Piše: James B. Foley, thebosniatimes.ba
Prošle sedmice Amerikanci su proslavili Dan zahvalnosti, omiljeni nacionalni blagdan. Oko puno toga ove 2019. trebamo biti zahvalni. Naša zemlja, kako se čini, uživa u razdoblju mira i prosperiteta. A onda opet, što je čudno, snažno se osjeća nesigurnost. U okolnostima mira i obilja svaki bi američki šef države razvaljivao na ljestvicama popularnosti, ali politiku Donalda Trumpa ne odobrava više od polovine biračkog tijela.
Tako neomiljeni predsjednik trebao bi padati u ambis izbornog poraza, ali Trump ima odlične šanse za novi mandat. Ništa od ovoga nema smisla. Racionalna analiza pokazala bi da se spomenuti osjećaj nesigurnosti povezuje s najavljenom recesijom koja će nas pogoditi prije ili kasnije.
Ali vjerujem da je takva atmosfera, prije svega, uzrokovana dubokom podjelom američkog društva. Oštra je podjela između ruralne i urbane Amerike, između bijele Amerike i one svih drugih boja (ta će populacija uskoro biti većinska u SAD-u), fakultetski obrazovanih i onih bez prestižnih univerzitetskih diploma, religioznih i sekularnih, konzervativnih i liberalnih. Podrška ili protivljenje Donaldu Trumpu veže se uz takve linije podjela.
U tom smislu, najvažnija nacionalna vijest mogla bi biti kratka hospitalizacija sutkinje Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg. Uvažena sutkinja je cijenjena liberalka, imenovana još 1993., tokom mandata Billa Clintona. Navršila je 86 godina te se bori s rakom pluća i gušterače. Čak i oni demokrati koji površno doživljavaju vjeru u Boga, na koljenima mole za zdravlje i dugi život sutkinje Ginsburg. Ne daj Bože da se otvori mogućnost za još jedno Trumpovo imenovanje u Vrhovnom sudu prije kraja sadašnjeg mandata u Bijeloj kući.
Na vagi je, dakle, osjetljivo i prevažno pitanje u američkoj politici: pravo na pobačaj. Vrhovni sud je utvrdio 1973. kako je pravo na pobačaj ustavno pravo. Od tog dana konzervativci čine sve kako bi doveli do promjene takve odluke.
Eventualna promjena liberalne sutkinje s kandidatom iz republikanskog političkog miljea vjerovatno bi postavila smjer za izmjenu presude iz 1973. Pobačaj ne bi bio ukinut u cijelom SAD-u, ali bi bio ograničen samo za one savezne države u kojima za njega postoji većinska podrška.
Trump vjerovatno ne bi ni postao predsjednik SAD-a da nije bilo spora oko pitanja pobačaja. Kao javna osoba, Trump je oduvijek zagovarao pravo žene na pobačaj. Ipak, kad je krenuo po republikansku podršku za predsjedničku kandidaturu, ne samo da je stao na stranu protivnika pobačaja, nego se obvezao da će, za kandidate za suce Vrhovnog suda, predložiti baš one koje odobravaju konzervativne lobističke skupine.
Baš zbog takve platforme evangelistički kršćani podržali su Trumpa unatoč njegovoj reputaciji sladostrasnika i jasnom nedostatku religioznih uvjerenja. Evangelički glasnogovornici, pak, otišli su tako daleko u opisima Trumpa kao “izabranog sina”, povezujući ga sa starozavjetnim vladarima odabranima od Boga da vode naciju u pravom smjeru.
Katolička crkva u Americi ne prihvaća takva tumačenja, ali njezin značajan dio podržava Trumpa oko pitanja pobačaja. U mojoj župi, nedaleko od Washingtona D.C., vjernici su upozoreni da glasajući za Hillary Clinton na izborima 2016. riskiraju vječno prokletstvo.
Predsjednikova stajališta o mnogim pitanjima, pa i njegovo osobno ponašanje predstavlja flagrantno kršenje crkvenih normi. Ali za brojne katolike, kao i evangeličke protestante, abortus je ključan kad formiraju osobne preference za glasovanje. Demokratska stranaka je posljednjih godina još više naglasila ovo pitanje sustavnim suprotstavljanjem bilo kojem ograničenju prava na pobačaj.
U svemu ovome jasna je poenta kako se politička polarizacija u SAD-u temelji na emocionalnim pitanjima povezanim s vrijednostima i identitetima otpornima na promjenu. Trumpa, pogotovo ona ruralna i bjelačka Amerika, doživljavaju kao sirovog, ali neustrašivog branitelja granica SAD-a, radnih mjesta i tradicionalnih vrijednosti koje su ugrožene od sila sekularizacije i globalizacije.
Za onu, “drugu” Ameriku, Trump je prijetnja demokratskim uzusima i uljuđenosti, pravima manjina i socijalnoj pravdi u društvu prožetom dubokom etničkom raznolikošću. Netko bi mogao pomisliti da bi Amerika u ovakvim okolnostima mogla imati koristi od političkog lidera koji ujedinjuje, ali trenutna priroda američke politike je takva da će bilo koji kandidat, s one druge strane, biti doživljen kao prijetnja dobrobiti nacije i njihovu načinu života.
Posljedice polarizacije mogu se jasno prepoznati i u drugom bitnom političkom događaju sedmice: objavljenim anketama koje pokazuju da optužujući iskazi o predsjedniku Trumpu iz procedure opoziva ne ugrožavaju njegov rejting. Sad se čini mogućim zaključak kako će Senat, pod kontrolom Republikanaca, taman negdje u januaru 2020., uoči predizbora u Iowi, osloboditi Trumpa i odbaciti zahtjev za opozivom.
Strani čitatelji (dakle, i vi iz Hrvatske) ne trebaju očekivati da će vanjska politika imati neku značajnu ulogu u izborima 2020. godine. Trumpova sljedba u Americi voli njegov stil žestokog momka koji gura na svjetskoj sceni. Isto kao i kući. Ali u stvarnosti, Trump se jako trudi izbjeći konflikt jer time pokazuje da želi smanjiti američku angažiranost u Afganistanu i Bliskom (Srednjem) istoku.
Izazov mu predstavlja činjenica da pritisak na iranski režim vrlo dobro, čak predobro, funkcionira. Određeni problem predstavlja situacija u kojoj bi režim mogao uvesti drastične mjere protiv prosvjednika.
I Trumpove tvrdnje da je pacificirao Sjevernu Koreju mogle bi se rasplinuti ako Pjongjang obnovi nuklearne testove i lansiranje projektila. Nastavak razdoblja mira i obilja iz 2019. godine bit će ključni za njegove izborne izglede 2020. godine.
(TBT, Jutarnji.hr)
