Zastupnica Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH, vijećnica iste stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo i predsjednice Kadrovske komisije Naše stranke Amela Kuskunović dala je komentar na Facebooku povodom promjena u sarajevskoj kantonalnoj izvršnoj vlasti. Ona je napala stav Senada Pećanina da je bolje imati u Predsjedništvu BiH Željka Komšića nego Dragana Čovića, kako je napisala, da se radi o “seljačko papanskom šatro patriotizmu kojeg su arlaukali na sve strane suljagići, pećanini, bajrovići, jovanovići, ostali domoljubci za rad svojih interesa”.
„Navikao sam na različite vrste najnižih udaraca koje političari zadaju kritičarima svoje pohlepe, kriminala, nekompetentnosti, sujete… „, odgovorio joj je Senad Pećanin. „Suočavao sam se i sa razrađenim planovima moje likvidacije od strane vjerskih fanatika (koju su stranci osujetili) i od strane zbratimljenih bošnjačkih i srpskih gangstera, i sa bombom bačenom pred redakciju i sa pištoljem na mojoj glavi, i sa sramnim sudskim postupcima, i sa najprimitivnijim uvredama i lažima protiv mene i moje porodice, i sa prijetnjama i sa poreskim odmazdama… Ali ništa me nije pogodilo kao saznanje da o istim metodama razmišljaju, a neke i praktikuju, i lideri Naše stranke. Politička ćurka nije svjesna, naravno, šta o sebi i svojoj stranci otkriva kada na Facebooku napiše: “Utjerivanje straha tim nazovi medijima, čije ime neću ni da napišem, to je zadaća.” Priznajem, meni je politička ćurka, koja je tek osvojila grame vlasti, već utjerala strah i pri samoj pomisli šta bi ona, Kojović, Ćudićka… radili kada bi imali tone vlasti koju Izetbegovići imaju već 30 godina u ovoj zemlji…
No, da ne bih bio pogrešno shvaćen: nisam ni ja u čitavoj priči nevin, nije ni moje maslo za ramazana. Kad sam još 2007. godine vidio u kakav ambis kriminala, pohlepe i samoljublja Zlatko Lagumdžija vodi i SDP i Bosnu i Hercegovinu, odlučio sam da napravim stranku kakva je mogla biti SDP da nije bilo Lagumdžije. Prvo sam u Tavoli satima slamao otpor Dine Mustafića da se politički angažuje i to kroz partiju koju ćemo sami formirati, a onda smo naredne večeri, u Dininom stanu, uz flašu lošeg talijanskog vina, ubijedili i Danisa Tanovića. Tako je začeta, skoro bezgrešno, stranka kojom se danas šepuri politička ćurka. Pravljenje stranke koštalo me i energije i vremena i živaca i para. Tek kad smo sve dogovorili, ali je već bilo kasno za njihovo odustajanje, Dino i Danis su skontali da sam ih zeznuo, da ja ne ulazim u stranku. Ostali su osnivački papiri koje smo napravili, sa vizijama društva i države kakvim bi Bosna i Hercegovina mogla postati. Ali, zahvaljujući liderima poput Kojovića i Sabine Ćudić, danas u stranci nema ni Dine Mustafića, ni Denisa Gratza, ni Albina Zuhrića, ni Bojana Bajića, ni Fadila Šere, ni Sanje Lazar, ni Rade Šukare… Ali, zato su ostali politička ćurka i njeni šefovi, koji će od Naše stranke napraviti još jedan Lagumdžijin SDP, kao trajni simbol ovdašnje oholosti, sujete i pohlepe”, navodi Pećanin u svom komentaru.
(TBT)