Njemačka kancelarka Angela Merkel je povodom 30. godišnjice pada Berlinskog zida dala veliki intervju za Spiegel, a ono što možda mnogima nije poznato, Merkel je odrasla iza Željezne zavjese, u Istočnoj Njemačkoj. Kada su je iz Spiegela pitali da pokuša zamisliti da Zid nikada nije pao i da je ostala živjeti u Istočnoj Njemačkoj, što bi danas radila, Merkel je odgovorila:
“Sasvim je jasno da u tom slučaju mi danas ne bismo ovdje sjedili i razgovarali”, rekla je, te nastavila:
“Ako ništa drugo, ostvario bi mi se san. U Istočnoj Njemačkoj žene su išle u mirovinu sa 60 godina, tako da bih ja prije pet godina uzela svoj pasoš i konačno otputovala u Ameriku. Penzionerima je bilo dozvoljeno da putuju izvan Istočne Njemačke, odnosno svima onima koji kao socijalistički radnici više nisu bili potrebni”, opisala je Merkel u par rečenica svoj život iza Željezne zavjese.
DER SPIEGEL: Amerika je bila vaša destinacija iz snova?
Merkel: Naravno. Željela sam da moje prvo duže putovanje bude Amerika, zbog njezine veličine, raznolikosti i kulture. Htjela sam vidjeti Rocky Mountains, voziti se u autu i slušati Brucea Springsteena. To je bio moj san.
DER SPIEGEL: U velikom autu?
Merkel: Ne, draži su mi mali auti, ali svakako bih izabrala nešto bolje od Trabanta.
DER SPIEGEL: U ranijim obljetnicama pada Berlinskog zida govorili ste da se ne možete više baš previše sjetiti svog života u Istočnoj Njemačkoj i perioda između 1989. i 1990. godine. Što to govori o načinu na koji se bivši građani Istočne Njemačke odnose prema svojoj prošlosti?
Merkel: Sjetila bih se nekih stvari, ali bi mi trebalo vremena da razmislim. Ali činjenica je da su se građani Istočne Njemačke vrlo brzo morali naviknuti na jako puno novih stvari nakon pada Zida. Morali smo promijeniti način na koji razmišljamo, a brojne vještine koje smo razvili u Istočnoj Njemačkoj više nisu bile potrebne nakon ujedinjenja Njemačke. Neke stare stvari je novi život naprosto pregazio. Danas, 30 godina kasnije, mnogi ljudi navodno puno razmišljaju o tim stvarima i uspomene na te dane još uvijek žive.
DER SPIEGEL: I sve tih vremena sjećaju drukčije. Neki, čini se, čak i s nostalgijom.
Merkel: Kako ko iz bivše Istočne Njemačke vidi život u njoj puno ovisi o tome gdje smo danas mi koji smo u Istočnoj Njemačkoj živjeli. Ono što je važno kada gledamo život u Istočnoj Njemačkoj postoji jedna stvar koju oni koji su odrasli u Zapadnoj Njemačkoj teško razumiju, a to je da je čak i u diktaturi bilo moguće voditi uspješan život. Da smo imali prijatelje i obitelji s kojima smo slavili rođendane i Božić, pa i dijelili, ali uvijek naravno uz neku dozu opreza prema državi. Međutim, činjenica da smo smjeli putovati samo i isključivo u Mađarsku i Bugarsku, a ne u Ameriku nije odredilo naše živote i opstanak. Taj dio mnogi koji su odrasli u Zapadnoj Njemačkoj ne mogu shvatiti, pa zato oni koji su odrasli u Istočnoj Njemačkoj danas romantiziraju svoju bivšu državu.
Angela Merkel je rođena 1954. godine u Hamburgu, a tri sedmice nakon njezina rođenja njen otac je s cijelom obitelji preselio u Istočnu Njemačku. Njen otac Horst Kasner bio je luteranski pastor, a u DDR se preselio jer tamo želio osnovati jaku protestantsku zajednicu s jakom željom da bude strogo odvojena od države i vodio se za poznatom rečenicom: Caru carevo, Bogu božje.
Tog ljeta kada se dizao Zid 1961. godine, Angela je s roditeljima bila na ljetovanju u Bavarskoj, a s njima je bila i baka koja je živjela u Hamburgu. Na povratku su vidjeli kako vojnici šire bodljikavu žicu i to je bilo bakino zadnje ljetovanje s obitelji. Upravo je to razdvajanje bio ključan razlog kod Merkelice zašto se nikada nije mogla posve identificirati sa životom u Istočnoj Njemčakoj.
Baš taj nedostatak identifikacije joj je do danas usadio osjećaj kada ne treba govoriti, pa kada su joj ljudi iz Stasija prišli da vide može li raditi za njih, pretvarala se da je jako iskrena i otvorena, odnosno osoba koja jako teško može čuvati tajne. Tako je uspjela izbjeći ‘karijeru’ u komunističkoj tajnoj službi, a i sama je rekla u jednom intervjuu da je jedna od prednosti života u Istočnoj Njemačkoj bilo to što je naučila kada treba šutjeti.
Kao mlada znanstvenica imala je određene beneficije, poput one da je 1986. godine konačno dobila dozvolu da može otići u Hamburg na vjenčanje svoje rodice. Kada je tamo došla i vidjela moderan i čist grad, brze vlakove i osjetila slobodu među ljudima, shvatila je da socijalizam i komunizam neće dugo trajati.
Merkel je studirala fiziku u Leipzigu, a potom nastavila u Istočnom Berlinu na Akademiji znanosti gdje je stekla doktorat na kvantnoj hemiji.
(TBT)
