Izdaja je teška riječ, ali još teže ju je ne iskoristiti za najnoviji obrat u osmogodišnjem ratu u Siriji. Američka vojska, koja je prisutna u Siriji već godinama, gdje je pomogla lokalnim kurdskim borcima uništiti Islamsku državu, sad je prepustila svoje saveznike na milost i nemilost svojoj drugoj saveznici, Turskoj.
Naime, američke snage su se povukle s tursko-sirijske granice nakon što je Turska najavila da će uskoro krenuti sa svojom dugo planiranom operacijom u sjevernoj Siriji, a Bijela kuća to je sinoć potvrdila.
Vodstvo sirijskih Kurda ovo je nazvalo “iznenađenjem” i “nožem u leđa” od Amerikanaca. No Bijela kuća u svojoj izjavi o nadolazećoj vojnoj operaciji nije ni spomenula svoje kurdske saveznike. Naglasila je samo da “američke oružane snage neće podržati ili biti uključene u operaciju”, perući na taj način ruke od onoga što će uslijediti.
Turska planira u sjeveroistočnoj Siriji, koja je pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), silom uspostaviti još jednu “sigurnu zonu”, po uzoru na onu koju je već uspostavila na sjeverozapadu Sirije. Taj je teritorij zauzela, uz pomoć vlastitih lokalnih saveznika iz Slobodne sirijske vojske, prvo tako što je istjerala Islamsku državu s tog područja, a potom i napadom na kurdsku enklavu oko grada Afrina.
SAD ne bi pobijedio ISIL bez Kurda kao vojske na tlu
Bez saveza s borcima SDF-a koji su hrabro i požrtvovno oslobađali grad po grad, selo po selo i ulicu po ulicu od terorista ISIL-a, sve dok njihovo posljednje uporište nije oslobođeno u martu ove godine, koalicija predvođena SAD-om sigurno ne bi uništila samozvani halifat u Siriji.
Za tako nešto bi bila potrebna kopnena invazija desetina hiljada američkih i drugih savezničkih vojnika – ili savez s brutalnim režimom Bašara al-Asada i američkim neprijateljima Rusijom i Iranom, što baš i nije bio realan, a ni preporučljiv scenarij, u najmanju ruku.
S druge strane, ni Kurdi sasvim sigurno ne bi pobijedili ISIL bez zračne, logističke, obavještajne i terenske podrške Amerikanaca i ostatka anti-ISIL koalicije. Štoviše, SDF je i osnovan na američku inicijativu kao savez za borbu protiv ISIL-a, sačinjen pretežno od kurdskih boraca iz Jedinica narodne odbrane (YPG) – vojnog krila kurdske Partije demokratskog jedinstva (PYD) – i, u manjoj mjeri, arapskih pobunjenika koji su se ranije uglavnom borili u Slobodnoj Sirijskoj vojsci (FSA) protiv Asadovog režima.
A sada jedan američki NATO saveznik najavljuje da će “svakog trenutka” početi vojnu ofanzivu na drugog američkog saveznika – opet. Dogovor koji je dosad vrijedio, da će Turska i sirijski pobunjenici kojima zapovijeda držati zapadne strane Eufrata, a da će SDF ostati na istočnoj strani, prekršila je Turska kad je odlučila uspostaviti “sigurnu zonu”, odnosno tampon-zonu u rasponu od 32 kilometra (20 milja) uz tursko-sirijsku granicu.
Turska smatra i kurdske borce i ISIL teroristima
Turska, naime, s dobrim razlogom smatra kurdski PYD i njihovo vojno krilo YPG sirijskim ogrankom Kurdske radničke partije (PKK). A ta je kurdska stranka zabranjena i proglašena terorističkom organizacijom u Turskoj zbog građanskog rata koji je decenijama vodila s turskom državom u borbi za nzavisnu kurdsku državu – Kurdistan.
Da paradoks bude veći, i SAD drži PKK za terorističku organizaciju, no iz pragmatičnih razloga negira njegovu očitu povezanost s kurdskim borcima i vlastima na sjeverozapadu Sirije, u pokrajini koju Kurdi zovu Rožava.
Pod vodstvom sve autoritarnijeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Turska je posljednjih godina cinično povlačila znak jednakosti između ISIL-a i kurdskih boraca koji su ih pobijedili na bojnom polju, predstavljajući oboje kao teroriste koji jednako ugrožavaju tursku nacionalnu sigurnost.
Osim “borbe s teroristima”, Ankara tvrdi i da će se u ovu “sigurnu” zonu moći poslati sirijske izbjeglice koje se u strahu za vlastiti život i slobodu ne žele vratiti na teritorij pod kontrolom Asadovog režima, odgovornog za daleki najveći udio poginulih civila u osmogodišnjem ratu. Ne treba zaboraviti ni da se u Turskoj nalazi 3.5 miliona izbjeglica, daleko više nego što ih je u cijeloj Evropskoj uniji. No osim što se te izbjeglice ne bi vratile u svoje, već nečije tuđe domove u Siriji, Kurdi tvrde da se radi o politici namjerne zamjene stanovništva kako bi se većinski kurdski teritorij pretvorio u većinski arapski.
Trump odlučio pustiti saveznicima da se međusobno pobiju
Takva je proturječna situacija neko vrijeme funkcionirala, ali prije ili kasnije moralo je doći do prelamanja. Washington je morao birati između svoja dva saveznika i na kraju je odabrao Ankaru. Odnosno, odabrao je, kako je haotični američki predsjednik Donald Trump to pokušao objasniti na Twitteru, povući se i pustiti svojim saveznicima da se međusobno obračunaju.
“Kurdi su se borili uz nas, ali su plaćeni golemim količinama novca i oružja za to. Oni se bore protiv Turaka decenijama. Odgađao sam ovaj sukob gotovo 3 godine, ali vrijeme je da izađemo iz ovih smiješnih beskrajnih ratova, od kojih su mnogi plemenski, i dovedemo svoje vojnike kući. Borit ćemo se u svoju korist i samo da pobijedimo. Turska, Evropa, Sirija, Iran, Irak, Rusija i Kurdi će sad morati smisliti šta dalje i što žele učiniti sa zarobljenim borcima ISIL-a u svom ‘susjedstvu'”, napisao je Trump u nevjerojatnoj ciničnoj seriji tvitova, priznajući da ostavlja kurdske saveznike na cjedilu i da ga uopće ne zanima kako spriječiti da ISIL ponovo oživi u ovoj anarhičnoj i ratom poharanoj zemlji. O sprečavanju daljnjeg krvoprolića i sukoba s nepredvidivim posljedicama da ne govorimo.
“Trump zaista svodi sve na novac, projicirajući svoj nedostatak principa i moralnosti na druge”, komentirala je njegovo objašnjenje izraelska novinarka i istraživačica Foreign Policy Instituta Elizabeth Tsurkov.
Koliko god cinična i šokantna bila, Trumpova odluka ima određenu logiku i u skladu je s njegovim predizbornim obećanjima o povlačenju vojske s Bliskog istoka i okretanju SAD-a sebi i svojim neposrednim interesima. Na kraju krajeva, Trump je već lani naprasno najavio potpuno povlačenje iz Sirije, da bi ga njegovi savjetnici i dužnosnici na kraju urazumili i nagovorili da odustane od tog plana.
No kako javlja novinar Fox Newsa Lucas Tomlinson, pozivajući se na američke dužnosnike, Pentagon je ostao “potpuno zatečen” naredbom iz Bijele kuće o povlačenju.
Sve su glasnija i upozorenja da bi sukob između Kurda i Turske, odnosno turskih saveznika, mogao dati zarobljenim militantima ISIL-a i njihovim porodicama priliku da organiziraju masovni bijeg iz zatvora i kampova kojima upravlja SDF. Portparol SDF-a Mustafa Bali već je izjavio da su “prisiljeni povući neke od snaga koje čuvaju zatvorene teroriste ISIS-a kako bi se suoočili s turskom invazijom”.
No posebno razornu kritiku Trumpove odluke iznio je niko drugi nego bivši američki izaslanik za koaliciju protiv ISIL-a Brett McGurk.
“Donald Trump nije vrhovni zapovjednik. On donosi impulzivne odluke bez znanja ili razmatranja. On šalje vojno osoblje u opasnost bez podrške. On blefira i onda ostavlja naše saveznike izloženima kad protivnici prozru njegov blef ili kad dobije oštar telefonski poziv”, napisao je McGurk na Twitteru. Nažalost, izgleda da se upravo to dogodilo s Trumpom, Erdoganom i Kurdima koje je ovaj prvi prepustio ovom drugom.
(TBT, Index.hr)
