Protekle su skoro dvije sedmice otkako je hrabrim članicama kongresa Ilhan Omar i Rashidi Tlaib zabranjen ulazak u Izrael i okupirane teritorije Palestine.
Međutim, diskusija koju su rasplamsale daleko je od izmaka.
Kada je 15. augusta donesena odluka od strane izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, većina medija fokusirala se na činjenicu da je Rashidi uskraćeno pravo da posjeti svoj dom na okupiranoj Zapadnoj obali.
Nemogućnost da vidi svoju 90-godišnju nanu postala je metafora za progon koji posljednjih 70 godina obilježava živote Palestinaca.
Izraelski zvaničnici rekli su da Tlaib može posjetiti svoju nanu, ali u zamjenu za njenu šutnju, što je ona odbila. Šteta je, međutim, već napravljena.
Ideja da se dvjema američkim zastupnicama može zabraniti ulazak u državu koja je najbliži američki saveznik probudila je val negodovanja zbog Netanyahuove odluke. Palestinski aktivisti u SAD-u su se također oglasili, ističući da je ovo svakidašnje stanje za sve Palestince.
„Ovo su prosječne procedure primijenjene na nadprosječnim pojedincima,“ odgovorio je na zabranu Reuben Telushkin, organizator u aktivističkoj grupi Jevrejski glas mira, smještenoj u Detroitu.
Međutim, kada se situacija smirila, aktivisti i promatrači obratili su pažnju na Rashidinu kolegicu, Ilhan.
Kada su se Netanyahu i njegov saveznik Donald Trump našli na meti kritika, izazivajući prijekor čak i od vrhovnog izraelskog lobija AIPAC-a, Omar je iskoristila priliku da istakne izraelska zlodjela.
16.augusta, objavila je niz Twitter poruka u kojima je prvo razjasnila nejasnoće u vezi sa svrhom njihove posjete, iznoseći svoj plan putovanja, a potom navela i razne probleme koje je namjeravala istražiti.
Izrael godišnje prima oko 3.8 milijardi dolara u vidu američke vojne pomoći i Ilhan je iskoristila priliku da ovo istakne.
Asad Abukhalil, professor na Univerzitetu California State, podijelio je Ilhanin tweet uz komentar: “Ovo je najstrašniji neprijatelj u američkoj politici s kojim se Izrael mora suočiti. Bez pretjerivanja. Nju niko ne može preplašiti. Kakva sila.”
Isto tako, Cornel West, jedan od najprominentnijih američkih intelektualaca i profesor na Harvardu, rekao je, “duboko i istinski se divim Sestri Ilhan na njenoj hrabrosti i volji da iz srca govori istinu o patnji dragih Palestinaca”.
“I sestra Rashida i Ilhan se hrabro bore za slobodu,” izjavio je West.
Omar, bivša izbjeglica iz Somalije koja se sredinom 90-ih preselila u SAD, postala je jedna od najfascinantnijih političkih figura u savremenoj američkoj historiji i okupila veliki broj mladih američkih pristalica.
Njen otvoren stav o Izraelu nije izuzetak. Dosljedno se oglašavala o različitim pitanjima društvene pravde, bilo to zdravstveno osiguranje ili stambena pitanja, kao i o Saudijskoj Arabiji i Jemenu, kada je u pitanju vanjska politika.
U ponedjeljak, postala je jedna od rijetkih američkih zastupnika koji su se javno oglasili po pitanju brutalnog zaustavljanja nasilja u Kašmiru od strane Indije.
Ova neustrašiva i nepokolebljiva volja da se bori za osjetljive probleme privukla je pakosne napade na nju, posebno od strane američkih cionističkih organizacija. „Oni se osjećaju ugroženim. Ilhan odvodi javnu raspravu o Palestini u smjeru koji je dosad bio neprihvatljiv,“ izjavio je za Middle East Eye Nylah Burton, autor iz Washingtona.
Prema Burtonu, grupe poput Američko-izraelskog komiteta za javne odnose (AIPAC), uložili su godine dehumanizirajući Palestince i radeći na sveopćem prihvatanju ideje da su izraelski životi inherentno neusporedivi sa Arapima, da bi sada imali dvije žene koje ne samo da dovode u pitanje ove narative, nego ih ruše i nude tačnije alternative.
Radi se o utjecaju koji je pokrenuo novi val aktivizma širom zemlje i natjerao proizraelske organizacije u defanzivu.
„Ona donosi univerzalne vrijednosti jednakosti i pravde svakome kome se obraća. Ona je dosljedna. Ne izdvaja Izrael, ali ona je izdvojena zbog svog identiteta,“ rekao je Telushkin iz Jevreskog glasa mira.
Amber Harris, iz Omarinog distrikta u Minneapolisu, američka je jevrejka u braku sa Palestincem iz okupirane Zapadne obale sa kojim ima i dijete.
Harris je iz prve ruke doživjela rutinsko ponižavanje od strane izraelskih vlasti.
19.augusta, na pres konferenciji organiziranoj od strane Omar i Tlaib u Minneapolisu kako bi dale detalje o zabrani, Harris je pozvana da ispriča priču o njenom tretmanu u rukama izraelskih graničara, uključujući i to što je dobila privremenu zabranu ulaska u Izrael zbog učestvovanja u protestu Black Lives Matter u Fergusonu.
Harris kaže da se uspjela izboriti s tim ponižavanjima i finansijskim problemima koje su joj pravili samo zbog privilegije koju ima „kao bijela jevrejka američkog porijekla“, i da zna „stotine priča drugih žena, muslimanki, posebno Palestinki, kojima nikada ne bi dopustili da se vrate samo zbog njihovog identiteta.“
Prepričavajući iskustvo sa novinarske konferencije, Harris kaže da nije mogla vjerovati da je stajala sa zastupnicama Američkog kongresa govoreći tako otvoreno i to na državnoj televiziji o izraelskoj okupaciji. Kao neko ko sada ima sina sa Palestincem, ovo što rade Tlaib i Omar vidi kao otvaranje svog puta za povratak u Palestinu.
„Ilhanina hrabrost da se suprotstavi svemu ovome i zanemari ono što je ‘društveno prihvatljivo za reći’ i to što uvijek zastupa ono što je ispravno, ohrabruje i ostale,“ kaže Harris. „Ona postavlja standarde i probija led za žene koje nisu bjelkinje, za Palestince i za saveznike.“ Dok će protekli događaji zasigurno pokrenuti daljnji razvoj diskusije, Noure Erakat, Amerikanka palestinskog porijekla, advokatica za ljudska prava i pravna učenjakinja, upozorava na generalizacije na osnovu takvih dešavanja.
Erakat, autorica knjige „Pravda za neke: pravo i Palestinsko pitanje“ rekla je za Middle East Eye da je ovo suprotstavljanje Izraelu dio inkrementalne promjene koja se dešava posljednjih 20 godina.
„Činjenica da Ilhan i Rashida mogu otvoreno zagovarati BDS danas rezultat je tog dvadesetogodišnjeg rada,“ kaže ona, referirajući se na pokret Boycott, Divestment and Sanctions, čiji je cilj vršenje pritiska na Izrael da okonča okupaciju i zlostavljanje Palestinaca.
„One sigurno otvaraju nova poglavlja, ali ne radi se o novom razgovoru, osim za one koji dosad nisu obraćali pažnju.“
Kada je u pitanju ponovno oživljavanje jevrejske ljevice u SAD-u, Erakat kaže da će sačekati neke organizacije da iskažu podršku za pravo Amerikanaca da bojkotiraju Izrael na političkoj osnovi, prije nego se složi da je došlo do ozbiljnog preokreta.
Posljednjih nekoliko godina, Izraelovi američki saveznici forsirali su donošenje neustavnog zakona o kriminaliziranju Boycott, Divestment and Sanctions kampanje u SAD-u.
Trenutno je u 28 država prihvaćen taj zakon koji ili ograničava ili zabranjuje pokušaj bojkotiranja Izraela.
„Štititi pravo na bojkot stvar je štićenja ideala, a ne pokušaj distanciranja od nečega što Trump podržava,“ kaže Erakat, referirajući se na općeprihvaćeno uvjerenja da je američki predsjednik donekle utjecao na zabranu ulaska dodijeljenu dvjema zastupnicama. rezultat je tog dvadesetogodišnjeg rada,“ kaže ona, referirajući se na pokret Boycott, Divestment and Sanctions, čiji je cilj vršenje pritiska na Izrael da okonča okupaciju i zlostavljanje Palestinaca.
„One sigurno otvaraju nova poglavlja, ali ne radi se o novom razgovoru, osim za one koji dosad nisu obraćali pažnju.“
Kada je u pitanju ponovno oživljavanje jevrejske ljevice u SAD-u, Erakat kaže da će sačekati neke organizacije da iskažu podršku za pravo Amerikanaca da bojkotiraju Izrael na političkoj osnovi, prije nego se složi da je došlo do ozbiljnog preokreta.
Posljednjih nekoliko godina, Izraelovi američki saveznici forsirali su donošenje neustavnog zakona o kriminaliziranju Boycott, Divestment and Sanctions kampanje u SAD-u.
Trenutno je u 28 država prihvaćen taj zakon koji ili ograničava ili zabranjuje pokušaj bojkotiranja Izraela.
„Štititi pravo na bojkot stvar je štićenja ideala, a ne pokušaj distanciranja od nečega što Trump podržava,“ kaže Erakat, referirajući se na općeprihvaćeno uvjerenja da je američki predsjednik donekle utjecao na zabranu ulaska dodijeljenu dvjema zastupnicama.
West, sa Harvard Univerziteta, kaže da su njihove intervencije po pitanju Palestine možda nezabilježene među američkim političarima te čak kritika za druge „američke političare koji nisu imali hrabrosti da bez straha govore o Palestini“.
Međutim, nije siguran u kojoj mjeri je diskusija napredovala. Odnosno, da li je ta rasprava utjecala na druge težnje.
„Znamo da su ove težnje povezane. Teško je odrediti šta se promijenilo. Ali se definitivno nalazimo na jednoj velikoj raskrsnici,“ dodaje West.
Za organizacije poput Reviving Sisterhood, smještenoj u Minneapolisu, koja trenira i podržava muslimanke da prave društvene promjene, Omarina ustrajnost unatoč tako snažnoj kritici je samo još jedan primjer liderstva.
„Posjetila sam Jeruzalem prije dvije godine i kada sam upitala Palestince šta možemo uraditi za njih, samo su mi govorili da svijetu prenesem ono što sam vidjela tamo,“ kaže Nausheena Hussain, izvršna direktorica organizacije Reviving Sisterhood.
Za nju, Omarina poruka bila je jasna.
„Ona možda ne može ući u Izrael ili Palestinu, ali njen glas nije utišan. Ni naš neće moći.“
(TBT, MEE, Prevela Esma Latić)
