Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ne znam šta bi rekao Alija Izetbegović o francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu, ali znam da je rekao da nije u Francuskoj bio François Mitterrand na vlasti i Slobodan Milošević u Srbiji, agresija na Bosnu i Hercegovinu se ne bi desila. Dakle, dovoljno je bilo da u Evropi i na Balkanu bude po jedan takav loš tip i da se ponovi zlo koji svakim danom sve više iščekujemo i od koga strahujemo.
No, tek nakon što je objavljen cjeloviti transkript intervjua, izašao je na vidjelo dio u kojem Macron govori o Zapadnom Balkanu gdje kaže: “Ako ste zabrinut zbog regije, prvo pitanje nije Makedonija niti Albanija. To je Bosna i Hercegovina. Tempirana bomba koja otkucava pokraj Hrvatske i koja se suočava s problemom džihadista koji se vraćaju je Bosna i Hercegovina”.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina “suočava se s problemom džihadista povratnika”. Sa takvom izjavom, mladi predsjednik, potvrđuje staru politiku okupatora, ignorirajući tri pitanja koja potvrđuju, da je prava bomba u njegovoj avliji koja će odjeknuti ne samo u Europi, već i u 14 afričkih zemalja.
Prvo pitanje – Francuski džihadisti
Prema istraživanjima Međunarodnog antiterorističkog centra u Hagu, Francuzi predstavljaju najveći broj “stranih boraca” iz evropskih zemalja među džihadistima u Siriji.
U studiji, koju je objavio Evropski centar za kontraterorizam i obavještajne studije:-
4.294 Evropljanina otputovalo je da se bori u Siriji, od kojih 30% se vratilo u Evropu, a 14% potvrđeno je da su ubijeni. Od istog broja, oko 17% su žene, dok je 23% prešlo na Islam, navodi se u studiji. Većina dolazi iz urbanih područja ili manjih evropskih gradova.
Raspadom ISIL-a, pojavio se problem kako strane borce, evropskog porijekla, vratiti u njihove zemlje, posebno Francuze.
Bivši Generalni direktor interne sigurnosti u Francuskoj, Patrick Calvar, izjavio je za Agenciju France Press, da su se „sredinom maja 2016. godine, iz Sirije i Iraka, u Francusku vratile 244 osobe“.
Pariz sada strahuje od ovih povratnika, ali uprkos tom strahu, ranije je dozvolio da se jedan kao Kevin Giavarche (23g), član terorističke grupe, “Islamske države”, vrati u Francusku sa svoje četiri žene i šestero djece.
Uprkos ogromnim naporima Francuske u borbi protiv terorizma, prema izvještaju agencije “Sputnjik” od kraja 2016.god. Francuska je bila podvrgnuta talasu terorističkih operacija.
Drugo pitanje – Da li Francuska finansira terorizma?
Nemojte se iznenaditi potvrdnim odgovorom! U četvrtak, 7.11.2019. godine francuski službeni kanal, France 24, objavio je da je francuski sud odbacio “optužbe za saučesništvo u zločinima protiv čovječnosti u Siriji, a protiv firme La Farge-a, pri tome zadržavajući optužbe za financiranje terorizma i ugrožavanje života bivših tvorničkih radnika u Siriji”.
Kakva je to priča o La Farge-u? U junu 2016. godine, francuski list, Le Monde, otkriva da je francusko-švicarska grupa za proizvodnju cementa (La Farge-Holcim) pokušala 2013. i 2014. godine, kako bi njihova tvornica opstala sa radom u Siriji “pod svaku cijenu”, sklopila dogovor sa različitim naoružanim militantnim grupama u Siriji.
Početkom 2017. godine., Le Monde objavljuje da je La Farge doprinio finansiranju “Islamske države” između 2013. i 2014. godine.
Sredinom 2018. Godine nevladine organizacije podnijele su tužbu protiv kompanije, tvrdeći da je tvornica La Farge Cement u Siriji, između 2013. i 2014. godine, oružanim skupinama, uključujući terorističku organizaciju “Islamske države”, platila oko 13 miliona eura kako bi osigurala nastavak rada fabrike u Siriji, navodi isti izvor. La Farge je negirao bilo kakvu odgovornost.
Jedan od paradoksa dvostrukih standarda zapadne politike je, da se “nježni” predsjednik Macron, plaši povratka “divljačkih džihadista”, dok Francuska ima bataljon koji se zove “Legija stranca” u sklopu francuske vojske.
Ta “Legija stranaca”, od njenog osnutka, 1831.g, postala je utočište za one s ukletom prošlošću. Muškarci s kriminalnim dosijeima, mračnim poslovima ili dezerteri iz matičnih vojski, prihvaćani su u redove Legije, bez ikakvih problema. Tako su “čistili” svoje stare, kriminalne identitete i dobivali potpuno nove, kako je ustvrdio Business Insider.
Treće pitanje – Šta radi Francuska u Africi?
Ovim pitanjem ne izmišljam nikakav naslov radi senzacionalizma, već želim podsjetiti na izjavu Luigia Di Maioa, talijanskog potpredsjednika vlade, koju je dao početkom 2019. godine: “EU bi trebala nametnuti sankcije Francuskoj i svim zemljama koje je oponašaju, u osiromašenoj Africi, koja tjera Afrikance da napuštaju svoje zemlje. Jer bi Afrikanci trebali biti u Africi, a ne na dnu mora.” Ovu izjavu je kasnije pojasnio: “Ako ljudi danas moraju otići, to je zbog toga što zemlje Evrope, posebno Francuska nisu zaustavile kolonizaciju desetina afričkih zemalja.” Čak je napomenuo je spočitavao Francuzima „da nije bilo afričkih zemalja, francuska ekonomija bi bila među 15. svjetskih ekonomija, a ne među šest namoćnijih”.
Luigi de Maio optužio je Pariz za manipuliranje afričkim ekonomijama koristeći francuski franak u kolonijalne svrhe. “Francuska je jedna od onih zemalja koja štampa novac za 14 afričkih zemalja, a što indirektno sprečava ekonomski razvoj tih zemlja i doprinosi činjenici da današnji migranti napuštaju svoje zemlje kako bi se suočili sa smrću ili stigli do mediteranske obale na evropskoj strani Mediterana”, rekao je.
Više nije tajna da se Francuska žestoko bori protiv terorizma, ali ne trebamo zaboraviti da istovremeno podržava diktature, ne zbog sigurnosti i mira, već radi zaštite francuskih interesa i ulaganja. Na primjer; osiguravanje nesmetanog protoka plina iz Alžira i nabavke nigerijskog uranijuma. Niger je na prvom mjestu u Africi po proizvodnji uranijuma, a AREVA je najznačajnija francuska kompanija koja vrši iskopavanja u Nigeru.
– Obala Slonovače “glavni je grad” afričkog franka.
– U Mauritaniji, francuske kompanije imaju najveći udio ulaganja u rudnike željezne rude i energetskih projekata.
– U Egiptu prodaju oružje…
Jedan od ciljeva, pored antiterorističkih aktivnosti, jeste da Francuska nastoji povećati svoj utjecaj u Africi, kako bi zadržala svoje prisustvo tamo, pored novorastućih ekonomskih sila poput Kine, Indije i Brazila, a istovremeno uz “stare sile” Ameriku i Veliku Britaniju.
Sve to se dešava istovremeno sa ekonomskom i socijalnom krizom u Francuskoj, kao rezultat svega toga imamo pojavu “žutih prsluka”. Mladi predsjednik govori o “bosanskoj bombi”, a zaboravlja da su “njegovi preci” prvi napravili “terorističku bombu”, još u vrijeme kolonijalizma.
Kao argument ovoj tvrdnji analitičari se pozivaju na pisanja historičara Vladimira Lutskya, koji je zabilježio svjedočenja onih koji su preživjeli francusku okupaciju Alžira. Oni su tvrdili da su Francuzi odsijecali uši zatvorenicima, otimali su žene i stavljali ih na aukcije kao životinje. Lutsky dodaje da je od 1868. do 1870.g. francuski kolonijalizam doveo do totalne ekonomske katastrofe alžirskog sela.
“Alžirci su preživjeli glad jedući korov, a glad je pratila kolera, koja je ubila desetine hiljada seoskog življa”. Zato se može reći da je prva “bomba” proizvod kolonizacije čija je detonacija proizvela mržnju između Istoka i Zapada, pa bi se i sada moglo reći da je to jedan od uzroka globalnog terorizma. Uključujući, pored džihadista, i pripadnike evropske ekstremne desnice koji bi mogli doći na vlast u Francuskoj, ali i u drugim dijelovima Evrope.
(TBT)
