Piše: Jill Priluck, thebosniatimes.ba
Esther Duflo sa MIT-a je druga žena dobitnica Nobelove nagrade za ekonomiju. Ona i njen suprug Abhijit Banerjee, takođe sa MIT-a, kao i Michael Kremer sa Harvarda, podijelili su nagradu za „eksperimentalni pristup iskorjenjivanju globalnog siromaštva“.
U svojoj knjizi „Poor economics: A radical rethinking of the way to fight global poverty / Ekonomija siromaštva: radikalna reforma borbe protiv globalnog siromaštva“, Duflo i Banerjee pristupili su siromašnima ne kao „likovima iz crtića“, već kao ljudskim bićima „u svoj svojoj složenosti“. Godine 2003. oni su na MIT-u osnovali laboratoriju „Abdul LatifJžamil“ namijenjenu proučavanju siromaštva.
Možda je to samo slučajno, ali ipak je simptomatična saradnja Duflo sa svojim mužem. Već decenijama je običaj da se ekonomistice udaju za kolege ekonomiste. Ova profesija je postala poznata po rodnom disbalansu. Zato je neophodno da imamo što više ekonomistkica uspješnih kao Duflo.
U anketi koju je 2018. sprovelo Američko udruženje ekonomista (AEA), preko 100 ekonomistkinja je izjavilo da su bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane kolege, a skoro 200 njih tvrdi da su bile žrtve takvog neuspjelog napada. Skoro polovina ispitanica je reklo su da su izbjegavale da govore na konferencijama ili seminarima zbog mogućeg zlostavljanja ili „nedostojanstvenog tretmana“. Sedam od deset žena je reklo da osjećaju da se rad njihovih kolega tretira ozbiljnije nego njihov.
Ova anketa je bila dio suočavanja ekonomske discipline sa položajem žena u njoj. Alice Woo, studentica sa Berkleyja, u svom radu o rodnim predrasudama na tržištu poslova u ekonomiji, pokazala je da se od žene zahtijevaju viši standardi, a da im se daju manje zasluge u koautorskim radovima. Woo je pregledala više od milion anonimnih postova na online forumima na kojima su ekonomisti tračarili o novim zaposlenjima. Otkrila je da su riječi koje se najčešće pojavljuju u razgovorima o ženama: „bolja riba“, „dobra riba“ i „prelijepa“. Ovaj rad je doveo do toga da se AEA ozbiljno pozabavi statusom žena u ovoj profesiji, uključujući i spomenutu anketu i novi kodeks profesionalnog ponašanja.
Ekonomisti već dugo gaje predrasude prema ženama. Godine 1973, svega godinu dana nakon što je Duflo rođena, Ekonomski komitet američkog kongresa držao je javna slušanja na temu ekonomske uloge žena, nakon izvještaja Vijeća za ekonomske savjetnike (CEA). Marina Whitman, koja je tada bila članica CEA i profesorica ekonomije na Univerzitetu u Pittsburgu – i koja će kasnije doći na čelo ekonomskog odeljenja General Motorsa – svjedočila je da „ekonomska profesija kaska u razvijanju stručne analize posebnih problema žena“.
Tema razgovora bio je pasus u udžbeniku Paula Samelsona, profesora sa MIT-a, pod nazivom Ekonomija, objavljenom 1948, na temu racionisanja potrošnje. „Naravno, uvijek će se javiti nekoliko žena, ili kafanskih stručnjaka za sve, kojima je intuicija važnija od pameti, i koji krivicu za sve svoje muke svaljuju na mehanizam racionisanja, umjesto na manjak robe“, pisao je Samuelson.
Ovaj ekonomista sa MIT-a izazvao je burnu reakciju javnosti i kada je za New York Times izjavio da studentive sa ženskog koledža u Virginiji ne bi bile u stanju izaći na kraj sa težim pitanjima u novom izdanju njegovog udžbenika.
Samuelson je onda počeo dobijati protestna pisma. Patricia Aims, savjetnica u Sindikatu tekstilnih radnica, pitala ga je zašto „mora ići unaokolo i davati šovinističke izjave“. Anne Harris, profesorica sa Columbia univerziteta, pisala je: „Vaša opaska je pokazatelj rodnih predrasuda i doprinosi širenju ideje da žene nisu dobre u matematici i ekonomiji, niti su naročito zainteresirane za takve stvari. Igrom slučaja poznajem nekoliko žena ovdje na Columbiji, koje su ekonomistice ili su na putu da to postanu. One se suočavaju sa puno muških predrasuda i otpora“. Uslijedilo je javno izvinjenje. U Newsweeku, Samuelson je priznao da je iznio „neke uvredljive primjedbe“ i izvinio se ženskom koledžu i „ženskom polu uopće“.
Samuelson je bio dio duge tradicije marginaliziranja žena u ekonomiji. Udžbenici iz ekonomije uključivali su stereotipna predstavljanja fiktivnih likova i izostavljali su uspjehe poslovnih žena i preduzetnica. Ova tradicija je još uvijek jaka, ali ipak napredujemo ka pravednijoj zastupljenosti žena u ovoj oblasti.
Upravo zbog ove duge historije predrasuda, diskriminacije i potcjenjivanja žena u ekonomiji, nagrada koju je Duflo dobila predstavlja tako veliki korak naprijed. Poželimo mnogim ekonomisticama da krenu njenim putem.
(TBT, The Guardian)
