Bilo bi urnebesno smiješno da nije toliko zloslutno.
Najavivši osnivanje novog tijela, državni sekretar Mike Pompeo istakao je da administracija “veoma ozbiljno shvata ideje osnivača o individualnoj slobodi i ustavnoj vladi”. Iste sedmice predsjednik Donald Trump ponovo je demonstrirao nepoštovanje Ustava pošto je na twitteru napisao da će predsjedničku funkciju napustiti “za šest, ili 10, možda i 14 godina (šala)”.
Ha-ha.
Doživotna vladavina je jedna od onih ideja koje Trump nastavlja ubrizgavati u nacionalnu podsvijest – kao šalu, podrazumijeva se. Predsjednik operira na istom takvom podmuklom principu: korupcija kroz ponavljanje.
Trump je na twitteru sebe nazvao “pravim Stabilnim genijem”. Sada je Glavni genije odlučio da je došlo vrijeme da se tvrdnje o kršenju ljudskih prava ispitaju i da se, prema Pompeovim riječima, konačno utvrdi “koja prava treba poštovati”.
Autokrate širom svijeta, od Putina u Rusiji, do Sija u Kini, dugo su grupe za zaštitu ljudskih prava posmatrali kao trojanske konje za liberalne demokratske agende. Na taj način, zapravo, pokušavaju da skrenu pažnju sa bezočnog kršenja ljudskih prava. Čini se da se Trumpova Amerika priprema da se pridruži klubu skeptika. Teško je zamisliti veće odricanje od vrijednosti za koje se Amerika zalagala još otkada je Eleonore Roosevelt inicirala nacrt Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine.
Administracija je odstranila reproduktivna prava iz godišnjeg Izvještaja State Departmenta o ljudskim pravima. Razvodnila je nedavno usvojenu Rezoluciju Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija o žrtvama silovanja u oružanim sukobima. Povukla se iz Savjeta za ljudska prava UN. U Komitetu UN za ljudska prava i Komitetu za eliminiranje rasne diskriminacije nema predstavnika SAD-a.
Kakvu igru onda Pompeo igra kada pita “Šta znači reći ili tvrditi da je nešto ljudsko pravo?” i dodaje “Kako mogu da postoje ljudska prava, prava koja posjedujemo ne kao privilegije koje su nam zagarantirane ili koje smo čak na neki način zaslužili, već na osnovu humanosti?”.
Moderna ljudska prava utemeljena su na dostojanstvu inherentnom svakom ljudskom biću. Ona nisu bogom dana, niti Trumpom dana, i važe za ljude svih vjeroispovijesti, pa čak i one koji ne ispovijedaju nijednu vjeru. Ona podrazumijevaju slobodu govora, štampe, okupljanja i veroispovesti; podrazumevaju pravo da se svuda pred zakonom ljudi tretiraju kao ljudi, kako se navodi u Univerzalnoj deklaraciji. Ona podrazumijevaju borbu protiv diskriminacije na osnovu rase, etniciteta, invaliditeta, pola ili seksualne orijentacije. Izgleda da je Pompeova namjera da se sve to preokrene.
Federalni registar je u maju objavio da će agencija vlade obezbijediti “svježe promišljanje o diskursu ljudskih prava ondje gdje je taj diskurs izgubio vezu sa osnivačkim principima naše nacije o prirodnom pravu i prirodnom zakonu”. Prirodno pravo odnosilo se, naravno, na ropstvo i dehumanizaciju crnih ljudi, ali i obespravljenost žena.
Ne sugeriram da se Pompeo želi vratiti tome, ali “prirodno pravo” iz 1776. godine nisu ljudska prava u čijem su kodificiranju učestvovale SAD 1948. godine.
Vjerska prava su za Pompea jasno ljudska prava; što se ostalih tiče, još uvijek je nejasno. Pompeo je na čelo komisije imenovao Mary Anne Glandon, profesoricu sa Harvarda koja je poznata kao žestoka protivnica abortusa i istopolnih brakova. Ovo tijelo je dominantno konzervativno i religiozno.
Nema plauzibilnog razloga za ovu čudnu inicijativu. Trump sada, pošto je pokazao da svjesno zanemaruje ljudska prava, želi ih redefinirati. U tom pokušaju odrazit će se njegov prijezir prema vladavini zakona, slobodnim medijima, nezavisnom sudstvu, gej ljudima, manjinama, reproduktivnim pravima žena, sigurnosti djece migranata, istini i pristojnosti – kao i njegova beskrajna naklonost kršiteljima ljudskih prava. Ovo je, drugim riječima, katastrofa u nastajanju.
(TBT, NYT)
