„Poštovani Emire Hadžihafizbegoviću“, piše reditelj Ahmed Imamović u svom otvorenom pismu glumcu i dodaje:„Znam da volite fraze iz svijeta nogometa, volite reći da vam je nešto nabačeno na volej, samim tim se nećete začuditi, evo kad se i ja radujem ako mi se nabaci na volej, naročito nakon niskih udaraca i prljavih startova, te se začudim kako to Vi kao državljanin Republike Hrvatske, izazovete i počinite udes sa smrtnih ishodom u Republici Hrvatskoj, ali ne budete kažnjeni na način kako to zakon propisuje.
Zamislite samo da ja kojim slučajem imam tu „šubhu“ labradora, pa da ne znam kako, ali nekako mislim da znam, pa javno ustvrdim da ste pošteđeni od strane obavještajne službe Republike Hrvatske, ali zauzvrat Vi morate ispuniti neku agendu koju su vam oni zadali, jer se Vi, a kako čujem i Vaš sin, nalazite na izvoru korisnih obavještajnih informacija ovdje u drugoj državi (Bosni i Hercegovini) čiji ste eto također državljanin.
Takva insinuacija iznesena u javnost, čije jedino uporište je „šubha“, bi se bez obzira na sve pretvorila u ozbiljnu sumnju i optužbu, naročito ako bi još tome recimo kao i Vi napravio uvod u kome bi naglasio da inače nisam sklon teorijama zavjera. Zato je bolje da se kanimo supermoći «šubhe» svojstvene Vama i labradorima, pa sagledajmo situaciju potkrijepljenu dokazima. Možda je u sve umiješala prste i gđa. Darinka, da ne ostane bez svog gosp. Ante, ali nekako kako vrijeme prolazi, čini mi se da nema više ni Darinke a ni Ante?“
Ova optužba uopće nije šala, niti može biti samo „šubha“, ako se ima u vidu da smo nedavno imali veliku aferu sa vehabijama u kojoj je otkriveno da je SOA vrbovala desetine pripadnika selefijske zajednice, ucjenjujući ih po raznim osnovama, da bukvalno budu njihovi tajni agenti i cinkaroši. Nažalost, niko od državnih struktura nije dao adekvatan odgovor u smislu sistematske provjere ovakvih informacija i sve se završilo na banalnoj medijskoj aferi i političkoj trakavici.
A, nakon što se Bakir Izetbegović pravdao da je pogriješio u vezi zahtjeva revizije za Tužbu BiH protiv Srbije za agresiju i genocid, jer je slušao svoje savjetnike, samim tim priznanjem je na izvjestan način potvrdio „šubhu“ Ahmeda Imamovića, da je sin Emira Hadžihafizbegovića, kao saradnik aktuelnog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića „ubačeni element“.
Davno su mediji, a i neke osobe u privatnoj komunikaciji skretali pažnju Izetbegoviću na sličnu „agendu“, ili „šubhu“ na Amela Suljovića, njegovoog savjetnika i koordinatora sa nevladinim organizacijama, sumnjivog pisca i još sumnjivijeg građanina bliskog hrvatskim obavještajnim punktovima u BiH. Sama činjenica da je Suljović izlobirao nagradu „Isa-beg Isaković“, koju je osobno sa Izetbegovićem uručio hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, te spinovao i nagovorio predstavnice „Majki Srebrenice“ da i same papagajski ponavljaju njegov spin da je Kolinda „kraljica Balkana“, dovoljno govori da ima osnovane „šubhe“ zbog kojih referenci i koje „agende“ je Suljović dospio u zgradu Predsjedništva BiH.
(TBT)
