Piše: Bernie Sanders, thebosniatimes.ba
Walter Cronkite je svojevremeno napisao da „demokratija ne može funkcionirati bez novinarstva“. Bio je apsolutno u pravu, i zbog toga moramo odgovoriti na napade koje novinarstvo danas trpi – od strane Wall Streeta, milijardera, Silikonske doline i Donalda Trumpa – i preduzeti konkretne mjere da ih zaustavimo.
Pravo novinarstvo se razlikuje od tračarenja, propagande i clickbaita koji danas dominiraju vijestima. Pravo novinarstvo je, po rečima Josepha Pulitzera, naporan posao izvještavanja koje se „bori za napredak i reformu, nikada ne tolerira nepravdu ili korupciju i uvijek se bori protiv demagoga“. Pulitzer kaže: „Novinarstvo se uvijek mora suprotstavljati privilegiranim klasama i pljačkašima javnog novca, nikada mu ne smije nedostajati saosjećanja sa siromašnima, ono mora uvijek ostati odano javnom dobru, ne smije se nikada zadovoljiti prostim štampanjem vijesti, mora uvijek biti u potpunosti nezavisno, i nikada ne smije oklijevati da napadne nepravdu, kako onu u vidu predatorske plutokratije, tako i onu u vidu predatorskog siromaštva.“
Kada smo imali pravo novinarstvo, imali smo i razotkrivanje i suočavanje sa zločinima poput Watergatea, što je dovelo do antikorupcijskih reformi. Kada nam je pravo novinarstvo nedostajalo, zločini poput prevare sa hipotekama prolazili su neprimijećeno i nekažnjeno, da bi na kraju doveli do katastrofalne ekonomske krize koja je uništila živote miliona Amerikanaca.
Pravo novinarstvo zahtijeva značajna finansijska sredstva. Jedan od razloga zašto danas u Americi nemamo dovoljno pravog novinarstva leži u tome što mnogim medijima uskraćuju sredstva iste one sile koje pljačkaju našu privredu.
Na primjer, dvije korporacije iz Silikonske doline – Facebook i Google – kontroliraju 60 posto cijelog tržišta digitalnog reklamiranja. One su iskoristile monopolsku poziciju kako bi medijskim kućama oduzele prihode od reklama. Istraživanje koje je nedavno sprovela Alijansa za medije otrkiva da su tokom 2018. prihodi od štampe opali, a da je istovremeno Google zaradio 4,7 milijardi dolara od izvještavanja za koje nije platio.
U isto vrijeme, korporativni konglomerati i strvinari iz hedge fondova pokupovali su i konsolidirali osiromašene lokalne novine i opustošili njihove redakcije – sve vrijeme isplaćujući ogromne prihode menadžerima. Na primjer, predloženo spajanje Gannetta sa kućom Gatehouse medija stavit će stotine izdanja pod kontrolu jedne mega-korporacije i ukinuti „sinergije“ u vrijednosti od 300 miliona dolara – što je korporativni eufemizam za otpuštanja. Matt Pierce, reporter Los Angeles Timesa, konstatira da će „novi direktor Gannett/Gatehousea, već prvog dana na poslu dobiti četiri i po miliona dolara u bonusima i dionicama“.
Ovi trendovi rezultirali su desetkovanjem novinarstva. Tokom posljednjih 15 godina, više od 1400 zajednica širom zemlje izgubilo je svoje lokalne novine, na koje su se u izvještavanju oslanjale lokalne televizijske i radio stanice, kao i digitalni portali za vijesti. Od 2008, novinske redakcije su izgubile više od 28.000 zaposlenih – a samo tokom protekle godine otpušteno je 3.200 medijskih radnika. Danas, na jednog novinara dolazi šestoro ljudi koji rade u PR-u, nerijetko gurajući korporativnu priču.
Upravo u trenutku kada nam treba više novinara koji će pisati o krizi u zdravstvu, o klimatskim promjenama i ekonomskoj nejednakosti, televizijski propagandisti dobijaju na desetine miliona dolara da trućaju o frivolnim političkim tračevima, dok se lokalne novine satiru.
Negativne posljedice ovih trendova je lako predvideti: kako konstatira zajedničko istraživanje Univerziteta Notre Dame i Univerziteta u Illiniosu, kada se novinske redakcije isprazne, ukupna cijena koju plaćaju poreski obveznici – raste, jer ima sve manje novinara koji kontroliraju transakcije vlasti. Istraživanje koje je sprovela ogranizacija Fokus na siromaštvo, otkrilo je da uprkos tome što milioni Amerikanaca jedva spajaju kraj s krajem, novinske redakcije sa tijesnim budžetima uporno ignoriraju ovaj problem.
Istini za volju, kada pročitamo ekspoze Miami Heralda o Jeffreyju Epsteinu, ili hrabro izvještavanje Charleston Gazette-Maila o opijatskoj krizi, znamo da dobri reporteri još uvijek uspijevaju prevazići prepreke i proizvesti kvalitetno novinarstvo koje kontrolira moćne, razotkriva korupciju i preispituje status quo. Ali isto tako znamo i da su ovi uspjesi prečesto izuzetak, umjesto da budu norma.
Također znamo i da zahvaljujući Donaldu Trumpu stvari postaju sve gore. Trump je patološki lažov koji je tokom svog mandata uporno demonizirao novinare koji su se usuđivali raskrinkati njegove laži. Da stvar bude još gora, on je novinare nazvao „neprijateljima naroda“, u smišljenom pokušaju da uništi samu ideju slobode štampe.
Trumpovo autoritarno maltretiranje medija je u potpunosti neprihvatljivo i ono se mora osuditi i odbaciti. Ali da ne bude zabune: to samo po sebi neće riješiti krizu novinarstva. Štaviše, dalje širenje oligarhijskih modela poslovanja u medijskoj industriji moglo bi učiniti stvari daleko gorim.
Danas, poslije decenija konsolidacije i deregulacije, jedna šačica kompanija kontrolira sve što gledate, čitate ili skidate sa interneta. Imajući to u vidu, ne bismo smjeli dopustiti da još veći dio slobodne štampe potpadne pod kontrolu šačice korporacija i „dobronamjernih“ milijardera koji mogu koristiti svoje medijske kompanije za kažnjavanje kritičara i sakrivanje sopstvenih aktivnosti od javne kontrole.
Ne treba nas iznenađivati što televizijske stanice koje zavise od farmaceutskih reklama vrijednih četiri i po milijardi dolara godišnje svakodnevno predstavljaju ružičastu sliku našeg disfunkcionalnog zdravstvenog sistema – ali nikada ne omogućavaju pošteno predstavljanje prijedloga poput univerzalne zdravstvene zaštite, iako ankete pokazuju da ubjedljiva većina Amerikanaca podržava ovaj prijedlog.
Korporativne medijske organizacije, sponzorirane reklamama za fosilna goriva, rado će obezbijediti platformu za goste koji naglašavaju da je naša oligarhijska ekonomija uistinu izvrsna; međutim, kako pokazuju istraživanja, isti ovi mediji nerijetko umanjuju značaj klimatskih promjena koje su rezultat djelovanja njihovih sponzora.
Medijske platforme u vlasništvu Disneyja i jeffa Bezosa će spremno promovirati Disnieyjeve filmove i Bezosove planove za istraživanje svemira, ali ne možemo od njih očekivati da dosljedno i agresivno izvještavaju o borbi Disneyjevih ili Bezosovih radnika za bolje nadnice. Zapravo, u jednom slučaju, vidjeli smo da je Washington Post, dnevnik u Bezosovom vlasništvu, pokušao kazniti novinara koji je tražio povećanje zarada u ovom listu.
Moramo nanovo izgraditi i zaštititi raznoliku i uistinu nezavisnu štampu kako bi pravi novinari mogli obavljati kritički posao koji vole i koji je neophodan za funkcioniranje demokratije.
Kada budem postao predsjednik, moja administracija će sprovesti mjere koje će reformirati medijsku industriju i pružiti bolju zaštitu nezavisnom novinarstvu kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou.
Za početak, ukinut ćemo pokušaje Trumpove administracije da olakšaju konsolidaciju korporativnih medija. Nećemo odobravati prijedloge poput novog plana o spajanju CBS-a i Viacoma u giganta teškog 30 milijardi dolara.
Dugo sam se protivio medijskoj konsolidaciji i bio sam jedan od svega 16 članova američkog kongresa koji su se suprotstavili katastrofalnom Zakonu o telekomunikacijama iz 1996, koji je ubrzao ovaj proces. Moja administracija će staviti hitan moratorij na odobravanje spajanja velikih medijskih korporacija, koji će važiti sve dok ne budu poznate prave posljedice ovih transakcija po našu demokratiju.
U duhu postojećih federalnih zakona, zahtijevat ćemo od velikih medijskih korporacija da otkriju da li će njihove transakcije uključivati i velika otpuštanja novinara.
Također ćemo zahtijevati da zaposleni dobiju priliku otkupiti medijske platforme kroz dionice prije nego što dođe do bilo kakvih budućih spajanja – što je inovativni model poslovanja koji je prvi put isproban upravo u novinskoj industriji.
U federalnim agencijama ćemo spriječiti donošenje odluka o medijskoj konsolidaciji i deregulaciji koje bi mogle imati negativne posljedice po manjine i žene. Kako je konstatirala Slobodna štampa, neprofitna grupa za kontrolu rada medija: „Žene i rasne manjine su nedovoljno zastupljene među vlasnicima dozvola za emitiranje“. Ova grupa ističe da je to posljedica činjenice da je Federalna komisija za komunikacije (FCC) odobrila spajanja medijskih kompanija, a da „nije uzela u obzir kako takva koncentracija vlasništva utiče na šanse za žene i pripadnike rasnih manjina“.
Kada naša administracija bude postavila novo, progresivno vodstvo u FCC-u, poništit ćemo sve dosadašnje odluke Trumpove administracije koje ugrožavaju tradicionalna pravila o medijskom vlasništvu. Trump je dopustio istovremeno vlasništvo nad novinama, televizijskim i radio-stanicama; također, on je odobrio posjedovanje većeg broja TV stanica na istom tržištu. Šteta od ovih odluka mogla bi biti ogromna: „U teoriji“, piše Slobodna štampa, „ove promjene bi omogućile jednom emiteru da istovremeno posjeduje vaše lokalne novine i vaše dvije najveće lokalne TV stanice, i da uz to upravlja još nekolicinom drugih stanica kroz ugovore o učešću – pretvarajući vašu zajednicu u grad sa samo jednom redakcijom“.
Mi ćemo učiniti upravo suprotno: ponovo ćemo uspostaviti i ojačati pravila o vlasništvu nad medijima i ograničiti broj stanica koje mogu biti u vlasništvu velikih korporativnih emitera. Također, naložit ćemo federalnim agencijama da istraže utjecaj konsolidacije u štampi, televiziji i digitalnim medijima, kako bi odredili da li je neophodna dalja antimonopolska akcija.
Povrh toga, sprovest ćemo moj Plan o demokratiji na radnom mjestu, koji će osnažiti hrabre napore medijskih radnika da formiraju sindikate i kolektivno pregovaraju sa poslodavcima. Ja sam više puta javno podržao napore novinara da formiraju sindikate. Sindikati ne samo da se bore za plate i doprinose medijskih radnika, već mogu bolje zaštititi zaposlene od korporativnih politika kojima je cilj da spriječe novinare da istražuju vlasnike medija i njihove oglašivače.
Konačno, kada je u pitanju Silikonska dolina, postavit ću novog glavnog tužioca, kao i službenike Federalne trgovinske komisije koji će strožije sprovoditi antimonopolske zakone protiv giganata interneta poput Facebooka i Googlea, kako bi ih spriječili da koriste svoju ogromnu tržišnu moć za kanibaliziranje i varanje novinskih organizacija. Monopolska moć ovih giganata naročito je naštetila malim, nezavisnim medijskim platformama koje ne posjeduju korporativnu infrastrukturu koja bi im omogućila da se odbrane.
Također, moramo pronaći nove načine da osnažimo medijske organizacije za kolektivno pregovaranje sa monopolistima na internetu, a trebalo bi da razmotrimo i uvođenje poreza na targetirane reklame, kao i korištenje sredstava od ovih poreza za finansiranje neprofitnih medija usmjerenih na zaštitu javnih dobara. Ovo bi bio dio šireg projekta supstancijalnog povećanja fondova za finansiranje javnih medija koji prikupljaju vijesti na lokalnom nivou – na način na koji mnoge druge države već finansiraju nezavisne javne medije.
Prvi član našeg ustava eksplicitno štiti slobodu štampe jer su osnivači razumjeli značaj novinarstva za demokratiju. Ne možemo dopustiti da više od dva vijeka po potpisivanju ustava korporacije, milijarderi i demagozi unište „četvrtu granu vlasti“, niti im smemo dopustiti da zamijene ozbiljno izvještavanje „infotainmentom“ i propagandom.
Moramo preduzeti odgovarajuće korake – i ako to učinimo, znam da ćemo uspjeti. Moguće je obnoviti medije o kakvima su sanjali Walter Cronkite i Joseph Pulitzer i kakvi su Americi danas potrebniji nego ikada ranije. To ćemo i učiniti.
(TBT, The Guardian)
