Kada su parovi – 34 para, tačnije, tog dana – zauzeli mjesta, svećenik je održao misu i proglasio ih muževima i ženama. Ovo je bilo četvrto masovno vjenčanje u Libanu za samo tri sedmice, a ovaj fenomen sve je češći na Bliskom istoku. Turska je nedavno održala ceremoniju za 2.000 parova.
U krajevima u kojima se brak i dalje visoko vrednuje, ali ekonomske prilike i skupe proslave sprečavaju mnoge parove da se odluče na ovaj korak, pojavljuju se moćni pokrovitelji. Politika, vjera i kompleksna demografija u Libanu u tome igraju važnu ulogu.
Političke partije finansiraju vjenčanja mladih pristalica kako bi osigurale njihovu odanost. Vjerske i etničke manjine brak i rađanje smatraju esencijalnim elementima za svoj dugoročni opstanak. Oružane grupe podstiču borce na brak kako bi njihova djeca postala borci budućnosti.
Nekoliko sedmica prije svadbe u crkvi maronita, Hezbolah, šiitska oružana grupa i politička partija, održala je slično vjenčanje za 31 par. Ono je, istina, bilo sićušno u odnosu na masovnu svadbu održanu početkom godine u Libanu kada je vjenčano 196 parova, a koju je finansirao predsjednik Palestine Mahmud Abas.
“Vode računa o svemu, Bog ih blagoslovio”, kaže Roni Abu Zeid (35), vojnik koji je učestvovao u masovnom vjenčanju u crkvi maronita održanom u Bkerkeu, gradu nadomak mediteranske obale. Njegovo vjenčanje finansirala je neprofitna organizacija Maronitska liga.
Fadi Gerges iz ove organizacije navodi da je prirodno da manjine ohrabruju svoje mlađe pripadnike da uđu u brak i začnu potomstvo u zemlji u kojoj je demografija jedan od ključnih faktora za sticanje moći.
“Kada se bilo koja etnička grupa osjeti ugroženo, ona se povlači”, objašnjava Gerges. “Ako su brojke na njihovoj strani, mogu da zaustave odron.”
Ovogodišnje vjenčanje u Bkerkeu bilo je deseto koje je ova organizacija sponzorisala u posljednjih deset godina na kojima su ukupno vjenčana 274 para. Ukupan bilans zasad su tri razvoda i više od stotinu beba.
Parovi koji žele učestvovati u grupnoj ceremoniji prvo moraju podnijeti prijavu. Najmanje jedan par mora pripadati maronitima, a nužno je da mladoženja ima posao i riješeno stambeno pitanje. Parovi čija se prijava prihvati dobijaju besplatno odjelo za mladoženju, vjenčanicu za mladu, pozivnice, bidermajer, fotografije, 2.000 dolara u kešu i blagoslov patrijarha – veliki bonus za one koji vjeruju.
Maronitska liga parovima nudi podršku u začinjaju potomstva. Ove godine će biti otvorene i jaslice za prvih deset parova koji dobiju bebu. Druge vjerske i političke grupe nude različite privilegije. Iste sedmice kada je održano vjenčanje u Bkerkeu, 19 parova okupilo se na plaži južno od Bejruta, na masovnom vjenčanju u organizaciji volonterske grupe Oaza nade povezane sa šiitskom političkom partijom Amal. Stolovi su dekorisani bijelim platnom, a pored travnjaka ukrašenog svijećama nalazio se bazen, luksuz za većinu siromašnih porodica koje su došle sa mladim parovima proslaviti vjenčanje. Fatima Kabalan, organizatorica vjenčanja, kaže da je Oaza nade dosad organizovala 12 masovnih svadbi na kojima je vjenčano oko 300 parova kojima je pomogla i da zasnuju dom obezbijedivši im namještaj za kuću i neophodne uređaje.
Dok su konobari posluživali grilovano meso, rižu i ribu, partijski zvaničnici održali su govore. Jedan od njih istakao je važnost začeća djeteta u znak “otpora”, odnosno borbe protiv Izraela.
Stigli su plesači i muzičari, a mladi parovi – mladoženje u crnim odijelima, a mlade u bijelim haljinama sa velovima – prošetali su među okupljenima kako bi se fotografirali.
Ali Alajdin, mladoženja za zalizanom kosom, kaže da on i njegova novopečena supruga ne mogu sebi priuštiti odlazak na bračno putovanje, ali je zahvalan na prilici da se vjenča.
“Da nije bilo grupnog vjenčanja, ne bismo to mogli izvesti”, kaže Alajdin.
Poslije večere, nad Mediteranom pucao je vatromet, potom se plesalo, a onda su parovi napuštali zabavu i odlazili da zajedno provedu prvu bračnu noć.
Mladoženja Abdulah Dbouk (26) kaže da je svoju suprugu upoznao kada je primljen u bolnicu zbog napada slijepog crijeva. Ona je radila kao medicinska sestra.
Posjećivali su jedno drugo i dopisivali se na Facebooku mjesecima prije nego što su se vjerili, ali nisu imali novca za veliko vjenčanje. Zato su zamolili zvaničnike Amala da se pridruže masovnom vjenčanju.
“To je bila sudbina”, kaže Nur Avarke (20), Dboukova nevjesta.
“Hvala bogu za napad slijepog crijeva!”, dodaje mladoženja.
(TBT, NYT)
