Asab, 56-godišnji Palestinac, proživio je Šestodnevni rat 1967., Jomkipurski 1973., iračke rakete tijekom Zaljevskog rata 1991. i dvije palestinske intifade.
“Zasad je 2020. najgora u mom životu”, ističe.
Sada većinu dana provodi otkazujući turističke obilaske nakon što je Izrael uveo stroga ograničenja kretanja kako bi zaustavio širenje pandemije.
Izrael ima 700 potvrđenih slučajeva zaraze bolešću COVID-19, a još ih je pedesetak u palestinskim područjima. Deseci tisuća ljudi su u samoizolaciji.
Zabranjeno je putovanje, osim onog nužnog, te su prekinuti svi rekreativni i zabavni sadržaji.
Asab podsjeća da je, očekivano, poslovanje trpjelo tijekom druge intifade koja je trajala u Izraelu od 2000. do 2005. godine, s nizom samoubilačkih napada i smrtonosnih odgovora izraelskih snaga. No i tada je ostvarivao prihode dan ili dva u sedmici.
Sada su stare ulice Jeruzalema, u pravilu prenatrpane turistima koji posjećuju sveta mjesta ili obilaze dućane i tržnice, potpuno prazne.
“Koronavirus nas ubija. Imamo nula prihoda”, rekao je Palestinac.
Sveti grad svake godine posjećuje više od tri miliona ljudi. Većina ih obilazi stari grad, u kojem se u manje od kilometra kvadratnog nalaze mjesta sveta za kršćane, židove i muslimane.
Stari grad, mrtav grad
Tzoghig Karakashian lani je proslavila stotu godišnjicu radionice keramičkih proizvoda u starom Jeruzalemu. U vlasništvu njezine obitelji je generacijama.
Razgovarajući s agencijom France Presse prije no što je na snagu nastupila zabrana kretanja, Karakashian je kazala kako njezini zaposlenici radije ostaju u kući kako se ne bi zarazili.
No ta pričljiva žena armenskog porijekla kaže da sebe ne može natjerati da zatvori dućan iako nema svrhe držati ga otvorenog.
„Danas nije bio nijedan kupac. Stari grad je mrtav grad”, kaže rezignirano.
Armenka tvrdi kako su danas ljudi u većem strahu nego u doba intifada.
“One su bile političke, a ovo nije. Ovo je pitanje zdravlja. To je bitno drugačije.”
Njezin brat Moses Aintablian, vlasnik obližnjeg dućana, slaže se da su ljudi u većem strahu nego tijekom ranijih sukoba.
“Ljudi se više boje virusa. Znaju da rat počinje i završava. Za ovo ne znaju, niko ne zna.”
Aintablianov dućan je udaljen samo nekoliko metara od bazilike Svetog groba, mjesta za koje se vjeruje da je lokacija Isusovog raspeća i uskrsnuća.
U normalna vremena crkva je preplavljena vjernicima koji se spuštaju do poda, često plačući, kako bi poljubili mramornu ploču za koju vjeruju da prekriva Kristov grob.
Inače se za pristup grobu čeka sat vremena. Početkom sedmice za to je trebalo samo tri minute.
Džamija Al-Aksa, treće najsvetije mjesto za muslimane nakon Meke i Medine, kao i Zapadni zid, najsvetije mjesto Židova, potpuno su prazni.
Pogled u prazno
Nekolicini turista koji su ušli u Izrael prije uvođenja striktnih mjera, kao i onima koji su bili u karanteni 14 dana nakon dolaska, pandemija je pružila jedinstvenu priliku.
“Zahvalni smo što nema gužve”, naglašava John Bruch, američki turist iz Arizone.
“Možemo razgledati sve jako, jako dobro, temeljitije nego što bismo inače mogli.”
Vlasnik pekarnice Marvin Šavar nije sklon traženju pozitivnih posljedica pandemije.
Naslanjajući se na stakleni pult iznad polica punih kolača, Šavar promatra praznu ulicu.
Tijekom Zaljevskog rata “ljudi su izlazili na ulice gledati kako rakete padaju”, a tijekom intifada neki su Palestinci “bili na ulicama tražeći slobodu i nisu se bojali smrti”.
“Koronavirus je gori od rata. Opasniji. Borimo se protiv nečeg nepoznatog. Nevidljivog”, zaključio je.
(TBT, Agencije)
