Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Za ispravno razumijevanje islamskog učenja, prvenstveno njegovih temeljnih izvora: Kur'ana i Sunneta, neophodno je precizno poznavati terminologiju nekih ključnih termina, pojmova i koncepata na kojima se temelji i razvija islamsko učenje u svoj svojoj cjelovitosti, dinamičnosti i raskošnosti. Jedan od pojmova koga susrećemo unutar islamskog učenja i historije muslimanskog mišljenja jeste pojam bid'ata (novotarije), pojam koji, čini se, nije dovoljno jasno objašnjen ili se, pak, pogrešno interpretira, a katkada se pojavljuju i određeni nesporazumi koji su rezultat upravo nedovoljno jasnog, preciznog i sveobuhvatnog objašnjenja ovog pojma. Zato želimo skrenuti pažnju na ovaj nesumnjivo važan pojam u islamu, svakako i u islamskoj teoriji i praksi kod svih muslimanskih naroda, s ciljem da pokušamo dati jedno jasno i konzistentno objašnjenje ovoga pojma, prije svega njegovu definiciju, njegovo spominjanje u osnovnim izvorima islama, zatim vrste bid'ata te primjere bid'a hasene (pohvaljene, lijepe novotarije) i bid'a sejji'e (pokuđene novotarije), naslanjajući se na stavove i mišljenja istaknutih autoriteta i učenjaka našeg ummeta.
Leksička i terminološka definicija bid'ata
Leksički gledano, riječ bid'at u arapskome jeziku označava nastanak ili pojavljivanje nečega što prije nije postojalo, bilo to u sferi materijanog ili duhovnog poretka stvari. Zato se pojam bid'at u bosanskome prevodi kao novotarija, tj. novina, novitet, nešto novo, nešto što prije nije postojalo. Ovo je, dakle, osnovno ili leksičko značenje riječi bid'at.
Postoji više terminoloških definicija pojma bid'ata u islamu koje se, zapravo, slažu u tome da je bid'at svaka novina koja nema svoje uporište i osnovu u Kur'anu i Sunnetu. Ovo bi bila jedna opće prihvaćena definicija kod muslimanskih učenjaka. Upravo je zbog toga, smatramo, u historiji muslimana pa sve do danas, riječ bid'at dominantno zadržala negativnu konotaciju ili negativno značenje u smislu da je to nešto neutemeljeno, loše i, kao takvo, zabranjeno. No, vidjet ćemo da ne mora uvijek biti tako!
Na primjer, imam-i Sujuti za bid'at (novotariju) kaže da je to ‘’izraz za radnju koja je oprečna Šeri'atu, odn. koja je u konfrontaciji sa njim. Postoje, pak, i novìne koje nisu u konfrontaciji sa Šeri'atom i u takvim novìnama naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju Uzvišenom Allahu (kurubat), i u pravu su” (Odgovori: izbor fetvi, 5)
Imam Ebu Hamid Gazali o pojmu bid'ata kaže slijedeće: ”Nije sve ono što se pojavi kao novina zabranjeno. Zapravo, zabranjena je ona novotarija koja se suprotstavlja ustanovljenom sunnetu” (Ihja’, 2/428).
Imam Ibn Redžeb el-Hanbeli veli da se pod pojmom bid'ata ”misli na novìnu koja nema osnovu u Šeri'atu koja bi jē dokazala, a ono, pak, što ima osnovu u Šeri'atu, to nije bid'at iako se jezički tako kaže” (Džami'u l-‘ulum ve l-hikem, 223).
Bid'at u Kur'anu
Riječ bid'at navodi se i u Kur'anu, odn. navode se ove izvedene forme: ibtede'ūhā (el-Hadid, 27), bid'an (el-Ahqaf, 9) i Bedi’ (el-Bekare, 117 i el-En'am, 101). U suri el-Hadid spomenutim glagolom označava se to da su sljedbenici ranijih vjerovjesnika, a.s., uveli jednu novotariju (ibtede'ūhā) – monaštvo koje Uzvišeni Allah njima nije propisao (ma ketebna ‘alejhim). Ovdje imamo podudaranje leksičkog i lingvističkog nivoa značenja riječi bid'at, tj. novotariju u pravom simslu te riječi, leksičkom i terminološkom. U suri el-Ahkaf (9) riječ bid'at upotrebljava se u značenju da poslanje/poslanstvo Muhammeda, a.s., nije nešto novo (bid'an) u odnosu na vjerovjesnike prije njega: Ja nisam prvi (bid'an) poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i ja sam samo opominjatelj otvoreni! U surama el-Bekare i el-En'am pojavljuje se ime El-Bedi’, tj. ime Uzvišenog Allaha. Ragib Isfahani, objašnjavajući riječ El-Bedi’, kaže da, kada se njome opisuje Uzvišeni Allah, onda ona ima značenje stvaranja nečega bez sredstva, materije, vremena i prostora, što jedino priliči Uzvišenom Allahu (Mufredatu elfazi l-Kur'an, 48).
Bid'at u Hadisu
Riječ bid'at u hadiskom tekstovima pojavljuje se definitivno kao riječ koja obuhvata dobro i loše te se iz konteksta mora izvesti zaključak o kojoj se odrednici radi. U hadisima se upozorova na bid'at koji je u suprotnosti sa Šeri'atom, npr.: ”Ko u našu stvar (vjeru) unese ono što joj ne pripada, to se odbija” (Buhari, 2697). Ovaj i drugi hadisi slični ovome jesu, zapravo, temeljna pravila za određivanje statusa novìne, tj. da li se određena novìna (bid'at) suprotstavlja Šeri'atu (Kur'anu i Sunnetu) pa se odbacije, ili se, pak, ne suprotstvalja, pa se, kao takva, prihvata.
Hadis koji se često citira kada se raspravlja o pojmu bid'ata jeste onaj koga prenosi imam-i Muslim (1955) od Džabira ibn Abdullaha: ”Zaista, najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa – uputa Muhammedova. Najveće zlo su novotarije (muhdesat), a svaka novìna/novotarija je zabluda (ve kullu bid'atin dalale)!” Ove posljednje riječi u ovom hadisu imam-i Nevevi, čuveni komentator Muslimove zbirke hadisa, komentira ovako:
”Ovdje se radi o općem izrazu koji se nadalje precizira (‘am mahsus), a misli se na to da su većina novotarija zablude, a ne sve’‘. Potom ovaj alim navodi da bid'at može biti vadžib, mendub, haram, mekruh i mubah i navodi primjere za te pravne kvalifikacije te nastavlja: ”Znaj da su izrazi u ovom hadisu općeniti i zahtijevaju da se preciziraju, kao što je to slučaj i sa njemu sličnim hadisima. Ono što potvrđuje naše stanovište jesu riječi Omera b. el-Hattaba koji je za teravih-namaz rekao: ‘Divne li novìne!’ Riječi kullu bid'atin (svaka novìna/novotarija) ne sprečavaju da se shvate u općem značenju koje se specificira, iako se navodi riječ kullu (svaka) u smislu potvrđivanja. Dakle, uprkos tome, specifikacija se podrazumijeva kao i u ajetu (el-Ahkaf, 25): tudemmiru kulle šej'in /…(vjetar) koji sve ruši” (Šerhu Sahih-i Muslim, 6/154).
Prema tome, ovaj hadis ne podrazumijeva značenje da je apsolutno i apriori svaka novìna zabluda, ”već se odnosi na pojavu koja poništava objavljenu odredbu i propis ili navedeno eventualno modifikuje na način koji je neprihvatljiv s obzirom da nema svoje utemeljenje u Kur'anu i Sunnetu”. Ono što dodatno potvrđuje ovo mišljenje jeste i drugi dobro poznati hadis koji glasi: ”Onaj ko uvede lijep običaj (sunne hasene) u islam pa se on bude prakticirao poslije njega imat će nagradu kao svi oni koji po njemu budu postupali, a njima se nagrada ništa neće umanjiti. A onaj ko uvede loš običaj (sunne sejji'e) pa se on bude prakticirao nakon njega imat će grijeh svih onih koji po njemu budu postupali, a da se grijesi njihovi neće umanjiti” (Muslim: 4830).
Nastavit će se.
(TBT)