Navodi kako nas epidemija koronavirusa suočava s nečim što smo smatrali nemogućim da se uopće dogodi svakodnevnom životu.
“Svijet kojeg smo poznavali prestao se vrtjeti, čitave su zemlje zatvorene, mnogi od nas su zatvoreni u nečijem stanu (ali što je s onima koji si ne mogu priuštiti ni ovaj minimum predostrožnost?) pred neizvjesnom budućnošću u koja nam predstoji čak i ako većina nas preživi ekonomsku mega krizu”, napisao je Žižek.
Poručio je kako se naš svijet zaustavio i kako sada moramo učiniti nemoguće da bismo izbjegli ono najgore.
“Ali što je to ‘nemoguće’?”, pita se Žižek u tekstu za Russia Today.
Ne smatra da je najveća prijetnja otvoreno barbarstvo, brutalno nasilje preživljavanja s javnim neredima i paničnim linčovanjima, ali ne isključuje tu mogućnost ukoliko dođe do kolapsa zdravstvenog sistema i nekih drugih javnih službi. Više se, međutim, boji barbarstva s ljudskim licem – bezobzirnih mjera preživljavanja koje se primjenjuju sa žaljenjem i čak saosjećanjem, ali ozakonjenih stručnim mišljenjima.
“Pažljivi promatrač lako je primijetio promjenu tona u načinu na koji nam se obraćaju oni na vlasti: oni ne pokušavaju samo projicirati mirnoću i samopouzdanje, već redovito izriču i teška predviđanja… Ukratko, njihova istinska poruka je da ćemo morati smanjiti osnovnu premisu naše društvene etike: brigu za stare i slabe”, primijetio je Žižek.
Kao primjer je naveo Italiju, gdje je već predloženo da, ako se virusna kriza pogorša, pacijenti stariji od 80 godina ili one s drugim teškim bolestima jednostavno ostave da umru.
“Treba napomenuti kako prihvatanje ove logike ‘preživljavanja najjačih’ narušava čak i osnovno načelo vojne etike koja nam govori da bi nakon bitke prvo trebalo voditi brigu o teško ranjenima, čak i ako je šansa za njihovo spašavanje minimalna. Međutim, ta logika nas ne treba iznenaditi: bolnice je već primjenjuju sa oboljelima od raka”, napisao je Žižek.
Upozorava kako je preživljavanje i opstanak za goli nešto što ne ujedinjuje ljude, već ih zasljepljuje i razdvaja.
“Nije dovoljno sastaviti nekakvu globalnu zdravstvenu skrb za ljude, u nju treba uključiti i prirodu – virusi napadaju i biljke koje su glavni izvori naše hrane, poput krompira, pšenice i maslina. Uvijek moramo imati na umu globalnu sliku svijeta u kojem živimo, sa svim tim paradoksima”, istakao je on.
Navodi kako je dobro je znati da je izolacija zbog koronavirusa, ako je vjerovati službenoj statistici, u Kini spasila više života nego što ih je zbog koronavirusa prošlo sa smrtnim posljedicama.
“Uhvaćeni smo u trostrukoj krizi: medicinska (sama epidemija), ekonomska (koja će teško pogoditi bez obzira na ishod epidemije), plus (da ne podcijenimo) mentalno zdravlje. Osnovne koordinate života miliona i miliona ljudi se raspadaju, a promjena će utjecati na sve… Moramo naučiti razmišljati izvan koordinata berze i profita, i jednostavno pronaći drugi način proizvodnje i raspoređivanja potrebnih resursa”, naveo je on.
Napominje kako su mu se rugali kada se prije nekoliko sedmica poslužio rječju komunizam, ali kako sada američki predsjednik Donald Trump “najavljuje prijedloge za preuzimanje privatnog sektora”.
“To nije utopijska komunistička vizija, to je komunizam nametnut potrebama golog opstanka. To je nažalost verzija onoga što se u Sovjetskom Savezu 1918. nazivalo ‘ratnim komunizmom’. Kako kažu, u krizi smo svi socijalisti”, stoji u tekstu Žižeka.
Zapitao se hoće li ovaj nametnuti socijalizam biti socijalizam za bogate, hoće li se epidemija svesti na još jedno poglavlje u priči koju je kanadska autorica i društvena aktivistica Naomi Klein nazvala “kapitalizmom katastrofe” ili će iz nje izaći novi svjetski poredak?
