Sva pitanja i očekivanja, kao i
sve nejasnoće vezane uz dolazak Pape Franja u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu
mogla su se sažeti u pitanje – kome papa dolazi i šta njegov dolazak donosi.
Piše: Metodi Metodijev, thebosniatimes.ba
Dana 06.6.2015. godine u Sarajevo stiže papa Franjo u jednodnevnu posjetu u BiH. Ovo je treća posjeta poglavara
Rimokatoličke crkve i državnog vođe Vatikana u Bosni i Hercegovini poslije
posjete blaženog Ivana Pavla II 1997. i 2003. godine.
Sva pitanja i očekivanja, kao i sve nejasnoće vezane uz dolazak pape
Franje u Sarajevo i u Bosnu i Hercegovinu mogla su se sažeti u pitanje: kome
papa dolazi i šta njegov dolazak donosi? Na ovo pitanje bilo je i biće mnogo različitih
odgovora i naravno špekulacija.
Papa dolazi
siromašnima
Pozitivci
po tom pitanju zastupaju mišljenje da dolazak pape Franje u Sarajevo pokazuje
ekumenizam i dijalog. To su bitne kategorije našeg svijeta, a ako to ne uspije
u BiH, gdje su izmiješani pravoslavci, muslimani i katolici, onda vjerovatno
neće nigdje uspjeti. Osim toga se mora dodati i još uvijek postojeća podjela
bosanskohercegovačkog društva kao rezultat rata u zemlji. Realna činjenica je
da su sva tri naroda do velike mjere još uvijek začahurena i kontakti na
svakodnevnom nivou su rijetki i oprezni. Rat je srušio i međureligijske odnose.
U svakom slučaju papa Franjo će uputiti poruku da je od izuzetne važnosti za
sva tri naroda u BiH da nastave da žive u miru. Mir nije sve, ali bez mira sve
je ništa. Ipak, kada se sve uzme u obzir, u Bosni ima dosta napretka i dosta
dijaloga.
Umjereni
optimisti zastupaju tezu da je uloga vjerskih velikodostojnika važna, ali
nažalost nije ključna. Najbitnija je uloga domaćih političara, jer oni imaju u
rukama sve mehanizme, vojsku, policiju, novac i medije. Ali svako je na neki
način odgovoran. Prije svega, u svojoj porodici, u svom susjedstvu, kako bi
situacija bila bolja i ne bi se desile etničke i religijske tenzije.
Pesimisti
su već naznačili da će papina posjeta uznemiriti BiH. Katolički biskupi papu
Franju trebaju dočekati u navedeni dan i kazati mu kakvo je stanje u zemlji,
posebno kada je riječ o siromaštvu u Crkvi i odnosu crkvenih ljudi prema
siromašnima. A on će, bez dvojbe, već dobro upoznat s njihovom svesrdnom
zauzetošću oko povrata već ranije oduzete crkvene imovine i već ustaljenim i
dobro njegovanim skladnim odnosima ”trona i oltara“ i izvježbanim koketiranjem
s nacionalnim vođama, zacijelo zatražiti i vidljive znakove siromašne crkve. A
to će tražiti jer zna da su u Bosni i Hercegovini dvije stvari nespojive:
bosanskohercegovački katolički biskupi i siromaštvo.
No,
čini se da će Papa od njih tražiti nešto još i više od toga. Tražit će sve ono
što je već naznačeno u njegovoj objavi posjeta Sarajevu. A riječ je o
sljedećem:
Papa želi i hoće da njegov pohod i
njegova posjeta budu pohod i posjeta ”dragim ljudima“, jer on tim pohodom želi
dati ”ohrabrenje za vjernike katolike“ koji su brojčana, ali ne i identitetski
zanemarljiva manjina u toj zemlji. Nema sumnje da je to sasvim jasna poruka
upućena najprije nekim katoličkim svećenicima da prestanu koketirati s
hrvatskim političkim elitama koje svojim omalovažavajućim odnosom prema Bosni i
Hercegovini, domovini i hrvatskoga (najvećim dijelom katoličkog) naroda, već
više od dva desetljeća uvjeravaju vjernike katolike da Bosna i Hercegovina nije
njihova, nego tuđa – muslimanska, turska, srpska zemlja, da je to zemlja u
kojoj Hrvati nisu konstitutivni na cijelome području države.
Međureligijski
dijalog
Generalno,
jedno je sasvim jasno: ljudi iz Bosne i Hercegovine – katolici, muslimani,
pravoslavci, židovi, Romi, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, kao i oni koji ne pripadaju
ni jednoj konfesiji ili koji su ateisti – u svojoj već poslovičnoj neimaštini
naučili su živjeti jedni s drugima i veoma često su bili ”uvjeravani” i
”uvjereni” da su egzistencijalno ugroženi upravo od svojih komšija. Zbog u
glavnom izvana stvorenih susjedskih neprijatelja, u toj zemlji počinjena su
mnoga zlodjela i zločini. Stoga, papa Franjo gaji nadu da u toj zemlji još uvijek
postoje klice Dobra, da nisu uništene i da ih je potrebno samo aktivirati.
Dakle, najvjerovatnije papa dolazi u Sarajevo imajući na umu nekoliko glavnih
ciljeva: svojim dolaskom želi ohrabriti katoličke vjernike, dajući im do znanja
da misli na njih i da su on i Katolička crkva uz njih; da pokaže da stoji iza
još uvijek krhkog mira i međunarodnih napora za njegovo učvršćivanje kao i
iza još krhkije međureligijske i međunacionale tolerancije koja je ostala kao
posljedica krvavog rata i duboko je ubijeđen da bi on lično kao i njegov posjet
mogli pridonijeti ratom prekinutom međureligijskom dijalogu i međureligijskom
prijateljstvu i vjerskoj toleranciji.
Uglavnom
se može ocijeniti da je papa Franjo svjestan da
njegov jednodnevni posjet negdašnjem tolerantnom Sarajevu – u kojem
su prije posljednjeg rata godinama i godinama mirno živjeli muslimani,
pravoslavci, katolici, jevreji i ateisti – ne može direkno i odjednom
donijeti plodove Dobra, već samo zametke, sjeme ili, kako je sam papa
rekao, „klice Dobra”. Nesumnjivo je da će Papa učiniti sve napore da podstakne
međureligijski dialog na višem i najvišem nivou i dati signal
bosanskohercegovačkim političarima da je krajnje vrijeme da ostave iza svojih
leđa mržnju i rade za dobrobit svog naroda nezavisno od reda i vjerske
pripadnosti.
/The Bosnia Times/