Nakon što su Muhammed Mursi i šejh
Karadawi osuđeni na smrt
Piše Džemaludin
Latić, thebosniatimes.ba
Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim:
Presuda
Krivičnog suda Egipta kojom su Muhammed Mursi, legalno izabrani predsjednik
Egipta, zajedno sa još 108 aktivista
Muslimanske braće, te šejh Jusuf Karadawi, predsjednik Svjetske unije islamskih
učenjaka osuđeni na smrt šokirala je onaj dio ummeta poslanika Muhammeda,
s.a.w.s., koji, u današnjim okolnostima, želi uzdignuti Allahovu riječ nad
svakom drugom riječju /čitaj: političkom ideologijom i praksom (… pa je Allah učinio da riječ onih koji Njega
poriču bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja, Kur'an). Na drugoj strani, oni muslimani koji ne znaju ili neće da znaju da Allah,
dž.š., nije objavio Svoj islam da bi bio vođen i prilagođavan ovim ili onim
okolnostima, već da bi ljudski rod vodio i prilagođavao Božijoj volji
opravdavaju ovo beščašće al-Sisijevog zločinačkog, antiislamskog režima. Takav
je i jedan dio Bošnjaka koji misle da su muslimani.
Pred
istinske muslimane Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana slučaj Mursi postavlja
niz pitanja od kojih nam se slijedećih nekoliko čini najvažnijima: 1) kakve
veze mogu imati ove presude sa nama, balkanskim i, šire, evropskim muslimanima?
2) kako se naša ulema, a kako politički predstavnici Bosne i Hercegovine i
ostalih balkanskih država gdje živi značajniji broj muslimana odnose spram ovog
i sličnih ponižavanja islama i Ummeta?
Na početku
valja uporno naglašavati da je Muhammed Mursi legalno izabrani predsjednik
Egipta; egipatski muslimani (ne i kršćani ove zemlje, Kopti!), nakon što su
svrgli sa vlasti diktatora Mubaraka u Januarskoj revoluciji svojom voljom većine,
ispunjavajući sve uvjete demokratskog procesa, izabrali su hafiza Kur'ana,
eksperta NASA-e, člana Muslimanske braće, za svoga predsjednika. Za kratko
vrijeme svoga predsjednikovanja Muhammed Mursi je pokazao da svoju zemlju želi
mirnim putem i postepeno izvući iz teške političke i ekonomske krize i
povratiti joj rejting jedne od najznačajnijih zemalja Ummeta i arapskog svijeta.
Pokrenuo je proces donošenja novog ustava ove zemlje u kojoj bi se poštovala
volja naroda i u kojoj bi generali –kao i u svim demokratskim državama– bili
potčinjeni civilnoj vlasti. Manje je poznato da generali u Egiptu, zahvaljujući
vladavini Hosnija Mubaraka, u svojim rukama drže 40 % egipatske privrede, da su
oni mahom školovani u Americi te da Egiptom vladaju uz pomoć više desetina
hiljada američkih „eksperata“ stacioniranih u samom Egiptu. Još je manje
poznato da je Muhammed Mursi, sa timom eksperata iz svoje Vlade, bio pred
pokretanjem novog irigacionog sistema na Nilu kojim bi veći dio Egipta bio
navodnjen, čime bi se iskorijenilo enormno siromaštvo, ali i zavisnost ove
zemlje od Amerike ili bilo koje druge svjetske sile. Na političkom planu, Mursi
je dao snažan zamah procesu ummetizacije, tj. ujedinjavanja muslimanskih naroda
i država i konačnog rješavanja palestinskog pitanja.
Egipat je
formalni vlasnik Sueckoga kanala, te svjetske žile kucavice, i ima izravnu
geografsku vezu sa Palestinom. Time dolazimo do korijena historijskog sukoba i
podjele u ovoj zemlji. Naime, kada su kolonijalne sile Zapada odlučile da na
tlu Palestine konačno uspostave izraelsku državu, u Egiptu se razbuktao pokret
mladog vjeroučitelja Hasana Bennaa (1906.-1949.) koji je odlučio da širenje
islamske (političke) poruke iz džamija prenese u kafane pozivajući muslimane
islamskom univerzalnom bratstvu kao izvoru svoje snage i sigurnog uspjeha. U
kafani je Benna dao ime svome pokretu nazvavši ga Ikhwanu'l-muslimin – Muslimanska braća. Benna je od egipatskih
muslimana tražio da „uzdignu Allahovu riječ“ tako što će svoj ustav utemeljiti
na Kur'anu i Sunnetu („Kur'an je naš ustav, Muhammed je naš vođa!“), a
Palestinu, sa njezinim Quds-i šerifom, označio je najvažnijim pitanjem Ummeta,
njegovog ponosa, časti i interesa. Korumpirani egipatski režim, zajedno sa
zapadnjačkim obavještajnim agencijama, u krvi je ugušio ovaj Bennaov glas
1949.godine, nakon što su novouspostavljene UN proglasile izraelsku državu
(1948.g.) . Petnaestak godina kasnije taj isti, satelitski režim presudom na
smrt davljenjem ugušio je glas Sejjida Qutba (1906.-1966.), najutjecajnijeg
komentatora Kur'ana u XX.st., uz Hasana Bennaa, najpoznatijeg člana i ideologa
Muslimanske braće.
Egipatska
ulema u slučaju predsjednika Mursija (čeka se formalna presuda egipatskog
vrhovnog muftije ) ponašat će se isto kao i u slučaju Sejjida Qutba: naći će
sto načina da opravda ovu presudu i – što je još žalosnije, najžalosnije! –
zločin nad Muhammedom Mursijem „potkrijepit će“ Šeriatom. To će kao papagaji
ponavljati i „alimi“ iz ostalog dijela muslimanskog sunnijskog svijeta, ili će
„mudro“ šutjeti pred ovim sumrakom našeg Ummeta. Tako se, u pretežnoj mjeri,
ponašala i bošnjačka „ulema“: opravdavala je smrtne presude Mladim muslimanima,
a preživjele članove ove bošnjačke organizacije „ekskomunicirali su“ iz
Islamske zajednice i do danas nisu poništili ovu sramnu odluku; godine 1983.
osuđivali su Aliju Izetbegovića i ostale intelektualce; nedavno je jedan
„muftija“ –Allah mu silu slomio i uklonio ga sa bošnjačke grbače – rahmetli Nerdina Ibrića u dva navrata
nazvao teroristom dok je sva ostala naša „ulema“ šutjela pred ovim posljednjim
ponižavanjem našeg Ummeta u Bosni. Itd. Ukratko, bošnjačka istinska ulema koja
je tumačila islam onako kakvim ga je objavio Svevišnji Allah, koja je
uzvisivala Allahovu riječ, presuđena je na smrt (šehid Mustafa Busuladžić koga
su komunisti strijeljali u junu 1945.g.) ili je ubijena na tajni način
(Mehmed-ef. Handžić 1944. g. i dr. Ahmed
Smajlović, koji je umro naprasnom smrću 1988.g. ili je otrovan nakon što je
odbio da osudi uhapšene i osuđene intelektualce 1983.g.). Na ta tri alima
bošnjački narod i svi građani ove zemlje mogu biti ponosni. Nažalost, službena
visokopozicionirana „ulema“ već sedam-osam decenija, sve do današnjeg dana
(treba samo pogledati teologiju i teozofiju savremene
„uleme“ sa FIN-a, najviše vjerskoobrazovne ustanove u Bošnjaka), karijeristički
šuti pred svakom silom zla i ponižavanjem naroda iz koga su ponikli. A
tzv.“Zelena knjiga“ („Čuvari Jugoslavije“) najbolje svjedoči o tome dokle je ta
„ulema“ spremna da služi bezbožničkom režimu koji tlači muslimane i progoni
istinske alime i intelektualce. Njezino drugo izdanje, koje se uskoro očekuje,
tu će bošnjačku nacionalnu sramotu ogoliti do dna!
Tako se
Ummet u Egiptu, Turskoj, Bosni… na početku XXI.st. na drastičan način
sučeljava sa svoja dva najveća zla: tuđom inteligencijom i pokvarenom ulemom.
(„Pokvarena ulema je posljednji stadij u propasti jednog muslimanskog društva,“
pisao je Fazlur Rahman.) Obrazovani izvan islamskih obrazovnih institucija, u
neprijateljskim državama i antiislamskim centrima, sekularizirani do
besvijesti, egipatski generali, mladoturci u Turskoj, komunisti u Bosni, itd.,
boreći se da uzdignu nevjerničku riječ, obarali su islam, u vlastitim,
muslimanskim narodima izazivali podjele i sukobe, nasilno, uz pomoć država u
kojima su se školovali, preuzimali vlast nad tim narodima i izručivali ih
pošasti tuđih ideologija, što je rezultiralo masovnim krvoprolićem i gubljenjem
moći na domaćoj i svjetskoj pozornici. S porobljavanjem vlastitih naroda, tuđa
inteligencija je porobljavala i islam formirajući „ulemu“ koja je služila
njihovim režimima i izdavala Allahovu, dž.š., vjeru. To je bio i ostao njihov
„američki islam“ (S.Qutb), „islam hajza
i nifasa“ ( „islam koga zanimaju samo pitanja ženske menstruacije i
postporođajnog ciklusa“); politički islam za njih je „neprijatelj“.
S tim u
vezi, odobravanje ove presude ili šutnja pred njom na političkoj ravni znači
odobravanje borbe protiv izmišljenog ili projektiranog „islamskog terorizma“.
Ta projekcija danas nikome nije tako velika prijetnja koliko Bošnjacima i
općenito balkanskim muslimanima. Kao što se odobrava smrtna presuda Muhammedu
Mursiju kao navodnom „teroristi“, takva ista presuda se piše Bošnjacima kojima
su projektirali „islamski terorizam“ kako bi mu presudili rušenjem države u kojoj
živi i ostavili ga da luta bespućima Povijesti, bez podrške, bez saveznika na
Zapadu i na muslimanskom Istoku. Ipso
facto, da li je tada moguće sagledati razmjere opasnosti od naše „uleme“
koja šuti pred egipatskom „noći islama“ i projekcijom uništenja Bošnjaka?
U dogledno
vrijeme, kada svjetski politički moćnici koji su naručili ovu presudu
insceniraju neki svjetski događaj, neku invaziju ili novi lokalni rat, kada
pažnja svjetske javnosti ne bude usmjerena na Egipat, u nekom vojnom zatvoru,
na nepoznatome mjestu, Muhammed Mursi će biti ubijen nekom nepoznatom rukom –
jer bi njegov izlazak iz zatvora značio novi zamah ummetizaciji, uklanjanje
zločinaca, tuđe inteligencije, povratak nade za novi Egipat, oslobađanje
Palestine i podrška Bošnjacima čiji je nekadašnji vođa, rahm. Alija
Izetbegović, bio inspiracija Muhammedu Mursiju u njegovoj borbi za slobodu
Ummeta. No, to ne znači da će biti ubijen duh koga je Mursi preuzeo od svoje
braće i koga je tako časno bio ponio. Krikni, islamski okeane! Izađi iz džamija
u kafane i povrati snagu svome čovječanstvu, „najboljoj zajednici koja se ikada pojavila na
Zemlji radi dobra cijelog ljudskog roda“ (Kur'an).
The Bosnia
Times
