Piše: Yasin Alktay, thebosniatimes.ba
Tri su važna koraka u politici američkog predsjednika Donalda Trumpa na Bliskom istoku, koje je, čini se, teško kombinirati. Svaki od tih koraka uključuje aspekte koji se odnose na Tursku, ali i na Izrael.
U kontekstu oprečnosti ovih američkih koraka i planova na Bliskom istoku, može se reći kako je potrebno preoblikovati – iznova i s drugačijim čitanjem – čitav pristup međunarodnim odnosima kroz prizmu američkih planova na Bliskom istoku.
Kao prvo, ako krenemo od kraja, procjenjuje se da je Trumpova politika u Siriji, koja je u posljednje vrijeme kritizirana zbog previše ustupaka Turskoj, posebno upropastila planove Izraela koji traju već za 60 godina i za koje se očekivalo da će ostaviti traga u budućnosti.
Drugo, dobro poznati “dogovor stoljeća”, odnosno plan za normalizaciju odnosa između Izraela i zemalja Bliskog istoka i provođenje plana priznavanja Jerusalema kao glavnog grada Izraela. Zapravo, prvi korak koji je napravljen u skladu s tom odlukom bilo je američko proglašavanje Jerusalema glavnim gradom Izraela.
Zapravo, ni Izrael nije očekivao da će toliko dobiti. Trump je učinio korak koji se nijedan američki predsjednik nije usudio napraviti kada je iznenada i bez upozorenja donio odluku da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela. Takav potez je oduševio Izrael, ali i izazvao bijes arapskih građana koji su izašli na ulice.
Iako još uvijek nije jasno do kojih bi sve koraka moglo doći, s obzirom na trenutnu situaciju možemo se nadati tome da arapske zemlje nisu prihvatile ovaj plan. Sastanak arapskih lidera, koji su se okupili u Bahreinu na inicijativu Jareda Kushnera, doveo je do ozbiljnih podjela i rasprava između njih samih.
Treće, Trumpov treći korak na Bliskom istoku tiče se pružanja ogromne zaštite saudijskom prijestolonasljedniku Mohammedu bin Salmanu u slučaju ubistva Jamala Khashoggija. Ovo pokroviteljstvo može se objasniti kroz otvorenu finansijsku razmjenu između SAD-a i Saudijske Arabije. Međutim, nema sumnje kako sve to ima veze s odanošću zbog podrške koju je prijestolonasljednik – u koordinaciji s Kushnerom – obećao u okviru dogovora stoljeća.
Plan daleko od stvarnosti
Ova američka naknada koju je Trump dao u zamjenu za Bin Salmanovu podršku dogovoru stoljeća postala je predmet kritika čak i jevrejskih lobija u američkoj javnosti.
Sve u svemu, ova tri Trumpova stava u vanjskoj politici daleko su od toga da učine Izrael zadovoljnim. Trumpovi nedavni koraci vezano za Siriju, u koordinaciji s Turskom, odjednom su poništili sve prethodne korake. S druge strane, stvari se ne odvijaju onako kako je planirano i kako se željelo vezano za dogovor stoljeća.
Ne ostvaruju se obećanja arapskih zemalja o normalizaciji odnosa s Izraelom u ime Arapa, dok izlazak arapskih naroda na ulice u znak protivljenja normalizaciji odnosa s Izraelom, što vide kao “najveću izdaju”, učvršćuju stavove protivljenja takvim obećanjima.
Američki časopis Foreign Policy objavio je u svom izdanju novembar/decembar 2019. članak Martina Indyka, bivšeg američkog ambasadora u Izraelu i autora knjige Henry Kissinger i umjetnost bliskoistočnog dogovora, pod nazivom Zašto Trumpov plan za Bliski istok ne može funkcionirati?.
Indyk u ovom članku pruža važne podatke o pozadini “dogovora stoljeća” koji je učinio Trumpa herojem Izraela i židovskog cionističkog lobija, istovremeno objašnjavajući da je plan daleko od stvarnosti i da nema šanse za realizaciju na terenu. Kako Indyk kaže u ovom članku, plan se zasniva na sporazumu između Kushnera (Trumpov zet) i Mohammeda bin Salmana (prijestolonasljednik Saudijske Arabije).
Iako je Bin Salman velikodušno obećao da će podržati ovaj plan do kraja, vremenom je postalo jasno da on nema dovoljno snage da pruži podršku koju je obećao. Bin Salman je obećao Kushneru da će Saudijska Arabija šutjeti na Trumpovu odluku da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela i da će glasovi koji se mogu pojaviti na arapskim ulicama utihnuti za manje od tri mjeseca od objavljivanja odluke.
Također je obećao 2017. godine da će uvjeriti palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa da sjedne za pregovarački sto pod uvjetima koje Trump želi, ponudivši Abbasu mito od 10 milijardi dolara, što nije urodilo plodom jer je Abbas odbio prihvatiti takvu ponudu.
Međutim, ovakva računica Bin Salmana, koju je napravio na osnovu pretpostavke da će primanje mita biti efikasnije u uvjeravanju Palestinaca i naroda Bliskog istoka od tiranije, doživjela je fijasko jer je zanemario senzibilitet Palestinaca prema Jerusalemu i njihovoj kulturi otpora.
Pusta želja
Sada su Sjedinjene Američke Države dovedene u neugodnu poziciju zbog oslanjanja na Bin Salmana u upravljanju njihovim planovima na Bliskom istoku.
Njegovo podmićivanje ne samo da nije uspjelo prevariti Palestince, već se pokazalo katastrofalnim i kao ključ za otvaranje vrata Jerusalema kada je riječ o jordanskom kralju Abdulahu II.
Čak ni prijetnje prekidom američke pomoći koja se daje svake godine nisu uspjele uvjeriti jordanskog kralja da se pridruži “dogovoru stoljeća”.
Naravno, stvar koju Bin Salman nije uspio predvidjeti, što je Trumpa dovelo u zabludu, jeste to da je njegov vlastiti otac, kralj Saudijske Arabije Salman bin Abdulaziz, odlučno odbacio ovaj plan.
Prema bivšem američkom ambasadoru Indyku, to je zapravo bilo nešto što se nije moglo izračunati. Uprkos dobrim odnosima između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država, očekivanje da će se saudijski kralj odjednom u potpunosti odreći Jerusalema i Palestinaca moglo je biti tek pusta želja.
Kakva će se politička karta Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku pojaviti kroz sve te političke linije? Na kakve se preporuke oslanjala supersila poput Sjedinjenih Američkih Država pa da se izloži takvom amaterskom neredu u vanjskoj politici?
(TBT, Al Jazeera)
