Preplitanje politike i muzike jedna je od karakteristika čitave karijere Džonija Štulića i benda Azra. Ovih dana u prodaji se našla nova knjiga Ivana Ivačkovića “Između krajnosti” (Laguna) koja se bavi upravo Džonijem i Azrom, ali očišćena od mitomanije i podložnosti sentimentima.
Je li Džoni imao prijetnje zbog svojih političkih stavova? Sa strane je to izgledalo kao bajka – puni koncerti i rasprodate ploče.
“Ma kakve prijetnje, taman posla… Da mu je iko ikada zaprijetio, on bi prvi o tome pričao na sva zvona čim bi okolnosti dopustile. Džoni se zabavljao sa Brankom Bakarić, kćerkom Vladimira Bakarića, najmoćnijeg komunističkog političara u Hrvatskoj i jednog od nekolicine najmoćnijih u Jugoslaviji. Ko bi bio lud da prijeti momku Branke Bakarić, aktuelnom ili bivšem, svejedno.
Najstrašnije što se Džoniju desilo jeste da mu neke pjesme ne budu emitirane na radiju i da mu, na primer, spot za Poljsku ne prođe na televiziji. I jedno i drugo događalo se zbog plašljivih urednika, a ne zato što je u vlasti neko doživljavao Azru kao opasnost.
U Jugotonu, koji je bio državna firma – jer šta je drugo i mogao da bude – pustili su mu i ‘problematičnu’ pjesmu Nedjeljni komentar, pošto ih je on ucijenio i rekao da im album Ravno do dna neće dati bez te pjesme. Eto, to su ‘problemi’ koje je Džoni imao. Vlast – prava vlast – nije ga doživljavala ni kao opasnog, ni kao bezopasnog. Nije ga doživljavala uopće. Većina jugoslovenskih vlastodržaca nije imala pojma ko je on.
Razumije se, sve ovo ne umanjuje ubojitost s kojom je kritizirao uveliko sklerotični jugoslovenski socijalizam. Džoni je bio jedan od prvih disidenata u domaćem rokenrolu. Ali zaista nikada nije imao nekih dramatičnih problema”, ispričao je Ivačković u intervjuu za novi Nedeljnik.
(TBT)