Malo je ko obratio pažnju na izjavu Bakira Izetbegovića kojom je otkrio formulu svog političkog uspona do samog vrha piramide bošnjačke političke moći. On je braneći se da nije autokrata rekao kako je samo „osvajao ljude“.
Ova njegova politika je u punom zamahu od kada je tako lahko uspio privoljeti Fahrudina Radončića, a još lakše Željka Komšića da njihove stranke koaliraju sa SDA, a potom nagovoriti Zlatka Lagumdžiju da vrbuje Ivu Komšića i Miru Lazovića da okupe tzv. „zelenu ljevicu“ koja podržava Izetbegovićevu prograđansku politiku.
Nedavno osnivanje Senata SDA može se tako tretirati kao Izetbegovićevo osvajanje intelektualne desnice radi podrške njegovoj nacionalističkoj politici.
Malo ko se više i sjeća Političke akademije SDA nakon što je sa njenog čela brutalnom harangom otjeran njen čelnik Senad Šepić. Očito je adaktirana da bi se na njenim programskim temeljima izgradio Senat.
Upravni odbor Političke akademije SDA djelovao je u sastavu: predsjednik prof.dr. Dževad Hodžić, članovi prof.dr. Senadin Lavić, prof.dr. Enver Halilović, prof.dr. Sabahudin Ekinović, Salmir Kaplan, Asim Kamber i dr.sci. Bisera Turković.
Na nedavno održanoj konstituirajućoj sjednici novog saziva Senata SDA, kako su izvijestili mediji, predsjednik SDA Bakir Izetbegović je za članove Senata imenovao Irfana Ajanovića, Edhema Bičakčića, Semihu Borovac, Nedžada Brankovića, Senahida Bristrića, Ediba Bukvića, Šefkiju Čekića, Selmu Cikotića, Mehmeda Čorhodžića, Halida Genjca, Mirsada Granova, Midhata Haračića, Seada Jamakosmanovića, Izudina Kapetanovića, Fatimu Lačević, Fatimu Leho, Mustafu Mujezinovića, Mustafu Musića, Fikreta Muslimovića, Farisa Nanića, Ibrahima Ramića, Fahrudina Rizvanbegovića, Mevludina Sejmenovića, Mirsada Veladžića, Omera Veladžića i Dženanu Zlatar.
Mnogima je promaklo da su se nedvano desili izbori u KDB Preporod gdje je umjesto prof. dr. Senadina Lavića za predsjednika izabran prof. dr. Sanjin Kodrić. Kodrić nije bio član SDA, bar se tako javno čak i pred sudom izjašnjavao, dok je na nedavnom kongreus izabran za člana GO SDA, što vrlo jasno otkriva ko ga je doveo i čiju će politiku sprovoditi novo rukovodstvo KDB Preporoda.
Samo oni koji dugo prate prilike u kadrovskoj politici SDA mogu znati šta bi moglo biti zajedničko, recimo Salmiru Kaplanu, Sanjinu Kodriću, Nedžadu Brankoviću, Selmi Cikotiću, Biseri Turković itd., a šta je problematično u biografijama gubitnika Dževada Hodžića, Asima Kambera, Senadina Lavića itd.
U izboru kadrova ovdje se vidi ruka generala Halila Brzine, inače šejha jedne sarajevske tekije u kojoj se godinama skuplja politička elita i na sijelima osmišljava (kadrovska) politika SDA. Predsjednici KDB Preporod i Senata SDA su čak i muridi, sljedbenici šejha Brzine.
Oduvijek je tzv. hercegovačka struja imala ambiciju kontrolirati kulturne institucije, a to je Brzina izravno činio preko Šaćira Filandre, nekadašnjeg predsjednika KDB Preporod, kao i preko Fahrudina Rizvanbegovića i Salmira Kaplana, koji su bili ministri za nauku i kulturu u Vladi Federacije BiH.
Cilj izbora Brankovića je njegova osobna rehabilitacija čija se politička harizma najperspektivnijeg mladomuslimanskog političara istopila kroz mnogobrojne afere i sudske procese, ali i uvezivanje posrnulih bošnjačkih tajkuna.
Ono što Brzina nikad nije uspio kontrolirati su vehabije koje je prepustio svom prijatelju Nezimu Haliloviću Muderisu, odnosno Salki Zildžiću, odakle su se regrutirali SDA-ovi jurišnici za „odrede smrti“. Zadaća prvog je da ideološki radikalizira, a zadaća drugog je da regrutira i mobilizira „odrede smrti“ za odbranu SDA, te „časti i ulgeda bošnjačkih vjerskih i nacionalnih velikana“.
Ako bi se na osnovu naprijed iznesenih činjenica usudili dati analizu trenutne Izetbegovićeve političke strategije, a koristiti se njegovom deskriptivnom terminologijom kojom on za sada vrlo uspješno „osvaja ljude“, a još uspješnije osvaja bošnjačke mase, onda se može zaključiti da je on svjestan da je njegova politika doživjela „brodolom“ te da su mu DF i SBB u ovom trenutku „čamci za spašavanje“, a pokret „zelene ljevice“ kao i Senati desne metuzalemske inteligencije „splavovi“ kojima želi premostiti brzake i vrtloge koji su sve brži i sve veći. Problem je što su mu „čamci za spašavanje“ prilčno tijesni, a „trupci“ i „fosne“ od kojih je sačinio „splavove“ truhli.
(TBT)
