Njegov 61. roman Institut govori o djeci sa natprirodnim sposobnostima koju mračna organizacija proučava i brutalno ih se rješava kada više od njih nema koristi. Oni koji Kinga smatraju prvenstveno piscem horor žanra iznenadili bi se koliko se topline može pronaći u knjizi koja zvuči tako hladnokrvno.
Kada je počeo sa pisanjem ovog romana u martu 2017. godine, nije ga posmatrao kao horor priču, već kao bajku o otporu dok 12-godišnji Luk, telekinetički genije, Kalisha, čitačica umova, i 10-godišnjak Avery koji kanališe moć, pokreću pobunu u centru u koji su prisilno dovedeni.
“Želio sam pisati o tome kako slabi ljudi mogu biti snažni”, objasnio je King (72). “Svako od nas nalazi se na sopstvenom ostrvu i u isto vrijeme ponekad možemo da se dovikujemo i spojimo, tada nastaje empatija i osjećaj zajedništva. Volim to. Volim to u pričama.”
King kaže da Institut govori o istoj temi kao i njegovo epsko djelo It iz 1986. U srži obiju priča nalazi se ono što je Kingu sada naročito važno: ne stvaranje straha, već razvijavanje.
“Jedan od izazova koji su neminovni kada se ovim poslom bavite dugo kao ja i mislite da ste istražili sve ćoškove sobe, jeste da sebi postavite pitanje šta vas stvarno muči. Do čega vam je istinski stalo”, kaže King. “Pa, meni je stalo do prijateljstva. Brine me vlada koja je prevelika i koja će pokušati uraditi stvari u kojima cilj opravdava sredstva. Stalo mi je do ranjivih ljudi koji pokušavaju naći način da se brane. Svega toga ima u Institutu.”
Kingovi prijatelji kažu da primjećuju promjenu. “Njegovi romani su generalno postali optimističniji”, kaže Bev Vincent, autor knjige The Stephen King Illustrated Companion. On kao primjer navodi prošlogodišnji Kingov roman Elevation.
Kada je King pisanje Instituta priveo kraju, stvari su postale čudne. Glavne linije romana počele su se poklapati sa onim što se dešava u stvarnom životu: djeca koja traže azil na američkoj granici sa Meksikom odvajaju se od roditelja jer je Trumpova administracija usvojila mjere o razdvajanju porodica. “Tramp je zapravo počeo zatvarati djecu”, ističe King.
Najmanje sedmoro djece umrlo je u pritvoru otkada su nove imigracione mjere stupile na snagu.
“Bilo mi je jezivo jer se doslovno dešavalo ono o čemu sam pisao”, kaže King. “Ali ako govorite istinu o načinu na koji se ljudi ponašaju, često otkrijete da život zaista imitira umjetnost. Mislim da se u ovom slučaju to stvarno i dogodilo.”
(TBT, NYT)
