U svojoj analizi koju objavljuje na svom bivšem portalu „Slobodnoj Bosni“ Senad Avdić je posvetio nedavno preminulom Svetozaru Pudariću, kojeg opisuje kao osobu koja je u sebi okupila najraskošnije i najplemenitije vrline Sarajlije i Bosanca. Tim povodom se osvrnuo i na politiku SDA prema Srbima i odnos ove stranke prema srpskim političkim kadrovima u Sarajevu.
„Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa, koja postaje sve određenija i angažiranija kako kopni utjecaj Mladena Ivanića, platile su na prošlim izborima paprenu cijenu, ne samo izbornim prevarama u kojim je saučestvovao i CIK, nego i zbog ne baš uvijek kritičkog i politički pragmatičnog držanja leđa Izetbegoviću i njegovoj SDA. Teško je, katkad i nemoguće zatrpavati rupe, provalije koje je u političkom, sigurnosnom, kriminalnom miljeu iskopala Izetbegovićeva ratna i poratna bratija.
Dragan Mektić se tokom četiri godina mandata nije bavio ničim u mjeri u kojoj je bio angažiran na saniranju užasnih posljedica koketiranja bošnjačkog političkog i vjerskog vrha sa najekstremnijim i najrazornijim terorističkim pokretima ovog milenija, od Sirije do Libije. Mirko Šarović, sa pozicije ministra trgovine morao je spašavati obraz države i njenih institucija kojeg su kontinuirano urušavali kućni i stranački mesari Izetbegovićevih. Pored svega ostalog, Stranka demokratske akcije, ako ozbiljno ne uzimamo kongresne deklaracije, i javne proklamacije, je zadnjih godina pozicionirana kao dubinski klero-nacionalistička, a u bitnim elementima šovinistička politička formacija. Njen lider i prva hanuma do njega, himeru o multietničnoj stranci svode na “kvote” Srba, Hrvata i ostalih, dakle na tehničko-dekorativnu ravan, kao da se radi o izvoznim kvotama junećeg mesa koje se liferuju u Tursku, a ne o živim, samosvojnim, odraslim ljudima sa kojim dijele politički prostor i socijalni ambijent.
Najgnusniji izljevi srbofobije, koji se graniče sa krivičnim djelom širenja rasizma, posljednjih godina dolaze iz neposrednog Izetbegovićevog okruženja. Zadnji je u javnosti “bljesnuo” dosada neafirmisani, prikriveni šovinista Elvis Kondžić (godinama je zobao platu i druge privilegije radeći u njemačkoj Fondaciji “Konrad Adenauer”), koji je jednog od najčasnijih ljudi u politici općenito, Igora Stojanovića (SDP) nazvao opasnijim i podmuklijim od Milorada Dodika. Nije to, eksces, izuzetak, to je pravilo kod ljudi koji okružuju, savjetuju, logisticiraju Izetbegovića. Dženan Selimbegović, nekadašnji savjetnik, a danas dobro ušuškani i uhljebljeni činovnik u Predsjedništvu BiH kvalificirajući Vojislava Kecmanovića (antifašistu, vijećnika ZAVNOBIH-a) kao “pripadnika genocidnog naroda” tu je šovinističku farsu normirao, pa je kao svoju koriste razni šoveni, nacionalisti i mizogini branitelji poput još jednog Izetbegovićevog ratnog druga genarala Ismeta Hadžića Mutevelije, ili maloljetnog delinkventa i prodornog grla sa ranča Izetbegović, Harisa Zahiragića. Tako su u nepreglednu kolonu pripadnika genocidnog naroda, po medijima koje klika stranih plaćenik uskoro svrstani Dragan Bursać, Svetlana Cenić, Nenad Veličković, Žarko Papić, Predrag Kojović…“, napisao je Avdić.
(TBT)