnih i zahvalnih. Respirator je, svugdje u svijetu jedina mjera i indikator istine, bolne, ili manje bolne, o dimenzijama i učincima nemilosrdnog pandemijskog neprijatelja, u Kantonu Sarajevo ga se “cenzurira” u ime svijetle sadašnjosti i blistave budućnosti Sebije Izetbegvoivić i njenog porodičnog i jaranskog društvanceta koje je svojeručno rasporedila po ministarstvima, diplomaciji, javnim preduzećima.
Jedna gospođa iz Hrasnice nije poslušala preporuke sa bilboarda “doktorice za koronavirus” nego je samoinicijativno i neodgovorno iste večeri u vozilu hitne pomoći krenula u Dom zdravlja na Ilidžu. Preminula je tokom vožnje. Punih deset dana nesretna je žena obilazila lokalnu ambulantu, niko u njenim dramatičnim, pogibeljnim simptomima nije prepoznao mogućnost da je zaražena korona virusom. Niko je nije uputio na testiranje, jer u zdravstvenom sistemu kojeg personificira i prisvaja doktorica sa bilborada pacijenta se testira tek nakon što uspješno podlegne. U sistemu za kojeg neko duhovito i tačno zaključi kako imamo više ministara nego respiratora.
DOK STOJIM SA ŠANKOM DJELOMIČNO ZARAŽEN..
Istini za volju, nije samo po sebi loše imati ministre, pod uvjetom da su odgovorni, sistematični, kompetentni, empatični, uvjerljivi poput Alena Šeranića, ministra zdravlja u Republici Srpskoj. Nevolja je, na rubu tragedije, ako se ministar zove i preziva Rusmir Mesihović, (čiji je izbor u početku zvučao kao loš, prežvakan vic, ali, eto, avaj, nije) koji je punih dvadeset godina na ovoj ili nekoj drugoj visokoj funkciji, ispred svoje sadašnje, ili prethodne političke stranke, suodgovoran za neizlječivo, korupcijom, klijentelizmom i neznanjem urušeno stanje u zdravstvu Sarajeva i Federacije BiH.
Nakon što nije uspio u bezobraznoj i mahnitoj nakani da sebi kupi novi službeni auto u jeku pandemije korone, kantonalni ministar se bacio na novi javno-privatni projekat: najavljuje da će se testiranje na koronu obavljati u državnim bolnicama, ali i privatnim klinikama, “koje imaju certifikat da se time bave”. Ne postoji ozbiljan i kredibilan medicinski autoritet, od hrvatskih ljekara, srbijanskih epidemiologa i njihovih kineskih supervizora, pa do svjetski najprepoznatljivijeg regionalnog znanstvenika Ivice Đikića koji koji tokom trajanja pandemijske krize nisu bili kategorički nedvosmisleni glede testiranja na koronavirus u privatnim ordinacijama: ono je nedopustivo, irelevantno, jer nema na svijetu privatne klinike koja je certificirana za ovaj virus (za neke prethodne, da). Ali, tu je ministar zdravlja Kantona Sarajevo, da ih sve pomete i demantira, jer on uopće ne vidi nikakav smisao niti svrhu bavljenja javnim poslom ukoliko se ograničava, dovodi u pitanje njegov privatni interes“.
(TBT)
