Donosi vam poklone za Dan zaljubljenih i supu kada ste bolesni. Pjeva vam serenade. Još važnije, on vam pomaže zaspati. Umjesto da brojite ovce ili izbjegavate ekran telefona prije nego što pođete u krevet, on će vam ispričati priču i ušuškati vas.
“Dušo, duuuuušo, želim da duboko udahneš i izdahneš“, kaže šapatom na jednom od snimaka nazvanih “Loving Boyfriend Does Your Makeup“.
Njegov YouTube kanal DennisASMR pripada sve popularnijem žanru poznatom kao “A.S.M.R. boyfriend role-play”. On podrazumijeva kombinaciju popularnih tehnika koje ljudima pomažu da osjete “žmarce u mozgu” – manifestacija ASMR-a, odnosno autonomous sensory meridian response – kao odgovor na ponašanje koje se pripisuje dobrim romantičnim partnerima.
“Bazirao sam lik na svojoj majci i načinu na koji bi se ona ophodila prema meni”, kaže Owen. “Donese mi sok, krekere, ali sam to prebacio u model dečka i učinio sve slađim.”
Prema istraživanju ASMR eksperta i profesora fiziologije na Univerzitetu Shenandoah u Virginiji Craiga Richarda, oblasti u mozgu koje se aktiviraju pažnjom koju implicira ASMR video su one koje se aktiviraju kada u stvarnom životu iskusimo nježnost i brigu, naročito emocionalna uzbuđenost i nagrađivanje. “Nekoga ko se pretvara da brine o nama mozak registrira kao nekoga ko stvarno mari za nas”, objašnjava Richard.
Ipak, mnogi nisu uvjereni da bi ASMR tehnika mogla donijeti dobro svima.
“Ovakav role-play koristi se kako bi se steklo razumijevanje o tome šta je normativno, a tinejdžeri ga koriste na autentične načine”, ističe Caroline Flak, klinički psiholog sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Stanford u Kaliforniji. “Ovdje je riječ o obrascu koji se servira posmatračima i u tome je problem.”
Ona konkretno govori o Owenovom videu “Jealous Boyfriend Roleplay (Sleep Inducing)”.
Dr Caroline Flak smatra da “Ljubomorni dečko” ne samo da podriva društvene norme koje podrazumijeva ASMR već je i problematičan na drugoj ravni. Komentari ispod klipa govore u prilog tome.
“Wow, zapravo sam se u isto vrijeme osjetila uznemirenom i krivom. A ne bi trebalo da se tako osjećam. Ništa nisam uradila”, napisala je jedna korisnica.
“Nisam mogla zaspati jer sam se previše unijela u dramu”, napisala je druga.
Caroline Flak navodi da je “subliminalna poruka ovih klipova da je gledaocu potreban neko ko će o njemu brinuti kako bi zaspao, a to je postavka sa kojom se pokušavamo boriti u oblasti mentalnog zdravlja”.
“Vjerovanje u nju ometa sposobnost da sami vodite računa o sebi”, ističe ona, a tu je i pitanje ekrana pred spavanje.
“Istraživanja pokazuju da plava svetlost koju ekrani emitirju smanjuje proizvodnju melatonina u mozgu”, kaže Whitney Roban, specijalista za san iz New Yorka. “Zato, ako gledate klipove u krevetu, šaljete mozgu i tijelu signal da ostanu budni.”
Interaktivni karakter ovih klipova, ističe Whitney Roban, također se protivi osnovnim pravilima higijene sna. “Moja prva linija odbrane od nesanice bila bi da ne nađem dečka”, kaže ona.
Ili virtuelnog dečka. Dr Caroline Flak upozorava da ovakvi klipovi ne bi smjeli predstavljati supstitut za interakcije u stvarnom svijetu.
“Ako gledate u nečije oči, možete se povezati sa njim, čak i ako je između vas ekran”, dodaje ona.
Na kraju klipa “Boyfriend Tucks You in at Night”, Owen gleda direktno u kameru. On lupka prstima po povezu knjige i pita: “Da li je ovo pomoglo? Da li se osjećaš opuštenije? Možemo se dopisivati ako i dalje ne možeš zaspati, ali mislim da ćeš biti dobro.”
(TBT, NYT)