Kada je neurohirurgu dr. Susan Mackinnon bila potrebna pomoć da bi dovršila operaciju, ona je, kao i obično, otvorila ogromnu knjigu o anatomiji nastalu sredinom dvadesetog vijeka. Udžbenik je prepun ručno skiciranih vrlo kompleksnih ilustracija – koje prikazuju ljudsko tijelo sloj po sloj, što je pomoglo dr Mackinnon, sa Univerziteta Washington u Saint Louisu, da dovrši svoju operaciju. Naslov knjige zvuči vrlo bezazleno: Pernkofova topografska anatomija čovjeka, i smatra se najboljim prikazom crteža ljudske anatomije na svijetu. Bogata je detaljima i živopisnih boja kakve se ne mogu sresti u drugim knjigama. Koža, mišići, tetive, nervi, organi i kosti detaljno su grafički predstavljeni. I nije za one sa slabim stomakom, piše BBC.
Ali knjiga koja se često naziva Pernkofov atlas, ne može se više naći u štampanom obliku, a oni korišćteni tomovi mogu se kupiti online za nekoliko hiljada eura. I pored tolike vrijednosti, pitanje je da li bi ga iko pokazao javnosti, bilo u bolničkoj ili u svojoj biblioteci.
To je zato što je knjiga nastala na osnovu izučavanja i precrtavanja tijela na stotine žrtava nacista. Njihova tijela – sječena i secirana – prikazana su na hiljadama stranica. Kritičari kažu da je knjiga opterećena mračnom historijom i da je pitanje etike da li će biti korištena.
Dr. Mackinnon kaže da je i njoj prilično nelagodno zbog načina na koji je knjiga nastala, ali da ona ne bi mogla raditi svoj posao bez nje.
Rabin Jozef Polak, koji je preživio Holokaust, inače profesor zdravstvenog prava, smatra da je knjiga “moralna enigma” jer je nastala iz “pravog zla, ali može da se koristi u službi dobra”. Knjiga je rezultat dvadesetogodišnjeg projekta istaknutog naciste i doktora Edvarda Pernkofa, koji je gradio akademsku karijeru u Austriji zavaljujući podršci Adolfu Hitleru. Njegove kolege opisale su ga kao “gorljivog” nacional-socijalistu koji je od 1938. godine svakodnevno nosio nacističku uniformu na poslu. Kada je postao dekan medicine na Univerzitetu u Beču, otpustio je sve članove fakulteta koji su porijeklom bili Jevreji, uključujući i tri nobelovca. Godine 1939, novi zakon Trećeg rajha obezbijedio mu je tijela svih pogubljenih zatvorenika, koji bi odmah bili poslati u najbliže odeljenje anatomije, korišteni za istraživanje i za izvođenje nastave. Tokom ovog perioda, Pernkof je radio osamnaest sati dnevno secirajući leševe, dok je tim umjetnika stvarao slike za njegovu knjigu. Ponekad je institut bio toliko pun da su se pogubljenja morala odlagati.
Dr Sabina Hildbrant sa Harvardove škole medicine kaže da je najmanje polovina od 800 fotografija u atlasu nastala od leševa političkih zatvorenika: homoseksualaca, Roma, političkih disidenata i Jevreja.
U prvom izdanju atlasa objavljenom 1937. godine, potpisi ilustratora Erich Lepier i Karl Endtresser uključuju i svastike i SS oznake. Čak i dvotomna izdanja na engleskom jeziku iz 1964. uključuju originalni potpis sa nacističkim simbolima. Kasnija izdanja nemaju ove oznake.
Na hiljade kopija knjige prodata su širom svijeta i prevedene su na pet jezika. Predgovor i uvod u knjigu opisuje “slikovito impresivne crteže… i izvanredna umetnička djela”, izbegavajući bilo kakvo pominjanje njihove krvave prošlosti. Tek devedesetih godina su studenti i akademci zaista počeli istraživati ko su ljudi iz atlasa. Nakon otkrivanja strašne historije, atlas se prestao objavljivati 1994. godine.
Kraljevski koledž hirurga tvrdi da se ova knjiga anatomije ne koristi u Velikoj Britaniji, iako ga biblioteke čuvaju u historijske svrhe. Nedavno je, međutim, istraživanje pokazalo da je 59 procenata neurohirurga “bilo svjesno” Pernkofovog atlasa, a da ga 13 procenata trenutno koristi. Od anketiranih, 69 procenata nije osjećalo neprijatnost pri korištenju atlasa nakon što su saznali za njegovu historiju, 15 procenata je osećalo neprijatnost, a 17 posto ispitanih je ostalo neodlučno po tom pitanju. Dr Mackinnon kaže da se ništa drugo “čak ne može ni porediti” sa preciznošću i detaljima knjige, koja je posebno korisna kod složenih operacija jer pomaže da se “shvati koji od mnogih malih nerava koji prolaze kroz naše tijelo potencijalno uzrokuje bol”. Ali, ona kaže da se uvijek potrudi da svi uključeni u operaciju znaju za mračno porijeklo knjige.
“Kad sam postala svjesna prljavog i zlog porijekla atlasa, počela sam ga držati na sigurnom mjestu u ormaru moje operacione sale”, rekla je.
Prošle godine, naučni autoriteti iz jevrejske zajednice zaključili su da bi većina od njih dozvolila upotrebu oviih slika u cilju spasavanja života, pod uslovom da se objavi historija nastanka atlasa, kako bi žrtvama bila pruženo dostojanstvo koje im se duguje.
Dr Mackinnon nije uspevala pronaći nerv kod pacijenta koji je rekao da mu odsijeku nogu ako ništa drugo nije moguće. Ali, doktorica je odlučila progutati nelagodnost i potražila sliku u atlasu i spasi njegov život.
Pernkof je uhapšen poslije rata i izbačen s univerziteta. Tri godine je proveo u ratnom logoru, ali nikada nije optužen ni za jedan zločin. Poslije puštanja na slobodu, vratio se na fakultet i nastavio raditi na atlasu, objavivši treće izdanje 1952. godine. Umro je1955. godine, neposredno prije objavljivanja četvrtog izdanja. Atlas se, kažu stručnjaci, pokazao nezamjenjivim kod nekih neurohirurških operacija. Uglavnom, svi su zgroženi njegovim porijeklom, ali neosporno potvrđuju da je “nevjerovatno detaljan” i da bi u cilju spasavanja života njegova svrha imala smisao. Drugačije, atlas bi ostao zaboravljen, “i ne bi mogao biti upotrijebljen kao podsjetnik na ono što se dogodilo”.
(TBT, Nedeljnik)